Ramazan i post

Posjeta onome ko boravi u itikafu (Ramazanska besjeda 22. dio)

202pregledi

Od Safijje bint Hujejj, radijallahu anha, prenosi se da je kazala: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je u itikafu pa sam uvečer došla da ga posjetim. Razgovarali smo, a potom sam ustala i krenula nazad, pa je i on ustao da me otprati – a stanovala je u kući Usame b. Zejda[1]. Tada su naišla dvojica ensarija koji, ugledavši Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, požuriše. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče im: ‘Polahko vas dvojica! Ovo je Safijja bint Hujejj!’ ‘Subhanallah, Allahov Poslaniče!’, uzviknuše oni. Na to on reče: ‘Uistinu šejtan kola kroz čovjeka kao krv kroz vene, pa sam se pobojao da u vaša srca ne ubaci nešto loše.’” U drugoj predaji navodi se: “Zaista šejtan dopre u čovjeku dokle mu dopire i krv.” (Muttefekun alejhi)[2]

Od Alije b. El-Husejna, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je u džamiji, a njegove supruge došle su da ga posjete. Kada su pošle kućama, on je Safijji bint Hujejj, koja je stanovala u kući Usame b. Zejda, rekao: ‘Ne žuri, i ja ću s tobom!’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je sa njom pa su ih srela dvojica ensarija. Pogledali su u Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i prošli. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao im je: ‘Priđite! Ovo je Safijja bint Hujejj!’ ‘Subhanallah, Allahov Poslaniče!’, rekoše oni. On reče: ‘Uistinu šejtan kola čovjekovim venama, a ja sam se pobojao da u vas (tj. u vaše duše) ne ubaci nešto.’” Bilježe ga El-Buhari i Muslim.[3]

Pouke i propisi[4]

  1. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je milostiv prema svojim sljedbenicima, brinuo se o njima, usmjeravao ih ka onome što će sačuvati njihova srca i organe. Tako se pobojao da šejtan u srca ove dvojice ashaba ne ubaci loše mišljenje o njemu, jer je loše mišljenje o vjerovjesnicima kufr – nevjerstvo.[5] Šafija, Allah mu se smilovao, rekao je: “To im je rekao jer se bojao da ne počine kufr ako bi pomislili da ga optuže, pa je požurio da ih obavijesti, želeći ih tako posavjetovati prije negoli šejtan uspije u njihova srca ubaciti nešto što će ih odvesti u propast.”[6]
  2. Dozvoljeno je posjetiti onoga ko je u itikafu. Žena može posjetiti svoga muža u džamiji, noću ili danju, i to neće pokvariti njegov boravak itikafu. Međutim, česti razgovori odvraćaju mutekifa (osobu koja boravi u itikafu) od ibadeta, a može se desiti i da ga to navede na intimni odnos sa suprugom te da tako pokvari svoj itikaf.
  3. Musliman se treba čuvati situacija i postupaka koji ga mogu dovesti do toga da ljudi u njega sumnjaju i da ga optužuju za ono što nije uradio. Ako se poboji lošeg i pogrešnog mišljenja, tada ljudima treba pojasniti istinu i otkloniti sumnje. Ovo je potrebno naročito ako se radi o učenim i uglednim ljudima kojima nije dozvoljeno da čine ono što će ljude navesti da o njima loše misle, makar oni za to imali opravdan razlog, jer takvi postupci ljude navode da sumnjaju u njihovo znanje i ne prihvate ga, i tada ono postaje beskorisno. Ovo vrijedi i za sudiju koji je dužan da osuđeniku pojasni zbog čega je osuđen, kako ne bi mislio da mu je sudstvo nanijelo nepravdu.
  4. Navedeni hadis govori nam da je obaveza čuvati se šejtana i njegovih spletki jer on kola čovjekovim venama.
  5. Dozvoljeno je reći “subhanallah” kada se nečemu divimo ili čudimo. O slučaju potvore koji je spomenut u Kur’anu kaže se: “Slavljen neka si (subhaneke), to je velika potvora!” (En-Nur, 16)
  6. Mutekif može prakticirati uobičajene dozvoljene stvari, poput ispraćaja posjetioca i razgovora, ali s tim ne treba pretjerivati.
  7. Mutekifu je dozvoljeno kako držati predavanja, tako im i prisustvovati, te pisati o vjerskim temama, ali to ne treba činiti često jer je cilj itikafa potpuno posvećivanje ibadetu.
  8. Za vrijeme itikafa mutekifu je dozvoljeno da kupuje potrebne namirnice.
  9. Mutekifu je dozvoljeno da se osami sa svojom suprugom, ali da joj ne prilazi sa strašću.

