Ahlak

Povratak istini je plemenita vrlina

773pregledi
Piše: Osman Smajlović  (ASUQ – Asocijacija studenata Ummul-Qura, Mekka)

Svakom ljudskom biću svojstveni su greška i zaborav, stoga se ni od jednog čovjeka ne traži da se odlikuje nepogrešivošću i negriješenjem naspram svoga Gospodara i drugih ljudi. Svaki pojedinac treba da se odlikuje brzim povratkom istini i pokajanju Allahu kako bi bio od onih za koje je Allah rekao, u prijevodu značenja ajeta:

“…i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah?  I koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džbašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!” (Ali Imran, 135-136.)
Ko god bude čitao plemenite biografije ispravnih prethodnika, sigurno neće naći da su se odlikovali nepogrešivošću, iako su oni od onih čije su greške neznatne, i oni su sigurno najpreči da budu od onih za koje je rekao Allah, u prijevodu značenja ajeta: “Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom doðu sebi.” (E`araf, 201.)
Brzo vraćanje istini i pokajanju zasigurno je bolje od upornosti i ustrajnosti u neistini, odazivajući se tako svojim strastima i šejtanskom došaptavanju, i bolje je od oholosti kada čovjek neće da prizna grešku, naročito prilikom svaðe.

RAZLIČITOST LJUDSKIH NARAVI

U većini slučajeva razlog greške i svaðe su “neučtive” naravi, po kojima se ljudi razlikuju.
Neki ljudi su ‘’obični’’ i ‘’lahki’’ po prirodi, a neki su ‘’teški’’, neki oholi, a neki ponizni. Neki se brzo rasrde, a sporo vraćaju istini, dok se neki sporo rasrde i sporo vraćaju istini.
Najbolji je onaj koji se sporo srdi i brzo vraća istini, a najgori je onaj koji se brzo srdi, a sporo vraća istini i onaj kome je teško priznati grešku i grijeh ili iskazati kajanje ili požuriti sa spominjanjem opravdanja, jer njegova duša, koja mu nareðuje zlo, pobijedila ga je i porazila, i ne ostavlja mu prostora za brzi povratak istini.

KONTROLIŠI SVOJE OSJEĆAJE I BRZO SE VRATI ISTINI

Dragi moj brate i sestro u vjeri! Ključ tvoga uspjeha, sa Allahovim dopustom, nalazi se u tvojim rukama. Kontroliši svoje osjećaje i nemoj se nedolično ponašati. Ukoliko ne možeš u potpunosti vladati sobom, nemoj da ti se oduži vremenski period od učinjenih grijeha i da ti se gomilaju na srcu, već se brzo vrati u okrilje istine i pravog puta.
Poslanikova kuća nije bila imuna od uobičajenih nesuglasica izmeðu njegovih supruga. Meðutim, razmisli o ovome Aišinom svjedočenju, Allah bio sa njom zadovoljan, po pitanju njene inoće Zejneb, Allah bio sa njom zadovoljan, i njenog ahlaka.
Rekla je Aiša, Allah bio sa njom zadovoljan: “Nisam vidjela ženu bolju u vjeri, bogobojazniju, iskreniju u govoru, bolju prema rodbini, da više udjeljuje, strožiju prema sebi u skromnosti i u onome što udjeljuje i onome sa čime se približava Allahu od Zejnebe, osim što je bila “oštra” i brzo se srdila, ali se i tada brzo vraćala.” (Muslim, 2442-83)
Aiša, Allah bio sa njom zadovoljan, nije kritizirala kod Zejneb, Allah bio sa njom zadovoljan, ništa osim njene “oštrine” i “brzine” u srdžbi, što je bila njena narav, I ističe  da je Zejneb, Allah bio sa njom zadovoljan, žurila da ispravi i donamjesti ono što je proizilazilo iz njene”oštrine” i “brzine” u srdžbi.
Oprašta se svakome muslimanu koji ne pripisuje Allahu sudruga, kada se izlažu djela utorkom i četvrtkom, osim onima koji su u meðusobnoj svaði i mržnji, i govori se: “Ostavite ovu dvojicu dok se ne pomire, ostavite ovu dvojicu dok se ne pomire, ostavite ovu dvojicu dok se ne pomire” (Muslim, 2565-35), a u drugoj predaji stoji: “Ostavite ovu dvojicu dok se ne vrate” (Muslim, 2565), tj. pomirenju i ljubavi (Šerhu Muslim Nevevi), a: “bolji od njih dvojice je onaj koji prvi nazove selam” (Muslim, 2560-25).
Za očekivati je od iskrenog mu`mina da se brzo vraća istini i da žuri pomirenju. A onaj koji se uporno svaða i koji se “utopi” u svoju upornost i ustrajnost, pa: “Zaista najmrža osoba Allahu je svadljiva osoba’’ (Buharija, Muslim).
čak štaviše, jedna od osobina munafika je: “…i kada se svaða, drsko i bestidno govori” (muttefekum alejhi).

