IZ MINUTE U MINUTU

Povraćanje za vrijeme posta (Ramazanska besjeda 15. dio)

4.07Kpregledi

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Koga nadvlada povraćanje, a postač je, nije dužan napostiti, a onaj ko namjerno izazove povraćanje, neka naposti.’” Bilježi ga Ebu Davud.[1]

Od Mi‘dana b. Talhe, rahimehullah, prenosi se da je rekao: “Ebu Derda, radijallahu anhu, pričao mi je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povratio pa je prekinuo post. Poslije sam u džamiji u Damasku sreo Sevbana, štićenika (oslobođenog roba) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu rekoh: ‘Ebu Derda mi je pričao da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povratio pa je prekinuo post?’, a on reče: ‘Istinu je kazao, a ja sam mu polijevao vodu prilikom uzimanja abdesta.’” Bilježi ga Ebu Davud.[2]

 

Pouke i propisi

  1. Allah je Svojim robovima ukazao milost i time što je sa njih skinuo odgovornost za ono što počine nenamjerno i odredio da odgovaraju za ono što učine svjesno i namjerno. U to spada i povraćanje koje podrazumijeva podražaj izlaska želučanog sadržaja stavljanjem prsta ili nečeg drugog u grlo, ili mirisanjem neugodnog mirisa, ili gledanjem u nešto ogavno, ili na bilo koji drugi način. Onome ko to učini namjerno, post je pokvaren, a ako se to desi bez namjere, tada post nije pokvaren. Učenjaci imaju jedinstven stav o propisu koji se spominje u ovim hadisima (tj. da nenamjerno povraćanje ne kvari post).
  2. U vezi sa dva hadisa u kojima se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povratio, a zatim prekinuo post, učenjaci su rekli da je on prekinuo post zbog slabosti koju je osjetio, a ne zbog toga što povraćanje kvari post. Na to značenje jasno upućuje predaja koju bilježi Et-Tahavi, a u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…već sam povratio, što me oslabilo, tako da nisam mogao postiti, pa sam prekinuo post.”[3]
  3. Ovi hadisi ukazuju na to da namjerno izazivanje povraćanja kvari post bez obzira da li je sadržaj koji se povratio hrana, ili kiselina, ili sluz i slina, ili krv, ili bilo šta drugo, jer sve navedeno obuhvaćeno je općim značenjem hadisa.[4]
  4. Postaču nije dozvoljeno da svjesno izaziva povraćanje u toku ramazanskog posta, jer na taj način kvari post. Međutim, to mu je dozvoljeno u situaciji kada je na to prinuđen zbog bolesti i tada za takav postupak ima opravdanje. Takav će prekinuti post i poslije napostiti, kao što je rekao Uzvišeni Allah: “…a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana.” (El-Bekara, 184)[5]
  5. Ovaj šerijatski propis, koji nas uči da namjerno izazivanje povraćanja kvari post, ukazuje na pravednost šerijata i svih Allahovih propisa koji su objavljeni kao milost muslimanima. Šejhul-islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, rekao je: “Postaču je zabranjeno da konzumira ono što je hranjivo i što će mu dati snagu, bilo da je hrana ili piće. U isto vrijeme zabranjeno mu je i da izbacuje iz sebe ono što mu daje snagu i čije bi izbacivanje iz tijela prouzrokovalo slabost. Ako bi mu se to omogućilo, naškodilo bi mu, time bi prešao granicu dozvoljenog u svom ibadetu i ne bi bio pravedan.”[6]

Korištenje misvaka i surme tokom posta

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da neću otežati svom ummetu, naredio bih im da koriste misvak prije svakog namaza.” (Muttefekun alejhi)[7]

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Misvakom se postiže čistoća usta i zadovoljstvo Gospodara.” Bilježi ga En-Nesai, a Ibn Huzejma ga je ocijenio vjerodostojnim.[8]

Ibn Omer, radijallahu anhuma, rekao je: “Postaču je dozvoljeno da koristi misvak i na početku i na kraju dana.”[9] On je također rekao: “Postaču je dozvoljeno da koristi kako suhi, tako i svježi misvak.”[10]

Od Muaza, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je svome ummetu da koristi misvak iako je znao da je neugodan zadah u ustima postača neizbježan, pa makar i koristio misvak. Isto tako, nije im naredio da svjesno potiču neugodan zadah iz usta, jer u tome nema nikakve koristi, naprotiv, u tome postoji stanovita šteta.[11] Iz ovoga se izuzima onaj čiji je neugodni zadah izazvan zdravstvenim problemima i nema načina da ga ukloni.”[12]

Od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je koristio surmu dok je postio.[13]

Od Hasana, Allah mu se smilovao, prenosi se da nije vidio ništa sporno u tome da postač koristi surmu.[14]

