Ahlak

Prođoh Bosnom kroz gradove: Saobraćajna kultura pješaka i vozača

527views

Piše: hfz. Almir Kapić

Jedno od elementarnih čovjekovih prava, koja mu omogućavaju normalan život, jeste pravo na slobodu kretanja. U današnjem vremenu svaka država ima svoje državne granice utvrđene, u većini slučajeva, međudržavnim ugovorima, svoje državljane, posebne zakone i unutrašnje državne strukture. Svaka država uređena je tako da svojim stanovnicima garantira pravo na normalan život, kretanje, komunikaciju, socijalnu, političku podršku…
Današnje vrijeme poznato je i po tome što u svakoj državi, gradu, mjestu, postoji izuzetno razvijena saobraćajna infrastruktura i posebna zakonska pravila koja reguliraju i ovu oblast savremenog života. Međutim, i pored toga, svima nama svakodnevno se dešavaju razne neugodnosti u saobraćaju: na putu do škole, posla itd., jednostavno, ne postoji osoba koja u nekim prilikama nije doživjela neku, najblaže rečeno, neugodnost na putu i to iz jednostavnog razloga – jer je u oblasti saobraćaja danas dobrano narušen jedan moralni segment, a to je davanje putu njegovog prava, što je naročito izraženo u našoj lijepoj Bosni koja se može dičiti svojim gostoljubivim stanovnicima, prirodnim ljepotama, čistom tradicijom i drugim društvenim vrijednostima.
Crne hronike svakodnevno nam otkrivaju da se razina društvene svijesti novih naraštaja ne nalazi na zavidnom nivou, naročito kada je u pitanju poštovanje i primjena osnovnih saobraćajnih pravila. Jedan od razloga što se novi naraštaji nalaze u ovakvom stanju ogleda se u nedovoljnoj edukaciji iz ove oblasti, koja, evidentno, izostaje kako u porodičnom ambijentu, tako i u obrazovnim ustanovama.
Na važnost učenja i prakticiranja pravila i propisa ponašanja u saobraćaju ukazao nam je naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prije toliko vijekova.
U hadisu koji od Ebu Seida el-Hudrija bilježi imam Buhari navodi se da je Allahov Poslanik svojim ashabima rekao: “Čuvajte se zadržavanja (sjedenja) na putevima.” “Nemamo drugog mjesta gdje bismo sjedili i razgovarali jedni s drugima”, odgovoriše ashabi. Na to im Allahov Poslanik reče: “Ako nemate drugog mjesta za sjedenje, onda poštujte pravila puteva.” “Koja su to pravila, Allahov Poslaniče?”, upitali su. Poslanik odgovori: “Obarajte poglede, uklanjajte s puta sve što može smetati, uzvraćajte na selam i upućujte na dobro, a odvraćajte od zla.”

Uzvišeni Allah u suri El-Furkan opisuje vjernike kao one koji hode mirno i dostojanstveno: “A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: ‘Mir vama!’”
U suri El-Isra također se govori o pravilu ponašanja na putu koje se slobodno može nazvati umjetnošću, jer čovječanstvo svakodnevno plaća skupu cijenu zbog poljuljanog odnosa među ljudima na ulici.
Kaže Uzvišeni Allah: “I po zemlji nadmeno ne hodi, niti ćeš zemlju hodom probiti, a niti planine u visini dokučiti.”
A u suri Lukman otac savjetuje svoga sina: “I nemoj svoje lice osorno od ljudi okretati i po zemlji nadmeno ne hodi, Allah zaista ne voli nadmenog hvalisavca.”

Iz navedenih ajeta i hadisa te opće islamske naobrazbe možemo naučiti kako se ponašati na putu kao pješak, u saobraćaju kao vozač, i u drugim društvenim segmentima i međuljudskim odnosima.
Posebnu pažnju treba posvetiti mladim naraštajima kako bi se ove vrijednosti prepoznavale kod naše omladine i bilježile trend pozitivne ekspanzije. Ovaj segment odgoja omladine počinje od skretanja pažnje na osnove kulture ponašanja na ulici koja podrazumijeva ukazivanje na zabranu i nekulturu bacanja papirića na put, što je u nekim zemljama i zakonom kažnjivo, pa sve do ostalih važnih pravila.

