Islam i žena

Prava žene

750pregledi
Piše: Muhamed Ikanović

Borba za ravnopravnost žene i muškarca

porod.jpgSve češće imamo priliku da slušamo o pravima žene i o jednoj vrsti borbe za njena prava. Time se želi, kako kažu, oslobaðanje žene iz vjekovnih okova ugnjetavanja. Jačanje jednakosti i ravnopravnosti izmeðu dva pola u svakom segmentu ljudskog života.
I kao što je i očekivati ideja dobiva sve veći broj pristalica, nažalost i iz reda muslimana. Njeni začetnici se, kao što je i očekivati, predstavljaju kao iskreni prijatelji «ljepšeg pola», oni kojima je istinski stalo da se poštuju prava svih, pa i žena.

Začetak borbe za ravnopravnost polova

Ukoliko se desi da nam nešto nije baš najjasnije ili ako nismo u stanju da razumimo srž problema vratimo se na razlog njegovog nastanka. Do pred početak prošlog stoljeća prava žene kod nemuslimana su uveliko bila oskrnavljena. U vjerskim krugovima vladalo je ubjeðenje da je žena izvor svakog zla  i put ka vatri-džehennemu. Ona nije imala pravo  na mišljenje ili svoj glas kada su bile u pitanju društvene promjene. Neki su je smatralo nečistom za vrijeme mjesečnice pa sa njom nisu jeli niti zajedno sjedili ili spavali u istom krevetu. Bila je predmet koji se mogao prodati i posjedovati kao bilo koja vrsta materijalne imovine. Ovo je samo jedan dio onoga što je bilo prisutno kod njih. Pojavom intelektualaca koji su bili van kruga vjerskih ubjeðenja, kod nemuslimana, začinje se borba oslobaðanja društva iz okova vjerskih ubjeðenje gdje se i začinje sekularizam a izmeðu ostalog i borba  za  prava žene. Mnogi bi i složili da je bilo potrebe da iznikne jedna takva ideja.

Borba za ravnopravnost polova prerasta u borbu protiv islama

Tokom svih spomenutih dešavanja muslimani nisu imali potrebe za nečim sličnim. Dolaskom islama žena dobiva potpuna prava koja su u skladu njene prirode. Islam ženi daje puna prava, od posjedovanja lične imovine, prava na izbor bračnog druga, pravo na mišljenje i sl. Mišljenje žene se toliko cijenilo da se prenosi slučaj iz vremena vladavine halife Omera radijellahu anhu da je žena proturječila halifi kada je htio ograničiti vjenčani dar  pa se on povukao od svog mišljenja i priznao svoju grešku. čovjek i žena u islamu su ravnopravni i u nagradi i dobrim djelima, « I Gospodar njihov im se odaziva: Nijednom trudbeniku izmeðu vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi…» (Ali-Imran 195). Nakon okončanja bitke meðu ne muslimanskim redovima ista ideja se u skorašnje vrijeme koristi kao metoda borbe protiv islama, ili preciznije morala žene muslimanke. Počinje se zamjeriti muslimanskim zajednicama na njihovom načinu života i očuvanja čestitosti žene i društvenog morala uopćeno. Svakako razlozi toga su, prije svega mržnja prema islamu a potom zavist prema očuvanju morala društva i jakim temeljima porodice kojoj islam itekako daje odabrano mjesto u svojoj zajednici, « Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zlobe svoje, iako im je Istina poznata….» (el-Bekare 109)

Značenje ravnopravnosti polova u pravom smislu

Ravnopravnost polova se u današnje vrijeme shvata i tumači kao jednakost u svemu, pa i u svakodnevnim obavezama i samoj ulozi muškarca i žene i izgradnji jedne zajednice. Prostije rečeno žena je ravnopravna sa muškarcem ako joj dozvolimo da radi u rudniku, fabrici, kao policajac i sl. Zagovarači ove ideje se diče spomenutim primjerima. Zdrav razum to ne može prihvatiti. Ako se ravnopravnošću smatra da tražimo i od maloljetnog djeteta da podigne isti teret kao zreo muškarac, ili da od istog djeteta tražimo da bude ministar i sl. onda pojam ravnopravnosti treba ponovo jezički objasniti prije nego o njemu počnemo govoriti. Neshvatljivo je da auto staro dvadeset godina vozimo istom brzinom kao i tek proizveden novi model koji ima mnogi bolje karakteristike od starijeg. Golim okom je vidljivo da postoje velike razlike u tjelesnoj graði i razmišljanju muškarca i žene. Pa kako od njih da tražimo da nose isti teret. Mi društvenu cjelinu kompletiramo tako što muškarcu dajemo njegovo mjesto a ženi njeno. Stavljati ženu na mjesto muškarca nije pravda nego zulum prema njoj. To se i počelo uočavati nakon odreðenog perioda kada smo mogli čuti na televiziji i čitati u novinama izreke pojedinih žena poznatih na svjetsko sceni kako od svega u životu žele da imaju porodicu da vrijeme provode u kući odgajajući svoju djecu. I ne samo to mnoge su shvatile da time nije samo ugrožen položaj žene nego je ona iskorištena radi ostvarivanja raznovrsnih materijalnih ciljeva. Pa je danas žena, slobodno rečeno, najjeftinija roba. Gdje god se izloženi neki proizvod do njega je polu gola žena kao mamac. Slike nagih žena se mogu naći na mnogim mjestima džabe, dok jedna obična žvakaća guma ima svoju cijenu koliku toliku. Žene se time nisu izborile za prava nego su ih oskrnavile.