Od Ez-Zuhrija, Allah mu se smilovao, prenosi se da je rekao: “Nema smetnje da postač koristi surmu.”[15]

 

Pouke i propisi

  1. Hadis ukazuje na vrijednost i pritvrđenost korištenja misvaka do te mjere da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, htio narediti njegovo korištenje prije svakog namaza.
  2. Hadis nas također podsjeća na Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, blagost prema svom ummetu i njegovo nastojanje da im ne oteža.
  3. Iz hadisa saznajemo da je postaču dozvoljeno korištenje misvaka kako početkom tako i krajem dana. U propisanosti misvaka nema razlike između postača i nepostača. Dakle, korištenje misvaka sunnet je obojici, jer su hadisi koji govore o misvaku općeg karaktera.
  4. Postaču je dozvoljeno da koristi i svježi i suhi misvak.[16]

10.Ako postaču prilikom korištenja misvaka iz desni ili između zuba poteče krv, to neće pokvariti njegov post, ali tu krv ne smije gutati.[17]

11.Postaču je dozvoljeno da koristi surmu, ali i kapi za oči i uši, pa makar njihov okus osjetio u grlu. Ova dozvoljenost temelji se na činjenici da ni oko ni uho nisu spomenuti u kur’ansko-hadiskim tekstovima o kvarenju posta niti imaju značenje spomenutog, a nisu ni prirodni otvori za jelo i piće.[18]

12.Ako kapi za nos dospiju u želudac, pokvarit će post. Na ovo ukazuje hadis u kojem se postaču zabranjuje pretjerivanje sa ispiranjem nosa prilikom uzimanja abdesta. Ali, ako kapi neće dospjeti u želudac, tada nema smetnje da se koriste.[19]

13.Postaču je dozvoljeno korištenje pumpica za astmu i sličnih pomagala čija sadržina dospijeva do pluća i to ne kvari post.[20]

14.Postaču je dozvoljeno primanje nehranjivih injekcija (antibiotika, analgetika i sl.) u venu ili mišić, pa makar u grlu osjetio okus lijeka. Međutim, hranjive injekcije (infuzije i sl.), koje su svojevrsna zamjena za hranu i piće, kvare post.[21]

15.Ako postač bude primoran da primi hranjivu injekciju ili nešto slično što kvari post, prekinut će svoj post zbog bolesti i poslije, kada bude u mogućnosti, napostiti propuštene dane.

16.Ako se postač namiriše jakim mirisom pa okus tog mirisa osjeti u grlu, to mu neće pokvariti post, jer mirisi, makar bili i jaki, ne kvare post.[22]

17.Lijekovi u obliku supozitorija – čepića (rektalnih i vaginalnih), ne kvare post, tako da ih postač smije upotrebljavati.[23]

18.Korištenje paste za zube ne kvari post kao ni upotreba misvaka, ali je potrebno dodatno paziti kako ne bi dospjela u želudac. Ako se desi da mala količina paste za zube, bez namjere, ipak dospije u želudac, to neće pokvariti post,[24] ali opreznije je da se pranje zuba pastom odgodi do noći.

19.Sredstva za ispiranje usta i grla ne kvare post ako se ne progutaju, a postač bi njihovo korištenje trebao odgoditi do noći, izuzev ako ima potrebu da ih koristi tokom dana.[25]

20.Pumpice za uklanjanje zadaha iz usta mogu se koristiti ako njihova sadržina neće dospjeti u grlo.[26]

21.Postaču je dozvoljeno gutanje pljuvačke, i u vezi s ovim učenjaci su jednoglasni. Što se tiče sluzi i sline, njih nije dozvoljeno gutati, jer se od njih može lahko sačuvati.[27]

22.Uzimanje lijekova putem klizme[28] također ne kvari post.[29]

 

Nastavit će se inšaAllah…

Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu

Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl    

Preveo: Fahrudin ef. Haseljić



[1]    Ebu Davud, 2380, Ahmed 2/498, i Ibnul-Džarud, 385. Vjerodostojnim su ga ocijenili Ibn Huzejma, 1960, Ibn Hibban, 3518, i El-Hakim, 1/589–590, koji je rekao: “Ispunjava uvjete El-Buharija i Muslima, ali ga oni ne bilježe”, i u tome se s njim složio Ez-Zehebi.

[2]    Ebu Davud, 2381, Ahmed, 6/19, En-Nesai, El-Kubra, 3210–3219, i Ibnul-Džarud, 8. Predaju su vjerodostojnom ocijenili Ibn Hibban, 1097, i El-Hakim, 1/588–589, koji je rekao: “Ispunjava uvjete El-Buharija i Muslima, ali je oni ne bilježe”, i u tome se s njim složio Ez-Zehebi.