10.Ženi je dozvoljeno da izlazi noću, ali pod uvjetom da u dotičnom mjestu vladaju mir i sigurnost.

11.Dozvoljeno je pozdraviti čovjeka kada je sa svojom suprugom, jer je u nekim predajama ovog hadisa navedeno da su ova dvojica poselamila Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem,[7] a on im to nije osporio.

12.Muškarcu je dozvoljeno, kada je sa njim njegova supruga ili druga žena kojoj je on mahrem, obratiti se drugim muškarcima, naročito kada za tim postoji realna potreba, poput pojašnjenja propisa ili otklanjanja štete i sl. Takav postupak ne dovodi u pitanje njegovu pristojnost niti čestitost.

13.Kao što je mutekifu dozvoljeno da od sebe otkloni sumnjičenja i loše mišljenje drugih tako što će verbalno reagirati i pojasniti istinu, kao što je uradio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, isto tako mu je dozvoljeno da fizički od sebe otkloni neprijatnost koju mu neko želi nanijeti. U tom smislu na mutekifa se odnosi isti propis kao i na klanjača kojemu je propisano da zaustavi onoga ko želi proći ispred njega. Tako je i mutekifu propisano da se fizički brani u slučaju da neko želi da ga napadne i to mu neće umanjiti vrijednost itikafa.

14.Obaveza je odmjereno i bez žurbe postupati u svim situacijama. Izuzetak su kritične okolnosti u kojima smo primorani da reagiramo na drugačiji način. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Polahko vas dvojica!”

15.Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je pravedan prema svojim suprugama. One su došle da ga posjete dok je bio u itikafu, pa kada su krenule kućama, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Safijji, koja je najvjerovatnije došla kasnije nego njegove ostale supruge, da ne žuri. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želio je da vrijeme posjete i druženja rasporedi podjednako na sve supruge i zato je Safijja tada ostala duže. Također, Safijjina kuća bila je udaljenija od džamije nego kuće ostalih supruga, tako da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobojao za njenu sigurnost (i otpratio je). Ovako musliman treba da bude pravedan i brižan prema svojim suprugama.

 

Zavjetovanje na itikaf

Od Omera b. El-Hattaba, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslaniče, ja sam se još u džahilijjetu (vremenu neznaboštva) zavjetovao da ću jednu noć provesti u Mesdžidul-haramu u itikafu.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “Ispuni svoj zavjet!”, pa je Omer jednu noć proveo u itikafu. (Muttefekun alejhi)

U predaji koju bilježi Muslim navodi se da je Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što se on vratio iz Taifa i smjestio u El-Dži‘rani: “Allahov Poslaniče, ja sam se još u džahilijjetu (vremenu neznaboštva) zavjetovao da ću jedan dan provesti u Mesdžidul-haramu u itikafu, pa šta misliš o tome?” “Idi, i boravi u itikafu jedan dan!”, odgovori mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. [8]

U drugoj predaji zabilježeno je: “…pa kada sam primio islam, upitao sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome, a on mi reče: ‘Ispuni svoj zavjet!’”[9]

Pouke i propisi

16.Iz hadisa saznajemo da su zavjetovanje i itikaf bili poznati i mnogobošcima.

17.Hadisi ukazuju na to da je osobi koja primi islam propisano da ispuni zavjet dat prije primanja islama, a neki učenjaci smatraju to obavezom.

18.Omer, radijallahu anhu, pokazao je ažurnost u pogledu ispunjavanja zavjeta koji je dao još u vremenu džahilijjeta – predislamskog vremena, želeći tako skinuti sa sebe eventualnu odgovornost za taj zavjet, a to nam jasno govori o stepenu Omerove, radijallahu anhu, opreznosti i bogobojaznosti.