Ko kritikuje muslimanku ?

Riječi čestitost, čednost, moral, djevičanstvo su još poznate i žive meðu muslimanima. Naravno, to su osobine koje su pohvaljene u bilo kojem društvu, mjestu ili vremenu. Oni koji su ih davni već izgubili željeli su i dan danas žele da ih i muslimani izgube. Iz dana u dan mi slušamo kako je muslimanka ugrožena, kako nema osnovnih sloboda itd. Neki nisu u stanju da sakriju svoju mržnju pa muslimanku nazivaju najružnijim imenima i ismijavaju na različite načine. Govoreći da je nazadna, konzervativna, nepismena neupućena u život, prikaza i sl. Mi muslimani, kao što smo i navikli, samo se branimo i pravdamo da to nije tako. Da, žena u islamu ima svoja prava, pa onda pravimo emisije o tome, pišemo studije i štošta drugo samo da bi se odbranili. Zar ne bi trebalo prvo pogledati od koga dolaze te kritike ? Od čestitih žena ili prostitutki ? Da li je uopšte potrebno da se muslimanka pravda takvim «prostakušama». Odakle pravoj jednoj «beštiji», kako naš narod običava kazati, da priča o čestitoj muslimanki ?  Zar o čestitoj muslimanki da govori žena koja je davno ukaljala svoju čast i čast svoga oca i familije. Osobu čija stidna mjesta svaki dan gledaju milioni ljudi. Zar imaju pravo oni koji nisu ni sigurni ko im je otac da nešto govore o moralnim ljudima ? Svašta ! Takvima se nije potrebno nekada ni pravdati. Sličnim je čast da proðu pored čestite muslimanke a kamoli da govore o njoj.

Hidžab je tvoj ponos i štit

« A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje…» (en-Nur31). Sumnjanje u Allahove propise je sumnja u Uzvišenog Allaha. Propis hidžaba-pokrivanja žene ima veliku ulogu u izgradnji morala zajednice muslimana. Ako uspije skinuti hidžab sa tvoje glave, sestro, ti počinješ gubiti stid. Skidanje hidžaba je prvim korak ka nemoralu. Njegovim nošenjem položaj žene u društvu biva većim i jačim. A njena čast vrjednijom. Svi zajedno moramo raditi na njegovom širenju i očuvanju. Ne obazirimo se na mišljenja drugih koji nisu dostojni da o njemu komentarišu i raspravljaju o njegovoj koristi ili šteti. To je Allahova naredba, Onoga koji je stvorio nebesa i zemlju. Onoga pred Kojim ćemo svi jednog dana stati i odgovarati za svoja djela i nedjela. Sveznajućeg i Svemogućeg. Zar mi slaba i nejaka stvorenja sumnjamo u Njegovo znanje i mudrost ? Zar da vjerujemo onima koji su nam otvoreni neprijatelji a zaboravljamo govor i naredbe Gospodara ljudi ? Islam je dao veća prava robovima nego što današnje demokrate daju slobodnim ljudima. Pa zar da kod njih tražimo svoja prava ? Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Dovoljan nam je Allah Gospodar i zaštitnik. Zadovoljni smo Allahom Gospodarem, Muhamedom alejhi-s-selam poslanikom i vjerom islamom. Omer radijellahu anhu bi govorio: «Mi smo narod koga je Allah uzvisio ovom vjerom pa ako budemo ponos tražili negdje drugo On će nas poniziti». Istinitost Omerovih riječi vidimo svuda oko sebe. I to je odgovor na pitanje, zašto je stanje muslimana danas ovako kakvo jeste, loše ?

 
Prvi put objavljeno: Četvrtak, 03 Svibanj 2007 02:48
X