Fikh

Propis staratelja (velijja) pri sklapanju bračnog ugovora

1.14Kpregledi
Piše: Mr. Safet Kuduzović

Jedini univerzalni koncept življenja manifestiran kroz posljednju Allahovu objavu vodi posebnog računa o ljudskim pravima. Islam strogo zabranjuje nepravdu s jedne i brine se o ljudskim pravima s druge strane. Ovaj segment Islama dolazi do posebnog izražaja kada je u pitanju žena. Od elementarnih prava koja posjeduje žena u islamu je polaganje prava na staratelja pri sklapanju bračne veze. Islamski učenjaci iako imaju različite poglede kada je u pitanju propis staratelja za validnost bračnog ugovora svi su složni na njegovoj legitimnosti (ar. mešrû’ijjetul-velajeti fin-nikah). Isto tako nema razilaženja meðu islamskim učenjacima da je bolje, preče i dostojanstvenije da sklapanje bračnog ugovora bude posredstvom staratelja. Razilaženje se vodi kada je u pitanju ispravnost bračnog ugovora koji se sklopi bez staratelja.

Islamski klasici po ovom pitanju imaju nekoliko različitih mišljenja. Spomenut ćemo ta mišljenja sa argumentima svake skupine.

Prvo mišljenje: Pristanak staratelja pri sklapanju bračnog ugovora je jedan od uvjeta njegove validnosti.

Shodno ovom mišljenju žena ne polaže samostalno pravo na sklapanje bračnog ugovora, ni samoj sebi niti drugoj ženskoj osobi. Ako bi, pak, sklopila bračnu vezu bez staratelja ili joj staratelj bila strana, neovlaštena osoba, njen brak bi bio ništavan. Ovaj stav zastupa izrazita većina islamskih učenjaka. Prenosi se od: Omera, Alije, Ibn Mesuda, Ibn Abbasa, Ebu Hurejre, Ibn Musejjiba, Hasana, Omera b. Abdil-Aziza, Es-Sevrija, Ibn Mubareka, Ishaka, Ebu Ubejda i drugih. (Vidjeti: El-džamiu li ahkamil-Kur’an, 3/76.). Ibn Munzir spominje da nije poznato razilaženje meðu ashabima po ovom pitanju. (Vidjeti: Fethul-Bari, 9/187.). Ovo mišljenje preferiraju učenjaci malikijske, šafijske, hanbelijske i zahirijske (bukvalističke) pravne škole. (Vidjeti: El-Muhalla, 9/451, Bidajetul-mudžtehid, 2/7, El-Mugni, 7/337 i Mugnil-muhtadž, 3/147.) Uvjetovanje staratelja za ispravnost braka zasniva se na argumentima iz Kur’ana, Sunneta, riječi ashaba i zdrave logike.

Argumenti iz Kur’ana:

1. Uzvišeni Allah kaže: “A kada pustite žene pa ispune njihov razvodni rok, ne sprječavajte ih da se udaju za muževe svoje, kada se slože da lijepo žive.” (El-Bekare, 232.). Citirani ajet zabranjuje starateljima da sprječavaju ženama ponovnu udaju za iste (prethodne) muževe i to sklapanjem novog bračnog ugovora. Kada bi žena polagala pravo na samostalno sklapanje bračnog ugovora, tada riječi Uzvišenog “ne sprječavajte ih da se udaju za muževe svoje” ne bi imale posebno značenje, što je, svakako, nemoguće. Imam Šafija kaže: “Ovo je najjasniji ajet da staratelj skupa sa ženom (tj. mladom) polaže pravo na sklapanje bračnog ugovora.” (Vidjeti: El-Umm, 6/55.).

2. Uzvišeni kaže: “Ne udajite vjernice za idolopoklonike dok ne postanu vjernici.” (El-Bekare, 221.). U ovom, kao i u prethodnom ajetu, Uzvišeni Allah se obraća starateljima i zabranjuje im da udaju žene za idolopoklonike. Da staratelj, uistinu, nema pravo i udio u sklapanju bračne veze tada bi se Uzvišeni obratio direktno ženama, kao što je to učinio u istom ajetu u pogledu muškaraca, riječima: “Ne ženite se idolopoklonkama dok vjernice ne postanu.” (El-Bekare, 221.). Imam Kurtubi smatra ovaj ajet jasnim argumentom kada je u pitanju uvjetovanje staratelja za validnost bračne veze. (Vidjeti: El-Džami’u li ahkamil-Kur’an, 3/75.). Ibnul-Arebi el-Maliki nakon što je spomenuo riječi Muhammeda b. Alija da citirani ajet ukazuje na sklapanje bračne veze posredstvom staratelja, kaže: “Ovo je lijepo izvedeni propis i ovakvo shvatanje ajeta je sasvim ispravno.” (Vidjeti: Ahkamul-Kur’an, 1/176.). Imam San’ani kaže: “Obraćanje Uzvišenog starateljima u ovom ajetu ukazuje da žena ne može udati samu sebe.” (Vidjeti: Subulus-selam, 3/120.).

