Hutbe

Posljedice grijeha i griješenja

2.88Kpregledi

Preveo: Mr. Emir Demir
Hvala Allahu, Blagom, koji prašta grijehe, prima pokajanje, koji žestoko kažnjava. Njega Uzvišenog hvalim i Njemu zahvaljujem, koji dobročinitelja nagrađuje dobrim, koji brige otklanja, grijehe oprašta i opomenu šalje, a opomene nešalje osim da zastraši njima. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, donosilac radosne vijesti i onaj koji opominje, onaj koji usmjerava i upozorava, koji jasno obznanjuje pravi put sa kojeg će skrenuti samo propalice, neka je Allahov blagoslov na njega, njegove ashabe, i sve one koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana.

A zatim:
Allaha se bojte, Allahovi robovi, vodite računa o svojim obavezama prema Njemu i čuvajte se Njegove srdžbe i kazne.
Poštovana braćo, materijalizam je mnoge naše savremenike opčinio tako da slabo povezuju uzrok i posljedicu, ne shvataju vezu između rada i rezultata rada. U muslimanskim sredinama pojavila se grupa koja se povodi za strastima i u tome pretjeruju. Druga grupa je pod dejstvom filozofije mišljenja s Istoka i Zapada, zapostavljaju Allahove zakone i prihvataju to mišljenje kao istinu i argument, smatraju da samo Allahovi neprijatelji govore istinu, da samo oni znaju dobro raditi.
Ovo se dešava, draga braćo, u vremenu kada svijet potresaju veoma teške pojave: velike poplave, strašni zemljotresi, razorni ratovi čija vatra još uvijek plamti, bolesti koje nisu ranije bile poznate a pogađaju ljude, usjeve i životinje, zastrašujući događaji i strašne podjele.

Allahov zakon je takav da zločinci ne mogu umaći odmazdi. Pa šta očekuju oni koji ne rade kako im je naređene?!
Draga braćo, svako zlo i nedaća dešavaju se kao posljedica grijeha.
Iblis, Allah ga prokleo, zbog grijeha je vjerovanje zamijenio u nevjerovanjem, bliskost – udaljenošću, milost – prokletstvom, Džennet – vječnom Vatrom.

Nuhov narod je kažnjen potopom, Ad je kažnjen strašnim vjetrom, Semud je zadesio užasan krik, Lutov narod je kažnjen tako što su njihove nastambe prevrnute: što je bilo gore prevrnuto je dolje i kamenjem su zasuti. Allah Uzvišeni veli:

“I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska, poslali, a neke strašnim glasom uništili, neke u zemlju utjerali, a neke potopili. Allah im nije učinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.” (El- Ankebut, 40.)To je potpuno jasna činjenica: “I sve smo prema grijesima njihovim kaznili”. To je posljedica grijeha i to je kazna koja je nasilnicima blizu.
Gdje god se u naselju pojave, grijesi budu razlogom njegova uništenja, kada osvoje srce, oslijepe ga, kada se u narodu prošire, budu razlogom njegova poniženja i konačnog potpunog istrebljenja.
Draga braćo, grijesi imaju negativne posljedice na dušu, tijelo i porodicu, na kopnu i moru, na zrak i okoliš. Grijesi su uzrok poniženja i propasti, razlogda ga  ljudi preziru. Allah Uzvišeni kaže:

