Hadž i kurban

Propisi hadždža i umre za ženu kroz pitanja i odgovore

1.19Kpregledi
Preveo: Jasir F. Dizdarević
Pitanje: Da li je obaveza za ženu da od muža traži dozvolu za hadždž? Odgovor: U ovom propisu postoji podjela; koja pojašnjava, a to je: 1. Ako je hadždž dobrovoljan, žena je obavezna da za njega traži dozvolu od svoga muža, zbog toga što njen muž ima pravo nad njom (pravo zadovoljavanja s’njom) i zato što ona ne smije da izlazi iz kuće bez njegove dozvole. {Kaže Ibn-Munzir, rahimehullah: “Složili su se svi učenjaci, od kojih učimo napamet, da muž ima pravo zabraniti svojoj ženi odlazak na dobrovoljni hadždž.”}
2. Ako je hadždž obavezan njen muž nema prava da joj ga zabrani, zato što je hadždž obaveza za sve ljude. Allah Uzvišeni kaže: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti.” {Alu Imran, 97} Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Islam je sagrađen na pet stubova… i obavljanje hadždža.” {Bilježe El-Buhari i Muslim od Ibn-Omera, radijellahu anhuma}
Što se tiče traženja dozvole od muža, po tom pitanju, učenjaci imaju dva mišljenja: jedni kažu da ona u osnovi ne treba tražiti dozvolu, jer je za nju hadždž fard (stroga obaveza), drugi vide da ona mora tražiti dozvolu zbog toga što se izvršenje obaveze hadždža može odgoditi.
Ono što se meni čini da je ispravno, a Allah najbolje zna, jeste da ako žena bude imala uslove za hadždž od opskrbe, prijevoznog sredstva, mahrema (bližeg muškog rođaka koji će putovati sa njom), bezbjednosti puta, zdravlja i tome slično, treba da traži dozvolu od svoga muža, jer je osnova da njen muž ima pravo kod nje. Pa ako joj dozvoli, zahvala pripada Allahu i ona će spojiti dva dobra: zadovoljstvo Uzvišenog Stvoritelja u onome čime ju je obavezao, a zatim i neprotivljenje i pristanak muža, takođe. A ako joj muž ne bude dozvolio, vidjet će da li on ima neko razumno opravdanje, pa ako nema otići će bez njegove dozvole; a ako njegov razlog za zabranu bude opravdan odgodit će svoj hadždž za sljedeću godinu. Ali ako njegov razlog, i pored toga što je opravdan, bude stalan i neprestan svake godine, obavit će hadždž i neće ga odgađati za sljedeću godinu. A Uzvišeni Allah najbolje zna. {Primjer opravdanog razloga suprugove zabrane ženi da obavi hadždž je da te godine bude bolestan, te zatraži od žene da hadždž odgodi za slijedeću godinu, kako bi bila uz njega, pazeći ga i njegujući. Kaže Allah Uzvišeni: “Potpomažite se u bogobojaznosti i dobru.” Kaže Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: “Musliman je brat muslimanu.”}
Što se tiče zavjetnog hadždža, ako bude zavjetovan sa znanjem i dozvolom muža, neće imati pravo da joj ga zabrani. Takođe, ako se zavjetovala prije braka i obavijestila o tome svoga muža, pa je pristao na taj zavjet, on neće imati pravo da joj zabrani njegovo ispunjenje. Ako se zavjetovala bez njegovog znanja ili pristanka imat će pravo da joj ga zabrani, jer je on posjednik bračnog prava nad njom, a Allah, dželle š’enuhu, najbolje zna.
 
