ISTAKNUTOSira

Poslanikov amidža Ebu Talib – ibret i pouka vjernicima

2kviews

Piše: Kenan-ef. Ćosić

Kada čitamo o ljudima koji su živjeli u vrijeme Allahovog Poslanika, o ashabima, muhadžirima i ensarijama, ali i o mušricima i munaficima, možemo zaključiti zašto je naprimjer Ebu Džehl u vječnoj Vatri, a Ebu Bekr u Džennetul-Firdevsu. Prvi se svim raspoloživim sredstvima borio protiv islama i muslimana, dok je drugi na putu islama založio svoj život, imetak i porodicu.

Međutim, jedna je ličnost konstantno uz Allahovog Poslanika: svojim ugledom i zaštitom, svojim imetkom, porodicom, autoritetom, a njeno konačno odredište bit će Vatra. Slavljen si Ti, Gospodaru, i mudar! Samo Ti znaš ko zaslužuje uputu, a ko zabludu!

Da, radi se o Ebu Talibu, njegovom voljenom amidži i drugom ocu, koji preuzima skrbništvo nad njim nakon smrti Muhammedovog djeda Abdulmuttaliba, dovodi ga u svoj dom i odgaja sa svojom djecom, onako kako bi najbolji otac odgojio vlastito dijete.

Ebu Talib na usluzi islamu i muslimanima

Čitajući siru Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne možemo ne zapaziti koliku je ulogu odigrao Ebu Talib u njegovoj mladosti i prvim, najtežim godinama poslanstva, sve do svoje smrti desete godine po Hidžri. Tri godine je zajedno sa muslimanima proveo u izolaciji trpeći bojkot, nestašicu i glad. Glatko je odbijao sve ponude mušrika da se nagode oko Allahovog Poslanika i njegove misije. Kategorički je odbio svaki prijedlog koji bi na bilo koji način povrijedio njegovog bratića i posinka Muhammeda, neka je Allahov blagoslov i spas na njega i njegovu porodicu.

Kada su njegovi sinovi prihvatali islam jedan za drugim, nije im uputio ni najmanji prigovor zbog napuštanja vjere predaka i tradicije očeva, niti je takvo nešto zabilježeno u djelima sire i islamske historije.

Ebu Talib je imao četiri sina: Taliba, Akila, Džafera i Aliju i dvije kćerke: Ummu Hani i Džemanu. Svi su prihvatili islam i postali časni ashabi i pomagači islama, osim Taliba u pogledu kojeg postoji razilaženje da li je prihvatio islam ili ne. Neki navode da je Ebu Talib imao još djece, a Allah najbolje zna.

Džafer i Alija mnogo su se družili sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a Aliji b. Ebu Talibu pripada posebno mjesto u islamu. On je jedan od deseterice obradovanih Džennetom, četvrti pravedni halifa muslimana i zet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Smrt Ebu Taliba

Učenjaci ehli-sunneta slažu se da je Ebu Talib preselio u vjeri svojih očeva i da nije prihvatio islam.

Dokaz za to su mnoge vjerodostojne predaje koje opisuju njegovu smrt, zadnje riječi, pa i kaznu na onom svijetu.

U hadisu koji prenosi Seid b. Musejjib od svoga oca stoji: “Kada se Ebu Talibu primakao smrtni čas, došao mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kod njega zatekao Ebu Džehla i Abdullaha b. Ebu Umejju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: ‘O amidža, reci ‘la ilahe illallah’, riječi na osnovu kojih ću se zauzimati kod Allaha za tebe.’ Međutim, Ebu Džehl i Abdullah b. Ebu Umejja rekoše mu: ‘Zar ćeš ostaviti vjeru Abdulmuttaliba?!’, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponavljao mu je svoje riječi. Međutim, zadnje riječi koje je izgovorio Ebu Talib bile su: ‘On je u vjeri Abdulmuttaliba,’ odbivši da izgovori la ilahe illallah. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Tako mi Allaha, molit ću da ti se oprosti osim ako mi to Allah ne zabrani’, pa je Uzvišeni objavio: ‘Poslanik i vjernici ne smiju moliti za oprost mušricima, makar bili bližnja rodbina njihova, nakon što im postane jasno da su oni od stanovnika Vatre’ (Et-Tevba, 113). Povodom Ebu Taliba Uzvišeni je također objavio: ‘Ti ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti hoćeš, već Allah upućuje na Pravi put onoga koga On hoće’ (El-Kasas, 56).’” (Buhari i Muslim)