“A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti…” (El-Hadzdz, 18.) Rekao je Hasan Basri: ,,Izgubili su ugled i položaj kod Allaha pa čine grijehe. Da imaju ugled kod Allaha sačuvao bi ih grijeha.”
Imam Ahmed bilježi predaju od Abdurrahmana b. Džubejra b. Nufejra od njegova oca da je rekao: “Kada je osvojen Kipar, vidio sam Ebu Derdaa kako sâm sjedi i plače. ‘Teško tebi, zbog čega plačeš, Ebu Derda’, upitao sam ga – ‘na dan kada je Allah uzdigao islam i muslimane?’ Rekao je:’Teško tebi Džubejre, kako su ljudi kod Allaha slabašna bića kada skrenu s pravog puta… Nekada je ovaj narod bio jak, imali su vlast, a onda su napustili Allahovu vjeru i došli su do ovoga što vidiš’, odgovorio mi je.”
Kao posljedica grijeha nastaje briga, tuga i psihološka opterećenost, zatim nemoć, lijenost, a potom kukavičluk, škrtost, prezaduženost i prezir ljudi. Zbog činjenja grijeha nestaju blagodati, a dolaze nedaće, umjesto Allahova blagoslova zaslužuje se Njegova srdžba. Kada čovjek bude iskušan grijesima, srce mu se stvrdne, sa dobrim ljudima veza oslabi, udalje se od njega dobri članovi porodice i rodbine. Neki od naših dobrih prethodnika kazali su: “Kada god sam činio grijeh prema Allahu, to bi se odrazilo na ponašanju moje žene i deve.”

U početku čovjek čini grijehe krišom dok ne izgubi osjećaj da je to loše i onda ih počne javno činiti. To će biti razlog izostanka oprosta, kako se navodi u hadisu: “Svim pripadnicima mog ummeta bit će oprošteno osim onima koji javno čine grijehe. U javne grijehe ubraja se i ono što čovjek uradi noću pa ga Allah pokrije, a on ujutro kaže: ‘O ti, sinoć sam radio to i to.’ Gospodar mu tokom noći sakrio sramotu njegovu, a on ujutru otkriva ono što mu je Allah prekrio.” (Buharija i Muslim)
Javni grijeh je kada trgovac priča svojim kolegama kako vara prilikom prodaje trgovačke robe smatrajući to visprenošću i sposobnošću. Javni grijeh je kada podrugljivac spominje svoju podrugljivost, kada grješnik širi priču o svojim grijesima.
U javne grijehe spadaju i razgolićene slike i bestidan govor; u ovom dijelu mediji imaju velikog negativnog udjela.
Veliki je belaj kada onaj koji je u kazni nije toga svjestan, a još je veći belaj kada se osoba raduje nevaljalom i kazni: raduje se haram imetku, raduje se mogućnosti da počini grijeh, da to može često činiti. Pa kako da ovakav uspije da se pokaje! Ovakvo ponašanje rezultira nestankom pozitivnih osjećanja u srcu prema porodici, rodbini i prijateljima, i nemoću razlikovanja dobra od zla.
Među najgorim osobama je svodnik koji širi nemoral u svojoj porodici, on je jedno od najprljavijih Allahovih stvorenja kojem je zabranjen Džennet, prema hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.
Neprestano činjenje grijeha kida veze s pokornošću i udaljava od dobrih djela, a potom skameni srce i dušu te ne žudi za iskrenim pokajanjem. Najbolji primjer tome je ponašanje grješnika koji se svojim jezicima kaju i traže oprost, ali su srca daleko od toga jer su i dalje ustrajni u činjenju velikih upropašćujućih grijeha, a to je jedno od najopasnijih oboljenja.
Draga braćo! Kamata je uzela maha, nemoral, alkohol, droga, razna haram djela: krivokletstvo, sudski nepravedni i montirani procesi, pad moralnih vrijednosti, neprimjereno ponašanje omladine, mladića i djevojaka. Do kada mislimo biti nemarni prema svim ovim pojavama!? Da nas Allah sačuva od Njegove kazne! Uzvišeni veli:
“To je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promijeni – a Allah sve čuje i sve zna.” (El-Enfal, 53.)

