Akida

Povodi odstupanja od ispravnog vjerovanja

443views

Priredio: Irfan Kasumović
Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavijestio nas je o otuđenosti ove vjere rekavši: ”Zaista je islam počinjao sa garibima (pojedincima, strancima u svome narodu) i ponovo će se na taj način vratiti, pa blago se garibima.“ (Muslim, 145-232) U današnjem vremenu obistinile su se ove Poslanikove, s.a.v.s., riječi i vjera je postala poput tuđinca, a njeni praktikanti postali su  stranci u svojim državama, među svojim sugrađanima i u svojim porodicama.

Muslimani danas žive na rubu svjetske scene, posljednji na mapi, muslimanske zemlje se ubrajaju među treće nerazvijene zemlje svijeta unatoč njihovim prostranim i mnogobrojnim zemljama i velikom broju stanovnika. U trenutku kada su muslimani ispustili Allahovo čvrsto uže, udaljili se od upute Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i zaboravili na svoju slavnu historiju, ostvarile su se riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Raznorazni narodi će se okupljati oko vas isto kao što se gladni ljudi okupljaju oko sofre!” Neko upita: ”Je li zbog toga što će nas biti malo, o Allahov Poslaniče?”, a Poslanik, s.a.v.s., reče: ”Ne, naprotiv, bit će vas mnogo, ali ćete biti poput riječnog mulja i pjene. Allah će iz srca vaših neprijatelja ukloniti strah od vas, a u vaša srca će ubaciti vehn.” Neko upita: ”Allahov Poslaniče, šta je to vehn?”,  a Poslanik, s.a.v.s., reče: ”Vehn je ljubav prema dunjaluku i strah od smrti!“ (Sunen Ebu Davud, Albani, br. 4297)

Slabost, stagniranje, život pun poniženja, tlačenja, proganjanja, razjedinjenosti i sramnog i slijepog slijeđenja nevjernika u raznim sferama života, svakodnevna je zbilja islamskog ummeta, a uzroci ovakvog stanja nalaze se u akidetskim devijacijama današnjih muslimana. Velika praznina u spoznaji i razumijevanju ispravne akide i slabost ummeta po ovom pitanju uzela je maha tokom minulih vjekova i svakodnevno dobija na intenzitetu.

U vremenu kada su muslimani imali ispravnu i čvrstu akidu, kada su postupali u skladu sa ispravnim akidetskim postulatima, to se odrazilo i na njihova sva životna pitanja i dovelo ih do naučno-tehničko-društvenog progresa na svim poljima, što je rezultiralo izgradnjom najbolje civilizacije koju je čovječanstvo ikada upoznalo. Međutim, kada je njihova akida oslabila, obuzele su ih i nadvladale bolesti, strasti i nedostaci, ugasio se plamen njihovog napretka i razvoja u svim oblastima, što je rezultiralo udaljavanjem i nesprovođenjem postulata ispravne akide. Tada su njihova krv, čast i imetak postali halal svakom bijednom, prezrenom tiraninu željnom vlasti, slave i prestiža, a akidu zapljusnu ogromni talas modernog doba prepun žestokih devijacija i novotarija. Sve ovo moglo je rezultirati potpunim ugušivanjem ispravne akide, međutim, to se nije dogodilo jer se Allah obavezao da će čuvati ovu vjeru, a također na polju očuvanja vjere veliki trud uložili su iskreni bogobojazni učenjaci ehli-sunneta vel-džemata koji su ispravnu akidu doveli na obalu spasa i uzdigli je naočigled svih neprijatelja islama.
Kako su mnogobrojni razlozi koji su doveli do devijacija u akidi, nabrojat ćemo samo nekoliko najbitnijih:

Prvi razlog: Ograničeno i nedovoljno poimanje značenja ibadeta

Da bismo pojasnili ovaj opasni i destruktivni oblik devijacije u akidi, morat ćemo prvo objasniti ispravno sveobuhvatno značenje ibadeta onako kako je pojašnjeno u Kur’anu i sunnetu i kako su to shvatile generacije ispravnih prethodnika.
Ibadet je sveobuhvatan naziv za sve riječi i djela koje Allah voli i kojima je zadovoljan, bilo javne ili tajne. Naprimjer: namaz, zekat, post, hadždž, istinit govor, čuvanje povjerenog emaneta, dobročinstvo prema roditeljima, održavanje rodbinskih veza, ispunjenje obećanja, naređivanje dobra i sprečavanje zla itd…

Vjera potpada pod definiciju ibadeta te je zbog toga i ispravno poimanje ibadeta usko povezano sa ciljem našeg postojanja i razlogom zbog kojeg nas je Allah stvorio. Kaže Uzvišeni: ”Džinne i ljude stvorio sam samo zato da Mi ibadet čine.” (Ez-Zarijat, 56.)
Ovaj ajet moći ćemo razumjeti na ispravan način jedino ako shvatimo istinsko značenje ibadeta, na koje upućuju riječi Uzvišenog: ”Reci: ‘Namazi moji, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema sudruga; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman’“ (El-En’am, 162-163), dakle, ibadet predstavlja cjelokupni način življenja.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., ispravno je shvatio ibadet i praktično ga sprovodio u svom životu čineći plemenita djela, odgojajući ashabe, podučavajući Kur’an i šireći znanje, pravedno postupajući prema svim ljudima, posvećujući pažnju svojim ženama, kćerima i unucima, zatim namazu, postu, pomaganju nemoćnim muslimanima itd. Jednom riječju, cijeli njegov život bio je ibadet Allahu, azze ve dželle.