PROPIS ODLASKA NA HADŽDŽ ŽENE U IDDETU
 
Pitanje: Da li je odlazak na hadždž dozvoljen ženi koja je u iddetu (iščekivanju) zbog razvoda ili smrti muža?
Odgovor: Što se tiče žene u iddetu za nju postoji nekoliko situacija:
1. Ako je žena u iddetu zbog opozivog razvoda (tj. muž može da je vrati sebi) nije joj dozvoljen odlazak na hadždž shodno riječima Uzvišenog Allaha: “…i Allaha, Gospodara svoga, bojte se. Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako očito sramotno djelo ne učine. To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahove propise krši, sam sebi nepravdu čini. Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti.” {Et-Talak, 1}
2. Ali ako je žena u iddetu zbog neopozivog razvoda (tj. muž nema pravo da je vrati sebi) dozvoljeno joj je da ode na hadždž, pošto ne postoji dokaz za zabranu, jer neopozivo puštenoj ženi muž ne obezbjeđuje opskrbu i stan.
3. A ako je žena u iddetu zbog smrti muža po njenom pitanju postoji razmimoilaženje, sagrađeno na razilaženju u mjestu njenog boravka u iddetu. Da li je obavezna da za vrijeme iddeta boravi u kući svoga muža, ili može da boravi gdje želi? Mi smo u našoj knjizi: “Skup propisa za žene” odabrali kao ispravnije mišljenje da ona ima pravo izbora gdje će boraviti za vrijeme iddeta i naveli smo riječi velikog broja uleme, koji su tog mišljenja. Na osnovu gore spomenutog dozvoljeno je ženi koja je u iddetu zbog smrti muža da odlazi na hadždž za vrijeme iddeta, a Allah, dželle š’enuhu, najbolje zna.
 
PITANJA U VEZI MAHREMA
 
Pitanje: Ko je to mahrem?
Odgovor: Kaže En-Nevevi, Allah mu se smilovao: “I znaj da mahremom može biti svaka osoba sa kojom je doživotno zabranjeno sklopiti brak, s’ tim da razlog zabranjenosti bude šerijatski dozvoljen. Nju može gledati, sa njom se osamiti i putovati.”
Riječ “doživotno” iz definicije isključuje ženinu sestru (svastiku), ženinu tetku i njima slične. {Nap. prev.: jer su one zabranjene privremeno, tj. sa puštanjem žene postaju mu dozvoljene}
Riječi “s’ tim da razlog zabranjenosti bude šerijatski dozvoljen” iz definicije isključuju majku ili kćerku od žene sa kojom je čovjek imao odnos greškom (pod sumnjom). {Nap. prev.: tj. misleći da mu je ta žena dozvoljena} Njih dvije su njemu doživotno zabranjene za brak, a nisu mu mahremi, zato što odnos pod sumnjom nema karakter šerijatske dozvole (ibahe), pošto ne spada u postupke obveznika.
Riječ “zabranjenost” iz definicije isključuje mula’inu, koja ne spada u mahreme, a i pored toga brak sa njom doživotno je zabranjen, ne zbog njene zabranjenosti u osnovi {kao što su majka, sestra i sl.}, nego kao vid kazne i strogoće spram tog postupka. A Allah najbolje zna. {Nap. prev.: Mula’ina je žena koju je čovjek potvorio za blud bez svjedoka, a zatim sa njom otišao do kadije na međusobno zaklinjanje o istinitosti i proklinjanje riječima: “Neka je na mene Allahovo prokletstvo, ako lažem.”}
Ibn-Hadžer, Allah mu se smilovao, pripisuje ovo mišljenje velikom broju uleme.
Pitanje: Da li jevrej, kršćanin ili mnogobožac može biti mahrem svojoj kćerci, sestri, majci…?
Odgovor: Učenjaci su se po tom pitanju razišli. Šafija i Ebu-Hanife smatraju da je on mahrem, zato što je ta žena (njegova kćerka, sestra ili majka) njemu doživotno zabranjena za ženidbu. Ahmed smatra da se on ne ubraja u mahreme.
Ono što je vjerovatnije, a Allah najbolje zna, jeste da je on u osnovi njen mahrem, ali ako se strahuje od njegove pokvarenosti i smutnje onda nije dozvoljeno da putuje sa njom niti da se osamljuje radi riječi Uzvišenog: “A Allah ne voli smutnju i nered.”
 
Pitanje: Da li vatropoklonik može da bude mahrem svojoj kćerci?
Odgovor: Vatropoklonik nije mahrem svojoj kćerci (muslimanki), zato što vjeruje i smatra da mu je kćerka dozvoljena za brak. Ovo je u cilju izbjegavanja smutnje i rodoskrvnuća, a Allah najbolje zna.
 
