AshabiISTAKNUTO

Prizori iz života majke vjernika Hafse, kćerke Omera ibn Hattaba

1.1kviews

Priredio: Abdullah Nasup

Plemenita majka vjernika Hafsa kćerka je Omera ibn Hattaba i Zejnebe bint Maz’un, sestre Osmana ibn Maz’una. Jedna je od onih koji su islam primili u Meki, prije Hidžre.

Rođena je u Meki pet godina prije poslanstva, u godini u kojoj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sudjelovao u izgradnji Kabe. Šest godina je starija od svog brata, čuvenog ashaba Abdullaha ibn Omera, a imala je još jednog brata i sestru.

Hafsin prvi brak

Hafsa se udala za Hunejsa ibn Huzafu ibn Kajsa es-Sehmija, a kad je mekansku dolinu obasjalo svjetlo Upute, njihove čiste duše brzo su se odazvale pozivu istine: iman je zasjao u njihovim srcima i postali su dio one male skupine muslimana, imanskih preteča.

Pošto su se pojačala zlostavljanja muslimana u Meki, Hunejs je sa grupom muslimana učinio hidžru u Abesiniju, dok je Hafsa ostala u Meki. Izvjesno vrijeme boravio je u Abesiniji, potom se vratio u Meku te je zajedno sa Hafsom učinio hidžru u Medinu, tada zvanu Jesrib. Ubraja se u rijetke ashabe koji su učinili dvije hidžre.

Hunejs je učestvovao u Bitki na Bedru i jedini je učesnik Bedra među ashabima iz plemena Benu Sehm. U Bitki na Uhudu je ranjen i donesen u Medinu gdje je podlegao od posljedica ranjavanja.

Hafsa je imala tek nešto više od dvadeset godina kada je izgubila muža. Bol i tuga preplavili su Hafsino srce, a njena tuga prelivala se i na njenog oca Omera ibn Hattaba, koji je saosjećao s patnjom voljene kćeri.

Kako se mlada udovica udala za Vjerovjesnika

Općenito uzevši, bilo je to društvo u kojem se smatralo da je bolje nikada se ne udati nego biti udovica, a ponovna udaja smatrala se najboljim ishodom, stoga je bilo očekivano da će joj se, nakon isteka propisanog perioda u kojem se udovica ne smije udati, pojaviti prosci. No, dani su prolazili, a prosci se nisu pojavljivali.

Ne mogavši više gledati kako Hafsa pati živeći samotnjačkim životom, Omer ibn Hattab odlučio je da joj pronađe muža. Ponudio je Ebu Bekru da se oženi Hafsom, ali je on odbio. Potom je ponudio Osmanu, ali ni on to nije želio. Omeru je ovo teško palo i požalio se na to Allahovom Poslaniku, ne znajući da se Poslanik od ranije zainteresirao za Hafsin slučaj.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tješio je Omera kazavši mu da će se Hafsom oženiti onaj koji je bolji i od Ebu Bekra i od Osmana, a da će se Osman oženiti nekom koja je bolja od Hafse. Međutim, kako je bio zabrinut za svoju kćerku, Omer, radijallahu anhu, nije shvatio šta mu Vjerovjesnik time želi reći.

Nedugo zatim Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zaprosio je Hafsu učinivši čast Omeru da se tazbinski poveže s njim i u tome izjednači sa njihovim prijateljem i saputnikom na putu širenja vjere, Ebu Bekrom es-Siddikom.

Hafsa je ponovno pronašla svoju sreću.

Nakon što se Vjerovjesnik oženio Hafsom, Ebu Bekr je, prilikom jednog njihovog susreta, priznao Omeru da je znao da se Vjerovjesnik želi oženiti Hafsom, ali tada to nije rekao Omeru želeći sačuvati Vjerovjesnikovu tajnu. Također mu je rekao da bi se oženio Hafsom da je Vjerovjesnik odustao od svoje namjere.

Omerova sreća bila je potpuna.

Život sa Vjerovjesnikom

Hafsa, radijallahu anha, stekla je posebnu počast i uzvišeni stepen postavši ovim brakom majka vjernika.

Živeći sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, napajala se njegovom velikodušnošću i plemenitim osobinama. Učila je od njega o vjeri i pamtila njegove hadise.

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prema svojim se suprugama odnosio pravično. Čak bi prilikom odlaska na put ili u neku bitku izvlačenjem strelica odlučivao koja će poći s njim na put, pa ona čija bi strelica bila izvučena, putovala bi s njim. Tako se tokom jednog od tih putovanja, na koje je sa njim pošla Hafsa, desio zanimljiv slučaj.