3. Riječi Uzvišenog: “Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje.” (En-Nur, 32.). Citiranim ajetom Uzvišeni Allah se obraća samo muškarcima, ne ženama. Šejhul-islam Ibn-Tejmijje kaže: “Allah se obraća muškarcima da udaju neudate, kao robove i robinje.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 32/84.). Ajet je došao u imperativnoj formi koja ukazuje na obavezu i da su muškarci zaduženi da udaju žene, tj. budu im staratelji pri udaji.

4. Uzvišeni Allah kaže: “A ako ih pustite prije nego što ste u odnos s njima stupili, a već ste im vjenčani dar odredili, one će zadržati polovinu onoga što ste odredili, osim ako se odreknu ili se odrekne onaj koji odlučuje o sklapanju braka.” (El-Bekare, 237.). U prvom dijelu ajeta: “A ako ih pustite prije nego što ste u odnos s njima stupili”, Uzvišeni Allah se obraća muževima. Potom se obraća ženama riječima: “One će zadržati polovinu onoga što ste odredili, osim ako se odreknu.” Zatim se obraća starateljima riječima: “Ili se odrekne onaj koji odlučuje o sklapanju braka.” Dakle, sklapanje braka je pravo staratelja, ne žene samostalno, iako ona ima puno pravo da odbije ponuðeni brak. Ibn-Tejmijje smatra da onaj koji odlučuje o sklapanju braka, spomenut u ovom ajetu, je staratelj, i tvrdi da Kur’an ukazuje na ispravnost ovog mišljenja. Ovaj stav šejhul-islam, takoðer, navodi od imama Malika a i Ahmeda po jednoj verziji. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 32/22.). Shodno ovom tumačenju, citirani ajet je najjasniji argument iz Kur’ana, jer onaj u čijoj ruci je neka stvar, on u potpunosti raspolaže s njom, ne drugi.

5. Uzvišeni Allah navodi riječi oca djevojaka kojima je Musa, a.s., napojio stado (spominje se da je to bio Šuajb, a.s., poslanik Medjena, a Allah najbolje zna): “Ja te želim oženiti jednom od ove dvije kćeri moje.” (El-Kasas, 27.). I ovaj ajet ukazuje da je staratelj odgovoran za sklapanje bračne veze i da je starateljstvo za brak bilo poznato u ranijim vjerozakonicima. Većina učenjaka islamske jurisprudencije (usulul-fikha) smatra da su vjerozakonici prijašnjih naroda validni u našem vjerozakoniku ako ne postoji argument o dokidanju dotičnog propisa. (Vidjeti: Mealimu usulil-fikh, str. 232.). Ovo je slučaj s propisom koji nije potvrðen niti negiran našim Šerijatom. Šta je onda s propisom koga potvrdi vjerozakonik poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je u ovom slučaju. Ibnul-Arebi kaže da učenjaci malikijske pravne škole koriste ovaj ajet kao argument kada je u pitanju staratelj za brak. Nakon što je spomenuo mišljenje učenjaka koji smatraju da žena može samostalno sklopiti bračni ugovor, Ibnul-Arebi kaže: “čudno, a kada je to žena samostalno sklopila brak.” (Vidjeti: Ahkamul-Kur’an, 3/429.).

Dokazi iz Sunneta:

1. Ebu-Musa el-Ešari prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema braka bez staratelja.” (Ebu-Davud, 2085, Ahmed, 16/155 (El-Feth), Tajalisi, 1/422, Tahavi, 3/8-10. Citirani hadis autentičnim smatraju vrhunski hadiski stručnjaci, kao: Ali b. Medini, Buhari, Tirmizi, Hakim, Ibn Hibban, Ibn Huzejme, Bejheki, Ibn Kajjim, Albani i drugi. Vidjeti: Tehzibus-sunen, 6/74, Et-Telhisul-habir, 3/1173 i Irvaul-galil, 6/235-238.). Citirani hadis koji je kategorički jasnog značenja negira validnost bračnog ugovora, osim uz odobrenje staratelja.