EBU BEKROV PRIMJER, ALLAH SA NJIM BIO ZADOVOLJAN

Plemeniti ashab Ebu Bekr, Allah sa njim bio zadovoljan, nakon što saznaje da je njegov roðak Mistah bn Usaseh učestovao u dogaðaju potvore njegove kćerke Aiše, majke pravovjernih, Allah bio sa njom zadovoljan, i kojem je udjeljivao, zakleo se da to neće više činiti. Tada povodom toga biva objavljeno: “Neka se čestiti i imućni meðu vama ne zaklinju da više neće pomagati roðake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prašta i samilostan je” (Nur, 22).
Ebu Bekr, Allah sa njim bio zadovoljan, samo što je čuo kraj ajeta, povikao je: “Naprotiv, zaista volim da mi Allah oprosti!” Pobijedio je svoje osjećaje koji su ga pozivali da zaštiti svoju nevinu kćerku i ponovo je udjelivao svome roðaku Mistahu ibn Usasehu, govoreći: “Tako mi Allaha, neću nikada prestati udjeljivati njemu” (Buharija, 4141).

POVRATAK ISTINI BOLJI JE OD USTRAJNOSTI U NEISTINI

Nije sramota da čovjek počini grijeh i pogrešku, jer “svi sinovi Ademovi puno griješe, a najbolji od njih su oni koji se puno kaju” (Ahmed, Tirmizi, hadis hasen Sahihu Džami`a, 4515, Albani).
Meðutim, problem je kada čovjek ustraje u griješenju iako su vrata milosti otvorena i pozivaju nas brzom povratku: “Zaista Allah pruža Svoju ruku noću kako bi primio pokajanje onoga koji je griješio danju i pruža Svoju ruku danju kako bi primio pokajanje onoga koji je griješio noću sve dok sunce ne izaðe sa mjesta svog zalaska” – što je jedan od predznaka Sudnjeg dana. (Muslim, 2759-31)
Iskoristi svoje mogućnosti i potencijale kako bi prevazišao prepreke na putu brzog povratka istini. Budi otvoren prema samome sebi, priznaj grijehe jer je to početak puta koji vodi pokajanju i povratku ka Allahu: “Allah će zaista primiti pokajanje robu koji prizna svoje grijehe, a potom se pokaje.” (Buharija, 4141)
Šta nas sprečava da se brzo vratimo istini i popravimo naše duše, jer naš Gospodar poziva nas prostranstvima Svoje milosti i susreće našu slabost sa Svojim dobročinstvom: “Kada se Moj rob Meni približi za pedalj, Ja se njemu približim za jedan aršin (podlakticu), a ako se on Meni približi za jedan aršin, Ja se njemu približim za jedan ručni hvat (raširenih ruku), a ako on ide Meni hodom, Ja idem njemu trčeći.” (Muttefekun alejhi)
Allahov robe! Požuri Allahovoj milosti i ostavi se riječi: Sutra ću to uraditi!
Zapadanje u okove negativne upornosti i ustrajnosti je razlog koji sprečava čovjeka da se vrati istini i pokajanju. Imam Buharija, Allah mu se smilovao, nazvao je jedno poglavlje u svome Sahihu: Strah mu`mina da mu se ponište djela a da on to i ne osjeti… upozoravanje na ustrajnosti u nifaku, nepokornosti bez pokajanja i to zbog Allahovog govora u prijevodu značenja: “…i koji svjesno u grijehu ne ustraju” (Ali Imran, 135). Ibnul-Hadžer, Allah mu se smilovao, prokomentirao je: “Autor (Buharija) kao da aludira na hadis koji prenosi Abdullah ibn Amr i koji bilježi imam Ahmed da je Poslanik rekao: “Teško onima koji svjesno u grijehu ustraju”, tj. onima koji znaju da će Allah prihvatiti pokajanje onome ko se pokaje, ali ipak ne traže oprost. Tako je rekao Mudžahid i drugi” (Fethul-Bari).
Imam Ševkani, Allah mu se smilovao, definisao je ovu ustrajnost u grijehu riječima: “Jaka volja u uobičajenom činjenju grijeha i njihovo činjenje bez kajanja” (Fethul-Kadir).
 
Da li će mu`min odabrati put nesreće ili će se suprotstaviti svojim strastima i šejtanskim došaptavanjima kako bi se oslobodio njihovih okova i žurno se zaputio Allahovoj milosti?
Osobina “brzog činjenja dobrih djela i vraćanja istini” je prvo sa čime ćeš se sresti na ahiretu. Tvoje dobro djelo obradovat će te riječima: “Ja sam tvoje dobro djelo. Tako mi Allaha! Upoznao sam te kao “brzog” u pokornosti Allahu, “sporog” u nepokornosti Njemu, Allah te nagradio svakim dobrom. Ili će te “obradovati” zlom sa riječima: “Ja sam tvoje loše djelo. Tako mi Allaha, upoznao sam te kao “sporog” u pokornosti Allahu, “brzog” u nepokornosti Njemu, Allah te nagradio svakim zlom”. (Ebu Davud, Hakim, hadis sahih Ahkamu Dženaiz, 105, Albani)
Dragi moj brate i sestro u vjeri! Kad ružno postupiš – učini poslije takvog postupka dobročinstvo. A kada učiniš grijeh, zatraži oprost. Možda tvoje djelo posvjedoči da si bio “brz” u pokornosti Allahu, a “spor” u nepokornosti Njemu, i kada pogriješiš, požuri sa spominjanjem opravdanja i neka ti budu uvijek na umu riječi jednog ispravnog prethodnika: “Bolje mi je da budem “rep” istini nego da budem “glava” neistini.’’

Prvi put objavljeno: ponedjeljak, 06 Listopad 2008 02:39