Pouke vjernicima

Iz slučaja Ebu Taliba možemo izvući mnogobrojne pouke, od kojih izdvajamo sljedeće:

  • Allah upućuje koga hoće i u Njegovoj uputi ili ostavljanju određene osobe u zabludi postoji mudrost koja nam često nije poznata. Što se Ebu Taliba tiče, islamski učenjaci pojasnili su neke mudrosti i razloge njegovog neprihvatanja islama.

–  Šejh Abdurrahman b. Hasan, rahimehullah, rekao je: “Allahova mudrost u neupućivanju Ebu Taliba u islam jeste u tome da pokaže Svojim robovima da uputa pripada Njemu i da je samo on kadar da uputi, niko drugi…” (Fethul-medžid, 214)

–  Ibn Kesir, rahimehullah, rekao je: “Njegova ustrajnost u vjeri svoga naroda dio je Allahove mudrosti i zaštite koju je pripremio Svome Poslaniku, jer da je Ebu Talib bio musliman, u tom slučaju ne bi imao nikakvog ugleda među Kurejšijama niti bi poštivali njegovu riječ. Izgubio bi autoritet i poštovanje koje je uživao i usprotivili bi mu se napadajući ga svojim prljavim jezicima i rukama.” (El-Bidaja ve-nihaja, 4/104)

–  Šejh Abdullah el-Gunejman u komentaru djela Fethul-medžid kaže: “Mogu postojati i druge mudrosti u tome zašto Ebu Talib nije prihvatio islam. Allahov sunnet je da, kada pošalje jednog poslanika, pošalje ga među uglednike, a njegovo pleme učini jakim tako da se među njima nađe neko ustrajan ko će ga štititi od uznemiravanja, kao što je slučaj sa kazivanjem o Šuajbu gdje Uzvišeni spominje da mu je njegov narod rekao: ‘Vidimo da si ti među nama jadan; da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali’ (Hud, 91), a njegov rod je njegovo pleme koje ga je štitilo iako u njega nije povjerovalo.”

  • Onaj ko ne prihvati poslanicu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i umre kao pripadnik neke druge vjere mimo islama neće ući u Džennet. U tom slučaju neće mu koristiti rodbinska veza sa Allahovim Poslanikom.

Imam Nevevi je rekao: “Onaj ko umre kao nevjernik bit će u Vatri i neće mu koristiti rodbinska veza sa Allahu bliskim i pokornim robovima” (Šerhu Muslim, 3/79). Ovo potvrđuju i riječi Allahovog Poslanika upućene njegovoj kćerki: O Fatima, kćerko Muhammedova, traži od mog imetka šta želiš, ali ja ti kod Allaha ništa neću moći pomoći.” (Buhari i Muslim)

  • Svako dobro djelo ništavno je bez tevhida – priznavanja Allahove jednoće i upućivanja svih vidova ibadeta samo Njemu. To se potvrđuje i u hadisu koji prenosi majka vjernika Aiša, radijallahu anha, koja kazuje da je upitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “O Allahov Poslaniče, Ibn Džudan je u džahilijetu održavao rodbinske veze, hranio siromahe, pa hoće li mu to biti od koristi?”, a Poslanik je rekao: “Neće mu koristiti jer on nikada nije kazao: ‘Gospodaru moj, oprosti mi grijehe na Danu sudnjem.’” (Muslim)

Ebu Talibu će ipak biti olakšana kazna zbog dove Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za njega. Abbas, radijallahu anhu, kazuje da je upitao Poslanika: “Hoćeš li išta pomoći (na Sudnjem danu) svome amidži jer te je on štitio i radi tebe se srdio?”, a on mu je rekao: “On je u plićaku Vatre, a da nije mene, bio bi u najdubljem dijelu Džehennema.” (Buharija i Muslim)

 

El-Asr, br. 105.