Također, ovo činjenicu razumjeli su i naučili ashabi od svoga učitelja Poslanika, s.a.v.s. – što se može uočiti u biografijama ashaba – tako da su cijeli svoj život provodili u ibadetu Allahu. Dakle, ashabi su spoznali potpuno i ispravno značenje ibadeta pa su smatrali da je i njihov san ibadet isto kao što je i noćni namaz ibadet, njihovi obroci su bili za njih ibadeti isto kao što je i post ibadet i sve u njihovom životu bilo je ibadet jer su svojim nijjetima činili djela ibadetom očekujući nagradu od Allaha, azze ve dželle.

Međutim, prolaskom vremena poimanje ibadeta postepeno se sužavalo, da bi se potpuno iskrivilo i poremetilo, tako da se na kraju sve svelo na formu, običaje i tradiciju kod većine današnjih muslimana  . Za razliku od svojih ispravnih prethodnika, današnji muslimani zaokupirani su formalnim radnjama u ibadetima (poput namaza) misleći da će ih one spasiti kod Allaha i da će se pomoću njih iskupiti za svoje grijehe. Tako možemo vidjeti čovjeka koji klanja, posti i obavio je hadždž, a u isto vrijeme odugovlači sa vraćanjem duga čovjeku kojem duguje prelazeći dogovoreni rok, a u mogućnosti je da isplati dug, ili ne plaća svoje radnike nakon završenog posla već odugovlači sa isplatom iako posjeduje novac, ili potcjenjuje i ismijava one koji su lošijeg materijalnog stanja od njega itd.

Neki od razloga suženog poimanja značenja ibadeta su:

– Ibadeti se obavljaju isključivo radi forme, kao običaji, bez pridavanja pažnje njihovoj duhovnoj strani i moralno-popravnom utjecaju na čovjekovo srce.
Allah nas obavještava o tragu koji namaz ostavlja na ljudsko srce: ”…i klanjaj, namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje namaza je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite“ (El-Ankebut, 45), međutim, ibadeti koji se obavljaju formalno ili zbog običaja, nemaju nikakav utjecaj na čovjekov život, ne ostavljaju nikakav trag na njihovo srce i ne odvraćaju ih od nemorala.

– Zanemarivanje i nesmatranje drugih dozvoljenih stvari ibadetom.
Musliman koji u džamiji, u džematu, klanja farzove, a zatim se na izlazu u džamijskom dvorištu krivo zaklinje zbog najobičnije stvari ili vara i zakida u kupoprodaji i koristi se svim spletkama kako bi ostvario neznatnu dobit, hrani se kamatom i živi spokojno, smirenog srca, čiste savjesti i bez imalo stida, niti se popravlja niti samoobračunava zbog svih tih grijeha.

– Briga o ličnim interesima, a zanemarivanje društvenih
Postoje muslimani, sebičnjaci, koji vode brigu o sebi, gledajući samo svoje interese, dok ih ne interesuju drugi muslimani niti vode računa o njima i njihovim potrebama. Tako možemo vidjeti čovjeka koji vodi računa o vlastitoj higijeni, čist je, uglađen, ali ga ne zanima i ne pridaje značaj tome kada baca smeće nasred puta kojim prolaze drugi ljudi ili čak štaviše ostavlja ga pred vratima svoga komšije.

– Uvođenje novotarija u vjeru smatrajući ih ibadetima
Pojedini ljudi ograničavaju ibadete i smještaju ih u kalupe puke forme, dok s druge strane uvode novotarije za koje nema nikakve podloge u islamu, slijedeći svoje strasti i prohtjeve, smatrajući iste ibadetima, a istvoremeno se udaljavajući od Pravoga puta.

– Zadovoljavanje riječima prilikom određenih ibadeta, a da se pritom ne sprovodi u praksu ono šta ti ibadeti nalažu.
Tako naprimjer, za učenje Kur’ana čovjek ima nagradu kod Allaha, međutim ljudi se zadovoljavaju samo učenjem ne želeći da postupaju u skladu sa kur’anskim naredbama. Također, muslimani našeg vremena zadovoljavaju se dovom ne preduzimajući ama baš ništa da promijene sebe i svoje stanje, a još gore od toga je što se služe novotarijama i vješanjem određenih talismana i hamajlija misleći da će ih štititi od nedaća, a da pritom nisu ni svjesni da čine širk (pripisuju sudruga) Allahu, ili odlaze na svetilišta tražeći pomoć, izlječenje i opskrbu od onih u kaburima, i odvodeći tako sebe u propast i na stranputicu.

Ograničeno i nedovoljno poimanje ibadeta rezultatiralo je izbacivanjem mnogim djela iz kruga ibadeta, kao naprimjer: upućivanja riječi istine u lice nepravednom vladaru, upućivanja savjeta bratu muslimanu, širenja pravde među ljudima, naređivanja dobra i zabranjivanja  zla i sl.
Dakle, ograničeno poimanje ibadeta jedan je od glavnih uzroka devijacija u akidi.

Nastavit će se, inšallah…

(iz knjige: El-Inihirafatul-akadijjeh vel-ilmijjeh, autor Ali ez-Zahrani)