Pitanje: Da li dječak, koji nije imao poluciju, može biti mahrem?
Odgovor: Kaže Ibn-Kudameh, rahimehullah, u svome djelu: “El-Mugni”: “Uslovljava se kod mahrema da bude punoljetan i pametan.” {Nap. prev.: Punoljetnim u islamu smatra se dječak od dana kada prvi puta doživi poluciju, tj. izbaci sjeme u snu ili na neki drugi način.}
Upitan je i Ahmed da li dječak može da bude mahrem? Pa je odgovorio: “Ne, dok ne doživi poluciju, zato što se on ne stara o samom sebi, pa kako da se on zauzima za ženu, putuje sa njom i brine se o njoj? Svrha mahrema je čuvanje žene i briga o njoj, a to se ne očekuje osim od strane punoljetnog i pametnog. Pa izvuci pouku iz ovoga.”
Ovo mišljenje podupire i to što se zabrane i zaduženja u zakonima šerijata odnose na punoljetne, pa zbog toga mahrem mora da bude punoljetan.
Takođe, među uslove mahrema, koji putuje sa ženom, treba da se doda i da ne bude slijep. {Ako putovanje bude na otvorenom prostoru, kroz nenaseljenu zemlju van gradova i bude potrebno da mahrem posjeduje fizičku snagu i to će postati uslovom. Kod neke uleme u obzir treba da se uzme svrha mahrema i njegova uloga u sigurnosti, te njegova ozbiljnost i mogućnost odbijanja štete i nereda.}
 
Pitanje: Koje su to vrste mahrema?
Odgovor: Od vrsta mahrema su:
1. Oni koji su zabranjeni zbog rodbinske veze, kao što su sin, unuk (sin sina ili sin kćerke), praunuk (sinovljev unuk ili kćerkin unuk), otac, djed (očev ili majčin otac), brat, bratić (sin brata), sestrić (sin sestre), amidža (očev brat), dajdža (majčin brat)…
2. Oni koji su zabranjeni zbog veze po mlijeku i njihov prikaz je sličan prethodnom prikazu kao što su: brat po mlijeku, sin brata po mlijeku, amidža po mlijeku, dajdža po mlijeku…
3. Oni koji su zabranjeni zbog tazbinske veze, kao što je svekar (otac od muža), pastorak (sin od muža), zet (muž od kćerke).
 
Pitanje: Da li je dozvoljeno ženi da putuje bez mahrema i koji je dokaz za to?
Odgovor: Nije dozvoljeno ženi da putuje bez muža ili mahrema, a dokazi za to su mnogobrojni. Od tih dokaza su i sljedeći hadisi:
Bilježe El-Buhari i Muslim od Ibn-Abbasa, radijellahu anhuma, da je rekao: “Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Zabranjeno je ženi da putuje osim sa mahremom.”
Bilježe El-Buhari i Muslim od Ibn-Omera, radijellahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zabranjeno je ženi da putuje tri dana osim sa mahremom.”
Bilježe El-Buhari i Muslim od Ebu-Hurejre, radijellahu anhu, da je rekao: “Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nije dozvoljeno ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan da putuje razdaljinu jednog dana i noći hoda, a da sa njom nije njen mahrem.”
Bilježe El-Buhari i Muslim od Ebu-Seida El-Hudrija, radijellahu anhu, da kaže: “Četiri stvari koje sam čuo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i koje su me zadivile i ushitile su: “…da žena ne putuje razdaljinu od dva dana, a da sa njom nije njen muž ili mahrem…”
Zbog ovih tekstova, a i zbog mnogih drugih, nije dozvoljeno ženi da putuje osim sa mužem ili maremom i ovo je mišljenje većine uleme, a Allah najbolje zna.
 
Pitanje: Da li hadis: “Zabranjeno je ženi da putuje tri dana osim sa mahremom.” pojašnjava hadis od Ibn-Abbasa: “Zabranjeno je ženi da putuje osim sa mahremom.” i da li je na osnovu toga dozvoljeno da žena putuje dva dana bez mahrema?
Odgovor: Ono što je uočljivo jeste da to nije dozvoljeno, jer onaj koji radi po hadisu “Zabranjeno je ženi da putuje tri dana…” u potpunosti je odbacio predaju od Ibn-Abbasa, dok onaj koji radi po rivajetu Ibn-Abbasa primjenjuje sve predaje, bilo da se radi o jednom, dva ili tri dana. Zbog toga je rekao hafiz Ibn-Hadžer, Allah mu se smilovao: “Većina učenjaka je po ovom pitanju djelovala na osnovu općenite, neodređene zabrane, zbog različitosti u ograničenjima.”
Ibn-Hazm je, nakon što je spomenuo hadis od Ibn-Abbasa, radijellahu anhuma, rekao: “Ibn-Abbas je u svome rivajetu generalizirao pojam putovanja, ne uzimajući u obzir vremensko ograničenje od jednog dana i prostorno od dvanaest milja i više. Svako putovanje je generalno u odnosu na ono što je u ostalim hadisima, a ono što je u ostalim hadisima je dio od onoga što se nalazi u ovom Ibn-Abbasovom hadisu, koji ih sve obuhvata i sadržava. Ne bi se smjelo prevazići ono što je u njemu i preći na nešto drugo. Takođe, padaju riječi onoga ko se vezao za jedan dan. A uspjeh je kod Allaha.”
 