Bio je to jedan od Vjerovjesnikovih vojnih pohoda. Za vrijeme bitke Hafsa je bila u svom šatoru, a kad se bitka okončala, izašla je da napaja žedne i previja ranjene. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, primijetio je tu njenu požrtvovanost, pa ju je nagradio dodijelivši joj osamdeset veseka (vrsta stare mjere) pšenice, odajući joj time priznanje za njeno plemenito djelo.

Jedan od najpoznatijih događaja iz njenog života sa Poslanikom jeste slučaj kada joj je Vjerovjesnik povjerio tajnu, a ona je otkrila Aiši. To je bio povod objave kur’anskih ajeta, u suri Et-Tahrim, u kojima su njih dvije ukorene. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jedno se vrijeme bio odvojio od svojih supruga. Neki smatraju i da je Hafsi tada dao razvod, pa je opet vratio sebi. Bilo kako bilo, sve se završilo dobro i njihov bračni život nastavljen je na najljepši način.

Vrline i predanost ibadetu

 

Hafsa, radijallahu anha, iz ovog je događaja uzela pouku te se predala ibadetu i učenju vjere. Posebnu pažnju posvetila je Kur’anu: predano je učila kur’anske ajete i duboko razmišljala o njihovom značenju. To će privući pažnju njezinog oca, pa će, kao halifa, na samrti oporučiti da se prvi sakupljeni Mushaf preda njoj na čuvanje.

Uzvišeni Allah nagradio je Hafsu za njenu bogobojaznost rodosnim nagovještajem da će biti supruga Njegovog Poslanika u Džennetu. Hakim i Taberi bilježe da je Džibril, alejhis-selam, došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da se zauzme za Hafsu u vezi s pređašnjim slučajem, kako se ne bi definitivno razveo od nje, i rekao mu je: “Ona (Hafsa) mnogo posti i mnogo klanja; i tvoja je supruga u Džennetu.” (Albani je hadis ocijenio hasenom.)

Majka vjernika Hafsa imala je mnoge vrline, uključujući sljedeće:

– Ona je jedna od prvih vjernica.

– Učinila je hidžru u Medinu, stekavši time časni naziv muhadžirke.

– Često je postila i klanjala.

– Znala je čitati i pisati, što je u ono vrijeme bila rijetkost i kod muškaraca, a pogotovo kod žena.

– Bila je rječita i elokventna.

– Naslijedila je prvi Mushaf.

Nesumnjivo, Hafsina najveća odlika jeste to što je njen otac izabrao da čuva prvi primjerak Mushafa, primjerak koji je, kako navodi Ebu Nuajm u djelu Hil’jetul-evlija, sačinio Omer na jedinstvenom savitljivom materijalu, tako da je bio kao jedna stranica. A, sačinio ga je na temelju onog što je Ebu Bekr, radijallahu anhu, sakupio od ashaba.

U vrijeme halife Osmana ashabi su se složili da treba sačiniti “glavni Mushaf” na osnovu kojeg će se pisati sve ostale kopije te je Hafsa, udovoljavajući molbi halife, posudila Mushaf koji je čuvala da bi ovaj veličanstveni posao bio urađen na najbolji način, nakon čega joj je Mushaf vraćen.

Život nakon Poslanika i smrt

Nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i velike boli i gorkih suza, Hafsa je nastavila život boraveći u svojoj kući, u kojoj je živjela sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Iz nje je izlazila samo na hadž ili radi nekog ibadeta ili udjeljivanja sadake potrebnima. Uživala je ugled kod svih muslimana, a njihovo poštovanje i lijep odnos prema njoj bilo je dio poštovanja Poslanikove časne porodice.

U šest hadiskih zbirki od nje je zabilježeno dvadeset osam hadisa, a od toga Buhari i Muslim zajedno bilježe četiri, dok Muslim posebno bilježi još šest. Beki ibn Mahled u svojoj je knjizi zabilježio šezdeset hadisa prenesenih od Hafse, radijallahu anha.

Majka vjernika Hafsa, radijallahu anha, umrla je u mjesecu ša’banu četrdeset pete godine po Hidžri, za vrijeme Muavije ibn Ebu Sufjana, a u vrijeme svoje smrti imala je šezdeset godina.

Izvori

Halid Abdurrahman el-Akk, Suver min hajati sahabijjatir-resul.

Halid el-Hamudi, Ummul-muminine Hafsa bint Umer ibnul-Hattab.

Sejjid el-Džumejli, Nisaun-nebijj.