S obzirom na to da je ovo izuzetno važan segment života, potrebno je omladinu educirati u tom pogledu, prvenstveno kroz hadise Allahovog Poslanika u kojima se spominju pravila – adabi ponašanja na putu. Stoga ćemo ovom prilikom navesti neke od tih adaba:
1.    Obarati pogled. Ovo se odnosi i na muškarce i na žene. Obaranje pogleda pred suprotnim spolom propisano je kako bi čovjek sačuvao svoje srce od grijeha nedozvoljenog pogleda, koji može uzrokovati katastrofalne posljedice, postupajući prema kur’anskom ajetu u kojem se navodi:
“Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode računa o stidnim mjestima svojim, to je čišće za njih, Allah je obaviješten o onome što činite. I reci vjernicama neka obore pogleda svoje…”.

2.    Ne uznemiravati prolaznike, bilo verbalno ili djelima. U hadisu koji prenosi Abdullah b. Amr, Allahov Poslanik kaže:
“Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku sigurni drugi muslimani.”

3.    Kloniti se onoga što nas se ne tiče. U današnjem vremenu primjetan je veliki nedostatak ovog  edeba (moralnog koncepta), stoga smo svi obavezni da se angažiramo i vratimo ga u svoje živote. U životu postoji dosta toga što nas se ne tiče i što trebamo izbjegavati, a kao primjer možemo navesti već spomenuto obaranje pogleda, tj. da tokom hodanja ili vožnje ne obraćamo pažnju na dešavanja na putu koja nas se direktno ne tiču. Koliko smo se puta našli u gužvi samo zbog radoznalih vozača koji usporavaju da bi vidjeli da li su na autu koje je učestvovalo u sudaru polomljeni farovi i slično!
Allahov Poslanik kaže: “Od ljepote islama jednog čovjeka jeste da se kloni onoga što ga se ne tiče.”

4.    Naređivati dobro i odvraćati od zla. Ovo je jedno od Allahu najvrednijih i najdražih djela, kao što Uzvišeni kaže odlikujući ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nad ostalim narodima: “Vi ste najbolji narod koji se pojavio, naređujete dobro, a od zla odvraćate i u Allaha vjerujete.”
Kako je ovo jedan vrlo važan segment života, potrebno je da se svaki musliman što više educira iz ove oblasti i praktično primjenjuje, što će ga na kraju dovesti do Allahovog zadovoljstva.

5.    Uklanjati s puta sve što smeta prolaznicima, ako smo u mogućnosti. Ovaj adab sastavni je dio imana – vjerovanja u Allaha, dželle šanuhu, kao što je to rekao Allahov Poslanik: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko, ili šezdeset i nekoliko ogranaka. Njegov najbolji i najvredniji dio jesu riječi la ilahe illallah – nema boga osim Allaha, a njegov najniži dio jeste s puta ukloniti ono što smeta.”

A u hadisu koji bilježe imam Buhari i Muslim navodi se da je Allahov Poslanik rekao:
“Jednom prilikom neki je čovjek prošao pored trnovite grane koja se ispriječila na putu, pa ju je uzeo i sklonio, na čemu mu se Allah zahvalio i zbog toga mu oprostio grijehe.”

6.    Uravnoteženo i smireno hodati, kao što je spomenuto u suri Lukman: “…u hodu budi odmjeren i utišaj svoj glas.”
Odmjerenost u hodu podrazumijeva lagano hodanje, bez trčanja po javnim putevima, a također i izbjegavanje raskalašenog ponašanja i besciljnog i nepotrebnog hodanja.

Od Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik rekao: “Ko sebe bude smatrao boljim od ostalih ljudi i oholo hodio, takav će sresti Allaha a On će na njega biti ljut.” (Buhari)

7.    Iskorištavati vrijeme provedeno na javnim mjestima: pijacama, putevima, za spominjanje Allaha, učenje Kur’ana, nazivanje selama, srdačno susretanje s drugim muslimanima, kako bismo na jedan praktičan način oživili sve islamske vrijednosti. Ponašanje na javnim mjestima veoma je važno jer od toga uveliko zavisi kakvu će sliku drugi stvoriti o nama – pozitivnu ili negativnu, i na taj se način stječe prvi utisak o jednom narodu.

Na kraju, neophodno je ukazati i skrenuti pažnju na važnost poštivanja svih saobraćajnih pravila: od saobraćajnih znakova, prednosti u saobraćaju, pješaka, a naročito na važnost strpljenja u gužvama i samilosti u samoj vožnji, jer je saobraćaj ogledalo jednog naroda i njihove moralne vrijednosti.

Učimo svoje mlade da nahrane goluba, podignu svoj bačeni papirić i ubace ga u kantu za smeće!
Uklonimo neugodnosti s puta, gradimo svoju domovinu i težimo izgradnji društva zasnovanog na moralnim vrijednostima!