Rekaik

Pozadina genocida u Srebrenici

404views
Piše: Edin Kovačević
Hvala pripada Uzvišenom Allahu, od Njega pomoć i oprost tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših duša i naših ružnih djela. Koga Allah uputi, niko ga ne može u zabludu odvesti, a koga u zabludi ostavi, niko mu na Pravi put ukazati neće. Svjedočim da nema istinskog božanstva osim Allaha i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Historija bilježi da se u nekoliko proteklih stoljeća zbilo 10-ak markantnijih krvoprolića s predznakom genocidnosti (potpunog ili djelomičnog istrebljenja neke nacionalne, etničke, rasne ili vjerske skupine ljudi) nad bošnjačkim narodom –muslimanima, pri tome ne uzimajući u obzir one manje poznatije pokolje koji su također ogromni u očima muslimana. A musliman ima svoju definiciju. Svi ti stravični zločini odvijali su se o sponzorstvu pretežno susjednih naroda i država, a rjeđe od daljih naroda i država, kako govore, u analizi, historijski navodi o tome. Takav je i slučaj genocida u Srebrenici. Nećemo se previše vezivati za genocid u Srebrenici s analičkog aspekta, nego pokušajmo shvatiti paradoks da jedan te isti narod (bošnjački) stradava od jednog te istog naroda (srpskog) toliko mnogo puta. Neko je u tom logičkom apsurdu zasigurno žestoko raspamećen. Vjerovatno su i jedni i drugi na svojevrstan način okićeni tim epitetom. O neprijatelju bošnjačkog naroda može se puno i detaljno pisati ili govoriti sagledavajući ih kroz različite aspekte njihovog habitusa. Fantast njihovog narodno-nacionalnog egzistencijalnog opredjeljenja spram budućnosti te historijske „svetosti“  opisan je u različitim teorijskim traktatima etnološkog, antropološkog, vjerskog i dr. karaktera kao iluzoran, morbitan, patogen i paganski. Nekako taj opis ne iznenađuje ljude koji su osviješteni i nalaze se u polju realnosti i koji drže do svoje časti i ponosa. I nemaju nedoumica oko zauzimanja stava koji se temelji na pravičnosti i Istini po pitanju odnosa sa njima i prema njima. No, vratimo se na spomenutu dilemu o obostranoj raspamećenosti na različite načine. Šta se zapravo dešava sa tim bošnjačkim narodom koji ne može nikako da se uspravi i zaživi, rasterećen od te koljačke, ubilačke, silovateljske, rušilačke, psihopatološke torture i terora, u svojoj tradiciji. Ironično, ali to je de facto naša tradicija. Običaj da budemo ruinirani i obeščašćeni, barem jedanput svakog stoljeća, naša je stvarnost. Šta smo to mi toliko krivi, ili da nismo možda pak iskušani pokoljima, silovanjima i zlostavljanjima???
 
Ibnul Kajjim, šejhul-islam, u jednoj svojoj knjizi, govoreći o nedaćama koje čovjeka mogu da zadese, kaže da nedaće čovjeku dolaze iz dva razloga: kao iskušenje i kao kazna. Čovjeku je teško da  govori o genocidu u smislu kušenje, ipak nećemo biti tu kategorični i  reći ćemo da Uzvišeni Allah najbolje zna šta kome daje kao iskušenje.
 
Kao kazna, nekako, svi devalabilni indikatori te moralne i duhovne vrijednosti koje su žestoko oštećene kod Bošnjaka ukazuju na to.
 
Brojni slučajevi prisutni u životima Bošnjaka (muslimana) kao što su: slavljenje kršćanskih praznika, takmičenje kćerki šehida na modnim pistama, javni nemoral po ulicama naše Bosne, držanje primata u ispijanju alkohola, averzija prema vlastitoj identifikaciji (islamu) i sl. govore samo u prilog tome da možemo biti kažnjeni od Gospodara nebesa i Zemlje zbog prelaženja granica koje je On postavio. Jedan od vidova kazne može biti upravo nova krvava epizoda našeg naroda.
Neko će pomisliti i reći da nisu svi ljudi takvi i da nije stanje tako crno, ima i dobrih ljudi – vjernika, kako oni mogu biti kažnjeni!?
 