Pitanje: Da li je dozvoljeno da žena putuje na hadždž bez mahrema?
Odgovor: Većina uleme (džumhur) smatra da ženi nije dozvoljeno da putuje radi obavljanja dobrovoljnog hadždža bez muža ili mahrema, ali po pitanju obaveznog hadždža nailazimo na razmimoilaženje kod učenjaka.
Jedan dio njih smatra da je ženi dozvoljeno da obavlja obavezni hadždž sa većom skupinom ljudi, čak i ako sa njom ne bude išao mahrem, dok drugi uslovljavaju da sa njom ide mahrem, i ovo su neki od dokaza ove dvije skupine.
 
Prvo: Dokazi onih učenjaka koji smatraju da je ženi dozvoljeno da obavlja hadždž bez pratnje mahrema:
1. Riječi Uzvišenog Allaha: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti.” {Alu Imran, 97} Rekli su: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je protumačio “onaj koji je u mogućnosti” sa riječima “onaj koji posjeduje opskrbu i jahalicu (prevozno sredstvo).”
2. Omerova dozvola Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, ženama da obave hadždž, koji mu je bio njegov posljednji hadždž. Sa njima je poslao Osmana ibn Affana i Abdurrahmana ibn Aufa.
3. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Ne sprječavajte Allahove robinje da posjećuju Allahove džamije.” Rekli su: “Mesdžidul-haram (Kaba) je od ovih džamija.”
4. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upućene Adiju ibn Hatemu: “Ako ti Allah dadne dug život vidjet ćeš ženu kako putuje iz El-Hire {oblast u Iraku} sve dok ne dođe da tavafi oko Kabe, a na tom putu se neće bojati nikoga osim Allaha.” {Ovaj hadis se nalazi u Sahihul-Buhariju, a kod Ahmeda postoji dodatak: “i niko sa njom neće biti u pratnji”, ali u ovome dodatku postoji slabost.}
 
Vezano za ove dokaze iznosimo sljedeći komentar:
1. U ajetu: “…svaki onaj koji je u mogućnosti” za tumačenje riječi “mogućnost” sa opskrba i prijevozno sredstvo imamo hadis u čijim se putevima nalazi slabost, te ga veliki broj uleme smatra slabim (daif) hadisom.
2. Vezano za postupak Omera, radijellahu anhu, sa Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, ženama nailazimo da je on proizašao nakon Omerovog nećkanja i dvoumljenja. Osim toga, Omer je imao dodatnu brigu i obavezu kao vođa muslimana. Taj događaj se dogodio nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te on nema snagu onoga što je Poslanik odobrio. Isto tako, Omer nije ponovio ovaj svoj postupak vezano za neku drugu ženu, mimo Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, žena. Takođe, nećemo osporavati niti protivriječiti ako bi vođa muslimana poslao grupu žena na hadždž uz pratnju povjerljivih i pouzdanih ljudi, koji će ih obezbjeđivati i paziti sa toliko opreza, pažnje i predostrožnosti kao što su bile čuvane Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, žene.
3. Hadis: “Ne sprječavajte Allahove robinje da posjećuju Allahove džamije.” je općenit i univerzalan tekst, a iz njega se izdvajaju one džamije radi čije posjete je potrebno putovanje.
4. Što se tiče Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi upućenih Adiju ibn Hatemu: “Ako ti Allah dadne dug život vidjet ćeš ženu kako putuje iz El-Hire (Iraka) sve dok ne dođe da tavafi oko Kabe, a na tom putu se neće bojati nikoga osim Allaha.”, tu ne nalazimo dokaz za dozvoljenost ženinog putovanja bez muža ili mahrema. Cilj ovog hadisa jeste donošenje vijesti o onome što će se desiti. Koliko samo ima stvari koje su zabranjene, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je najavio da će se desiti? To njegovo predskazivanje ne znači odobravanje zabranjenih stvari. Tako, na primjer, kada Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava o ženama koje su obučene, a kao da su gole (zbog providnosti njihove odjeće), koje će se pojaviti pred Sudnji dan, to nije dokaz za razgolićavanje. A kada donosi vijest o raširenosti ubistava, bluda i širenju neznanja, pred Sudnji dan, to ne znači da su ubijanje i blud dozvoljene radnje, i da treba podsticati na neznanje.
 