2. Aiša, r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Koja žena uda samu sebe njen brak je ništavan, njen brak je ništavan, njen brak je ništavan.” (Ebu-Davud, 2083, Tirmizi, 1102, Abdur-Rezzak, 6/195, Tajalisi, 3/72. Imam Tirmizi ovaj hadis smatra dobrim. Vjerodostojnim su ga ocijenili: Ibn Mei’n, Ebu Avvane, Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Hakim, Ibn Hadžer, Albani i drugi. Vidjeti: Fethul-Bari, 9/191, 194, Subulus-selam, 3/117 i Irvaul-galil, 6/243.).

3. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne može žena udati ženu, niti samu sebe.” (Ibn Madže, 1882, Darekutni, 3/159, Bejheki, 7/177. Citirani hadis ima dobar lanac prenosilaca. Naročito ako se uzme u obzir dvije prethodne verzije koje jasno podržavaju njegov smisao. Ibn Hadžer tvrdi da su njegovi prenosioci pouzdani a šejh Albani ga smatra ispravnim. (Vidjeti: Bulugul-meram, str. 179 i Irvaul-galil, 6/248.).

Hadise koji potvrðuju ovaj smisao prenosi oko šesnaest ashaba. Imam Hakim kaže: “Većina ovih predaja su vjerodostojne, posebno su autentične verzije: Aiše, Ummu-Seleme i Zejneb b. Džahš.” (Vidjeti: El-Mustedrek, 2/188.).

Riječi ashaba:

1. Prenosi se da je Omer b. el-Hattab rekao: “Koju god ženu ne uda njen staratelj ili sultan, njen brak je ništavan.” (Bejheki, 7/179.).

2. Seid b. Musejjib prenosi da je Omer rekao: “Žena se ne može udati bez odobrenja staratelja.” (Darekutni, 3/160).

3. Alija b. Ebi-Talib je rekao: “Koja žena uda samu sebe njen brak je ništavan, nema braka bez staratelja.” (Bejheki, 7/180. Imam Bejheki ovu predaju ocjenjuje kao vjerodostojnu.)

4. Ibn-Abbas je rekao: “Nema braka bez staratelja i dvojice svjedoka.” (Bejheki, 7/182. Šejh Albani ovu predaju smatra vjerodostojnom. (Vidjeti: Irvaul-galil, 6/251.).

5. Ebu Hurejre je rekao: “Govorili smo: -Koja samu sebe uda ona je nemoralna i griješnica.” U drugoj verziji kaže: “Govorili smo: -Koja samu sebe uda ona je nemoralnica.” U jednoj predaji stoji: “Govorili su: Žena koja samu sebe uda čini blud.” U verziji Ibn Hazma, kaže: “Nema žena pravo na sklapanje bračnog ugovora. Nema braka osim uz staratelja. Ne udaje žena samu sebe, nemoralna je ako uda samu sebe.” (Bejheki, 7/110, Darekutni, 3/159-160. Ove predaje imaju ispravan lanac prenosilaca.)

6. Kada bi neko zatražio od Aiše da posreduje za brak, kazala bi staratelju: “Udaj je, žena ne može udati samu sebe.” (Abdur-Rezzak, 6/201, Tahavi, 3/10, Ibn Hazm, 9/453-454 i Bejheki, 7/182. Hafiz Askalani je ovu predaju ocijenio vjerodostojnom. Vidjeti: Fethul-Bari, 9/186.).

7. Majka vjernika, Zejneb bintu Džahš je ostalim ženama Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govorila: “Vas su udali vaši staratelji, a mene je udao Allah iznad sedam nebesa.” (Buhari, 7420.).

Zdrava logika:

Budući da je sklapanje braka jako bitna stvar neophodno je da se o njoj brine onaj ko je iskusniji u životu, ko ne sudi emocijama i ko ima potpunije i realnije poglede. Svakako da je otac najbrižniji u ostvarivanju prava i zaštiti svoga djeteta. Starateljstvo zahtijeva odlučne stavove, dok žena po svojoj prirodi lakše odstupa i mijenja mišljenja. Pored toga, žena koja udaje samu sebe mora se miješati sa muškarcima, kontaktirati s njima, a ponekad dovoditi sebe u veoma nezgodan položaj, što, svakako, odudara od prirode žene, a Allah najbolje zna.

Prvi put objavljeno: utorak, 01 Svibanj 2007 05:22

X