Tačno je da nisu svi Bošnjaci – muslimani veliki grješnici, a također je i tačno da mogu biti obuhvaćeni Allahovom kaznom zajedno s onima koji su zaslužili tu kaznu. Ako Uzvišeni Allah obuhvati ovodunjalučkom kaznom, namijenjenom nevjernicima, dobre ljude vjernike zajedno sa velikim grješnicima, vjernici se i dalje mogu nadati Njegovoj milosti i oprostu.
Kaže Uzvišeni Allah u prijevodu značenja ajeta:
”Izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.“ (El-Enfal – Plijen, 25.)

Imam Ahmed prenosi od Ummu Seleme, Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve selem, supruge, da je rekla:  ″Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, da je rekao: ′Kada se očevidno budu činili grijesi u mome ummetu, Allah će ih sve obuhvatiti kaznom od Sebe.′ Ja sam ga tada upitala:  ′Allahov Poslaniče, zar neće među njima biti
dobrih ljudi?′  ′Hoće′, odgovori on, pa ga ja  opet upitah:  ′Pa šta će biti sa njima?′ A on mi odgovori: ′Njih će zadesiti ono što i ostali svijet, pa će ih poslije zahvatiti Allahov oprost i zadovoljstvo.“’ Jedan od razloga njihovog obuhvatanja kaznom može biti npr.    nepozivanje na dobro i neodvraćanje od zla.

Kako da se zaboravi genocid u praksi, a ostavi u sjećanju?

Sve od momenta dok Bošnjacima – muslimanima ne bude jasno da se spas, uspjeh i ponos naš kao kolektiviteta temelji na življenju i  čvrstom pridržavanju principa Kur`ana i  prakse Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno na propisima koje je Uzvišeni Allah propisao, a Uzvišeni nije propisao osim ono što je dobro, nećemo se moći sačuvati zalima i katila koji nas okružuju.

 
Kaže Uzivšeni Allah u Svojoj časnoj Knjizi, u prijevodu značenja ajeta: ”Vaši zaštitnici su samo Allah, Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno namaz obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova strana će svakako pobijediti.” ( El-Maide, 55-56.)

 Testiranja bilo kojeg drugog modela življenja, kako na društvenom tako i na individualnom nivou mimo islamskog načina, ne da vodi u zabludu, nego je to već stanje zablude i stranputice koje je diferentnog stepena i oblika. Svi ti modaliteti i trendovi različitih pojava latentne negativnosti, od običajnih pa do vjerskih, zapravo su spletke prokletog šejtana ili neprijatelja Pravog puta u ljudskom obliku. To su derivacije baze koja je spomenuta u ajetu:
”Ni židovi, ni kršćani, neće biti tobom zadovoljni sve dok ne budeš slijedio vjeru njihovu. Reci: ‘Allahov put je jedini pravi put!’ A ako bi se ti poveo za željama njihovim, nakon znanja koje si dobio, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi, niti pomoći.” (El -Bekare / Krava, 120 .)

U tom smislu su i riječi drugog pravednog halife Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu, koji je jednom prilikom rekao: “Bili smo ponižen narod. Allah nas je uzvisio sa islamom i kada budemo tražili ponos mimo islama,  ponizit će nas Allah.” (Vjerodostojna predaja, Hakim)

 
Formula za naš uspjeh i progres na društvenom, moralnom, političkom, ekonomskom, i dr. planu je prosta i jednostavna – povratak vjeri i činjenje dobrih djela. Rezultanta vjerovanja i činjenja dobrih djela zaista je ogromna, nesaglediva i ona prava stvar i stanje za koje svi znamo da nam nedostaje.
Kaže Uzvišeni Allahu u prijevodu značenja ajeta:
“Allah obećava da će one  među vama  koji budu vjerovali i dobra djela  činili  sigurno namjesnicima  na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On  želi,  i da će im  sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni  ibadet  činiti, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su  pravi grješnici.” (En-Nur / Svjetlost, 55.)

Molim Uzvišenog Allaha da nas uputi na Pravi put, popravi naše stanje, i učini nam jasno vidljivim put zablude i stranputice. Amin!