Drugo: Dokazi onih učenjaka koji smatraju da ženi nije dozvoljeno da obavlja hadždž bez pratnje mahrema:
1. Skupina hadisa u kojima se zabranjuje ženi da putuje bez muža ili mahrema, a ranije smo ih spominjali. Od njih je i hadis Ibn-Abbasa u kojem se spominje da je neki čovjek rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “O Božiji Poslaniče, ja sam se prijavio za tu i tu bitku, a žena mi je krenula na hadždž.” Na to mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vrati se i obavi hadždž sa svojom ženom.” Ovaj hadis bilježe Buhari i Muslim. Rekli su oni koji zabranjuju ženi da obavlja hadždž bez mahrema: Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio ashabu da ostavi džihad i ode na hadždž sa svojom ženom, i to potvrđuje zabranjenost ženinog putovanja na hadždž bez mahrema.
2. Takođe su rekli: Riječ “mogućnost” u ajetu: “…svaki onaj koji je u mogućnosti” je općenit pojam, tako da se mahrem ubraja u njega.
3. Hadis: “Neka nijedna žena ne obavlja hadždž bez mahrema.” {Spomenuti hadis u ovom obliku bilježi Ed-Darekutni putem Ibn-Džurejdža, a on od Amra ibn Dinara. Tačnija je predaja Ibn-Ujejne od Amra ibn Dinara koja se nalazi u dva Sahiha: “Neka nijedna žena ne putuje bez mahrema.” A Allah, dželle š’enuhu, najbolje zna.}
4. Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, naredba Abdurrahmanu ibn Ebi-Bekru da ode sa Aišom, radijellahu anha, do Ten’ima kako bi obavila umru.
Ja vidim da je u ovoj mes’eli tačnije mišljenje onih koji su zabranili ženi da ide na hadždž bez mahrema, zbog toga što je hadždž putovanje, a zabrana putovanja za ženu bez mahrema je generalna. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ono što vam zabranim ostavljajte.” A Allah, dželle š’enuhu, najbolje zna.
 
Pitanje: Čija je obaveza opskrba mahrema na hadždžu?
Odgovor: Kod velikog broja uleme opskrba mahrema na hadždžu je obaveza za ženu. Kaže Ibn-Kudama u djelu “El-Mugni”: “Opskrba mahrema na hadždžu je obaveza za ženu. Ovako je rekao i Ahmed. Zbog toga što je mahrem na putu zbog žene, njegova opskrba postaje obavezom na nju. Na osnovu toga u mogućnosti žene da obavi hadždž spada i to da posjeduje opskrbu i prijevozno sredstvo za sebe i za svoga mahrema.”
 
Pitanje: Da li je muž obavezan da sa svojom ženom ide na hadždž?
Odgovor: Ono što je očito, a Allah, dželle š’enuhu, najbolje zna, jeste da je to poželjno, ali nije obavezno. Tog mišljenja je bio i ‘Ata’ ibn Ebi-Rebbah, Allah mu se smilovao, kad je rekao: “Muž nije obavezan da sa svojom ženom ide na hadždž, osim ako to želi.”
Vezano za ovo pitanje kod Buharija i Muslima nalazimo predaju od Ibn-Abbasa, radijellahu anhuma, da se Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, obratio neki čovjek: “O Božiji Poslaniče, ja sam se prijavio za tu i tu bitku, a žena mi je krenula na hadždž.” Na to mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vrati se i obavi hadždž sa svojom ženom.”
Ovaj hadis, po mom mišljenju, sadržava podsticaj na mustehab, a ne naredbu, zbog toga što se hadžija nalazi u jednoj od dvije situacije: ili obavlja obavezni hadždž, ili je to već učinio, te mu je hadždž dobrovoljan.
Ako je obavio obavezni hadždž, pa Allah, dželle š’enuhu, ne obavezuje čovjeka da dva puta ide na hadždž u toku svog života. A ako nije obavio obavezni hadždž onda je Poslanikova naredba požurivanje na njegovo izvršenje. Ujedno bi hadžija postupio po sunnetu odlazeći na hadždž sa svojom ženom, a Allah najbolje zna.
 