[3]    Šerhu meanil-asar, 2/97. Vidjeti: Umdetul-kari, 11/36.

[4]    Ibn Kudama, El-Mugni, 3/24.

[5]    Vidjeti: Ibnul-Kajjim, Es-Salat, 134.

[6]    Medžmuu fetava, 25/250–251.

[7]    El-Buhari, 847, i Muslim, 252.

[8]    Ahmed, 6/62, En-Nesai, 1/10, Ed-Darimi, 684, Ebu Ja‘la, 4916, i Ibn Huzejma, 135, koji ga je ocijenio vjerodostojnim, kao i Ibn Hibban, 1067.

[9]    El-Buhari, 2/681, navodi ga u svojim muallekatima (hadisima koji nemaju spojen sened), garantirajući njegovu ispravnost, a Ibn Ebu Šejba spojio je njegov lanac prenosilaca, kako to spominje Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 4/154. Vidjeti: Taglikut-ta‘lik, 3/151. Neki ove riječi pripisuju Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, međutim, ispravno je da su to riječi Ibn Omera. Vidjeti: El-Bedrul-munir, 1149.

[10]  Bilježi ga Ibn Ebu Šejba, 2/296.

[11]  U hadisima koji govore o vrijednosti posta spominje se da je zadah iz usta postača bolji kod Allaha od mirisa miska, međutim, ta činjenica ne podrazumijeva da se postač treba truditi da mu zadah iz usta bude što jači i neugodniji jer u tome nema nikakvog dobra niti vrijednosti, niti je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to poticao postače. (op. prev.)

[12]  Et-Taberani, El-Kebir, 20/70, br. 133, i Musnedu Šamijjin, 2250. Ibn Hadžer je u Et-Telhisu, 2/202, njegov sened ocijenio dobrim, ali ga je El-Hejsemi, 3/165, ocijenio slabim zbog Bekra b. Hunejsa, iako je spomenuo da ga Ibn Mein smatra pouzdanim prenosiocem.

[13]  Bilježe ga Ebu Davud, 2378, i Ibn Ebu Šejba, 2/304. Ovaj hadis prenosi se kao mevkuf predanje (govor ashaba), a u formi merfu‘ predanja (govor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) nije preneseno ništa vjerodostojno, kako to tvrdi Et-Tirmizi u Sunenu, 3/105.

[14]  Bilježi ga Ibn Ebu Šejba, 2/304.

[15]  Bilježi ga Ibn Ebu Šejba, 2/304.

[16]  El-Buhari je u Sahihu, 2/682, jedno poglavlje naslovio: “O postačevom korištenju sirovog i suhog misvaka”, dok je Ibn Hadžer u Fethul-Bariu spomenuo da je El-Buhari ovim naslovom odgovorio onima koji smatraju da je postaču pokuđeno korištenje svježeg misvaka, poput učenjaka malikijskog mezheba i imama Eš-Ša‘bija, a zatim je spomenuo mišljenje Ibn Sirina, doneseno na osnovu analogije, u kojem sirovi misvak poredi sa vodom kojom postač ispire usta. Vidjeti: Fethul-Bari, 4/158, i Et-Temhid, 19/58.

[17]  Vidjeti: Stalna komisija za fetve, Fetava, 10/265, br. 3785.

[18]  Vidjeti: Ibn Baz, Medžmuu fetava, 15/260–261, a to je i mišljenje šejhul-islama Ibn Tejmijje, kako to navodi i podržava šejh Ibn Usejmin u djelu Fikhul-ibadat, str. 191–192.

[19]  Vidjeti: Ibn Baz, Medžmuu fetava, 15/260, i Ibn Usejmin, Fetava, 1/520.

[20]  Vidjeti: Ibn Baz, Medžmuu fetava, 15/265, i Ibn Usejmin, Fetava, 1/500.

[21]  Ibn Usejmin, Medžmuu fetava ve resail, 19/213–215.

[22]  Ibn Usejmin, Medžmuu fetava ve resail, 19/225–228.

[23]  Ibn Usejmin, Fetava, 1/205.

[24]  Ibn Baz, Medžmuu fetava, 15/260–261.

[25]  Ibn Usejmin, Medžmuu fetava ve resail, 19/290.

[26]  Munteka min fetava Fevzan, 3/130.

[27]  Stalna komisija za fetve, Fetava, br. 9584, i Ibn Baz, Medžmuu fetava, 3/251.

[28]  Tekućina koja se ulijeva kroz analni otvor u debelo crijevo u svrhu pražnjenja crijeva, unošenja lijekova ili hrane. (op. prev.)

[29]  Ibn Baz, Tuhfetul-ihvan, 82.

X