Kada muslimani zapostave Allahove zakone i predaju se strastima i prohtjevima, kada skrenu s pravog puta, Allahov zakon je da će se pojaviti negativnosti i život baziran na grijesima i lošim djelima.
Pad morala, pojava prostitucije, nedolično odijevanje i ponašanje, sve to vodi ka negativnim posljedicama. Nestaje stida, gube se ispravni parametri vrednovanja stvari i pojava, gubi se snaga i na kraju slijedi propast.
Allaha se bojte, braćo, Allah vam se smilovao. Istina je jasna, vjera je jasna, zato se pripazite Allahove kazne!
Allahu moj, smanji broj grješnika, oprosti i smiluj se onima koji samo u Tebe vjeruju i ništa Ti ne pripisuju!
Allahu moj, uputi nas na pravi put milošću Svojom, udalji nevaljalštine od nas, javne i skrivene, udalji ih iz svih muslimanskih zemalja, o Gospodaru svjetova!

“I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali a da stanovnike njegove neimaštinom i bolešću nismo kaznili da bi se pokajali. Poslije bismo kaznu blagostanjem zamijenili dok se ne bi umnožili i rekli: ‘I naše su pretke pogađale i žalosti i radosti!’ – i tada bismo ih, da oni ne predosjete, neočekivano kaznili. A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili. A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće stići noću dok budu spavali? Ili, zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći danju dok se budu zabavljali? Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.” (El-A’raf, 94-99.)
Od Allaha tražim oprost, pa i vi Ga molite za oprost, jer On prašta i milostiv je.

Druga hutba
Hvala Allahu koji približava Sebi one koji slijede Njegovu uputu. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov odabrani rob, neka je Allahov blagoslov na njega, njegovu porodicu, ashabe, i na one koji slijede njegovu uputu.
A zatim:
Draga braćo! Klonite se grijeha jer oni vode ka nevjerovanju, oni su razlog za nestanak blagodati, oni su uzročnici bolesti i skraćuju život, oni uzrokuju nestanak bereketa iz imetka, opskrba će čovjeku biti uskraćena zbog grijeha koje čini. Oni pocrne i otvrdnu srce, i sprečavaju da do njega dođe svjetlo znanja i upute. Činjenje jednog grijeha potiče čovjeka da počini sljedeći.
Neki od naših dobrih predaka govorili su: “Posljedica lošeg postupka je novo loše djelo.” Grijesi negativno utječu na osobu tako da ona zavoli griješenje, ustraje u njemu iako zna da su ti grijesi zabranjeni i s pogubnim posljedicama. Dosta je i onih koji ne uživaju u grijesima ali ih rade zato što su dio društva koje se tako ponaša: piju skupa alkohol, drogiraju se, uzimaju kamatu, kockaju, razgolićavanje žena, a ostavljaju namaz, propisno islamsko odijevanje i zaboravljaju kakva ih sudbina čeka:

“One koji ne vjeruju čeka patnja teška, a one koji vjeruju i dobra djela čine – oprost i nagrada velika. Kako mogu biti isti: onaj kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim…” (Fatir, 7-8.)
Takvo ponašanje je uzrok lošeg završetka ovosvjetskog života. Kada se spusti prelomni čas, otkloni perda, razotkrije ono što je bilo skriveno zbog strasti, davanje prednosti dunjalučkom životu, grješnicima će biti žao i na samrti će kazati:

“Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!” (El-Fedžr, 24.)

“Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!” (El-Munafikun, 10.)

“Kada nekom od njih smrt dođe, on uzvikne: ‘Gospodaru moj, povrati me da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio!”‘ (El-Mu’minun, 99-100.)
Najopasnija posljedica grijeha je nestanak stida tako da grješnik javno griješi, a Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Svim pripadnicima mog ummeta bit će oprošteno osim onima koji javno čine grijehe. U javne grijehe ubraja se i ono što čovjek uradi noću pa ga Allah pokrije, a on ujutro kaže: ‘O ti, sinoć sam radio to i to.’ Gospodar mu tokom noći sakrio sramotu njegovu, a on ujutru otkriva ono što mu je Allah prekrio.” (Buharija i Muslim)
Ima onih koji se ponose svojim grijesima smatrajući nužnim njihovo činjenje. Stalno čine grijehe tako da za posljedicu imaju osjećaj da to nije ništa veliko. Kada god se grijeh učini malim u očima grješnika, on je kod Allaha, dž.š., velik, a omalovažavanje grijeha je znak licemjerstva. U Sahihu se bilježi da je Abdullah b. Mes’ud, r.a., rekao: “Grješnik na svoje grijehe gleda kao na muhu koja mu je došla na nos, pa je otjera ovako.” Omalovažavanje i umanjivanje grijeha uzrok je da se ustraje u njihovom činjenju, a to je razlog izostanka oprosta od Allaha. Uzvišeni kaže:

“Uzaludno je kajanje onih koji čine hrđava djela, a koji, kad se nekom od njih približi smrt, govore: ‘Sad se zaista kajem!’, a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili” (En-Nisa, 18.)

“I kad oni skrenuše ustranu, – Allah učini da i srca njihova ustranu skrenu – a Allah neće ukazati na pravi put narodu koji je ogrezao u grijehu.” (Es-Saff, 5.)
Poštovana braćo! Koliko je opasno ustrajavanje u činjenju grijeha vidi se pri rastanku sa dunjalukom i susretu sa ahiretom. U tom teškom momentu grješniku će se pokazati njegovi grijesi u kojima je bio ustrajan, a šejtan će ih uljepšavati tako da ne uspije izgovoriti kelimei-šehadet. Imam Ibn Kajjim, rahmetullahi alejhi, spominje da je čovjeku koji je bio na samrti rečeno: ”Reci: La ilahe illallah – nema istinskog boga osim Allaha!” Umjesto toga, on je počeo pjevati, i odbio je kazati la ilahe illallah. Drugome je isto rečeno, a on je odgovorio: “On ne vjeruje u ono što govori”, a potom je umro. Trećem je rečeno: ”Kaži: La ilahe illallah – nema istinskog boga osim Allaha!”, a on je odgovorio: ”Kada god pokušam izgovoriti, jezik mi se oduzme.” Jednom trgovcu je na samrti rečeno: ”Kaži: La ilahe illallah – nema istinskog boga osim Allaha!” On je odgovorio: ”Ova roba je jeftina, ovaj mušterija je dobar.” Onome koji je na vagi zakidano kazano je: ”Reci: La ilahe illallah – nema istinskog boga osim Allaha!”, a on je odgovorio da ne može jer mu se tas vage naslonio na jezik pa ne može od njega izgovoriti.
Ovo su posljedice grijeha koje će zadesiti grješnike na ovom ili budućem svijetu, ukoliko se ne pokaju. Zato, pokajmo se svi Allahu draga braćo, od svakog grijeha koji smo počinili. Iskrenim pokajanjem Allah briše grijehe, pokriva sramote, otklanja kaznu, upotpunjuje vjerovanje, štiti od Vatre i uvodi u Džennet:

“O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo, na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno s njim vjerovali…” (Et-Tahrim, 8.)
Allahu moj, blagoslovi Muhammeda i rod Muhammedov kao što si blagoslovio Ibrahima i rod Ibrahimov, zaista si Ti hvaljen i slavljen.
Allahu moj, smiluj se vjernicima i vjernicama, živima i mrtvima!
Allahu moj, pomozi islam i muslimane, a ponizi one koji ponižavaju vjeru!
Allahu moj, smiluj nam se jer si Ti prema nama milostiv, a nemoj nas kazniti iako Ti to možeš.
Allahu moj, osvijetli nam lica na Dan kada će neka lica biti svijetla, a neka potamnjela.
Allahu moj, utječemo Ti se od tuge, nesreće i neprijatelja. Allahu moj, neka Ti je hvala sve dok ne budeš zadovoljan, i neka Ti je hvala i nakon zadovoljstva. Allahu moj, podari ovom ummetu ambijent u kojem će vjernici biti uzdignuti, gdje će se naređivati dobro, a od zla odvraćati.
Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako Ga predstavljaju oni, i mir poslanicima i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!

X