NALAŽENJE ZAMJENE ZA HADŽDŽ I OPUNOMOĆENJE DRUGOGA ZA OBAVLJANJE HADŽDŽA
 
Pitanje: Da li je dozvoljeno da žena obavlja hadždž za muškarca i muškarac za ženu (umjesto nje)? Da li je dozvoljeno da žena obavlja hadždž za drugu ženu? Koji su dokazi za gore pomenute stvari?
Odgovor: Dozvoljeno je da žena obavlja hadždž umjesto muškarca. Dokaz za to je hadis Ibn-Abbasa koji bilježe El-Buhari i Muslim u kojem kaže: “Poslanikov saputnik i sujahač na devi za vrijeme Oprosnog hadždža bio je El-Fadl. Prišla im je neka žena iz plemena Has’am, koju je El-Fadl posmatrao, a i ona je njega gledala, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo Fadlovo lice na drugu stranu. Ona je upitala: “O Allahov Poslaniče, hadždž je Allahova obaveza na Njegove robove, a moj otac je ušao u poznu starost i ne može da se održi na jahalici, pa da li da obavim hadždž umjesto njega?” Reče: “Da.”
Dozvoljeno je, takođe, da muškarac obavlja hadždž umjesto žene. Dokaz za to je hadis koji bilježi El-Buhari od Ibn-Abbasa, radijellahu anhuma, u kojem kaže: “Došao je neki čovjek kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu reče: “Moja sestra se zavjetovala da će obaviti hadždž, ali je umrla.” Na to ga Poslanik zapita: “Da je ona imala kakav dug da li bi ga ti isplatio?” On odgovori: “Bih.” A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Pa oduži se Allahu, On je najpreči da mu se oduži.”
Dozvoljava se, isto tako, da žena obavlja hadždž umjesto žene. Dokaz za to je hadis koji bilježi Muslim od Burejde, radijellahu anhu, u kojem kaže: “Sjedio sam kod Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad mu priđe neka žena i reče:
– Ja sam svojoj majci kao sadaku dala robinju, pa je umrla (majka).
– Nagrada ti je obavezna, a njeno vraćanje ti je nasljedstvo – reče Vjerovjesnik.
– O Allahov Poslaniče, ona je ostala dužna postiti mjesec dana, pa da li da napostim umjesto nje? – upita žena.
– Naposti umjesto nje – odgovori joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
– Ona, isto tako, nije nikada obavila hadždž, pa da li da obavim umjesto nje? – ponovo upita žena.
– Obavi – reče joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Bilježi En-Nesai sa vjerodostojnim lancem prenosilaca koji stiže do Muse ibn Selemeh El-Huzelija da je rekao: “Naredio sam ženi Sinana ibn Selemeh El-Džuhenija da pita Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o svojoj majci koja je umrla, a nije obavila hadždž. Da li će vrijediti njenoj majci hadždž koji ona bude obavila za nju? Odgovorio je, sallallahu alejhi ve sellem: “Da. Da je njena majka imala dug pa ga ona isplatila umjesto nje, da li bi to vrijedilo? Neka obavi hadždž za svoju majku.”
Dozvoljeno je, takođe, da žena obavlja hadždž za dijete, a dokaz za to je ono što bilježi Muslim, Allah mu se smilovao, od govora ibn Abbasa, radijellahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, susreo grupu jahača na jednom putovanju.
– Ko ste vi? – upitao ih je.
– Muslimani – odvratiše ovi – a ti?
– Allahov Poslanik – on im odgovori.
– Da li ima hadždža za ovoga? – upita jedna žena, podižući dječaka.
– Da, a tebi pripada nagrada – odgovori joj Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
 
Iz knjige: “Propisi hadždža i umre za ženu kroz pitanja i odgovore” (prvi dio),
Napisao: Mustafa El-Adevi,
Preveo: Jasir F. Dizdarević

X