19.Hadis ukazuje na važnost ispunjavanja datih obećanja i brige o njima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je Omeru da ispuni zavjet iako je to obećanje dao u džahilijjetu.[10]

20.Ispravno je boraviti u itikafu jedan dan ili jednu noć jer hadis na to jasno ukazuje.

21.Učenjaci koji zastupaju stav o tome da je itikaf ispravan i bez posta, kao dokaz za to navode ovaj hadis, jer noć nije vrijeme kada se posti.[11]

22.Ako prihvatimo mišljenje da je itikaf ispravan bez posta – a to je ispravnije mišljenje od dva poznata mišljenja učenjaka o ovom pitanju, tada u itikafu može boraviti i bolesnik koji je prekinuo post zbog bolesti.[12]

23.Učene trebamo pitati o onome što ne znamo, kao što je Omer, radijallahu anhu, pitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o svom zavjetu. Onome ko bude upitan nije dozvoljeno da sakrije znanje, već je dužan iznijeti i pojasniti ono što zna.[13]

24.Ko se zavjetuje da će boraviti u itikafu u određenoj džamiji koja je udaljena od njegovog mjesta boravka toliko da mora krenuti na put do nje, neće ispunjavati taj zavjet osim ako se radi o tri džamije (Mesdžidul-haramu u Mekki, Poslanikovoj džamiji u Medini i džamiji El-Aksa u Jerusalemu). Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Sedla se ne pritežu[14] osim radi posjete tri džamije.” Ako se radi o manjoj udaljenosti za koju nije potrebno putovanje, tada će ispuniti zavjet.[15]

 

 

Nastavit će se inšaAllah…

Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu

Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl    

Preveo: Fahrudin ef. Haseljić



[1]    Tj. u kući koja je poslije pripala Usami b. Zejdu. (op. prev.)

[2]    El-Buhari, 3107, i Muslim, 2175. Drugu predaju navode El-Buhari, 2934, i Muslim, 2175.

[3]    El-Buhari, 2038, i Muslim, 2175. Hadis prenosi Alija od Safijje, radijallahu anha, kako se to navodi u drugoj predaji, a ovu je zabilježio El-Buhari.

[4]    Vidjeti: Šerh En-Nevevi alel-Muslim, 14/56, Šerh Ibn Bettal, 4/172–175, Šerh Ibn El-Mulekkin, 5/452–456, Fethul-Bari, 4/280, Umdetul-kari, 11/152, Avnul-ma‘bud, 7/103, i Eš-Šerhul-mumti, 6/530.

[5]    Šerh En-Nevevi alel-Muslim, 14/56.

[6]    Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 4/280.

[7]    El-Buhari, 1930, i Ibn Madža, 1779.

[8]    El-Buhari, 1937, i Muslim, 1656.

[9]    El-Bezzar, 140, i El-Bejheki, 10/76.

[10]  Vidjeti: Šerh Ibn Bettal, 4/168.

[11]  Ispravnost itikafa postom uvjetovali su: Ibn Omer i Ibn Abbas, radijallahu anhuma, Malik, Eš-Ša‘bi, El-Evzai, Es-Sevri, učenjaci hanefijske pravne škole, u jednoj predaji i Ahmed, a ovo mišljenje podržali su El-Kurtubi i Ibnul-Kajjim, Allah im se smilovao. Ovaj uvjet, osim u slučaju da se zavjetuje, ne postavljaju Alija i Ibn Mes‘ud, radijallahu anhuma, Hasan el-Basri, Ata Ibn Ebu Rebbah, Omer b. Abdul-Aziz, Šafija, Ahmed, Ishak b. Rahavejh i učenjaci zahirijske pravne škole. Ovaj stav odabrali su šejhul-islam Ibn Tejmijja, Ibn Baz i Ibn Usejmin, Allah im se smilovao. Stalna komisija za fetve također je podržala ovaj stav. Vidjeti: El-Istizkar, 10/291–293, Tehzibus-Sunen, 7/105–109, Šerh En-Nevevi, 11/124–126, El-Mufhim, 4/241, Šerh Ibn El-Mulekkin, 5/446, Tuhfetul-ahvezi, 15/119, El-Ifham fi šerhi Bulugil-meram, 1/372, Eš-Šerhul-mumti, 6/506–507, i Fetve Stalne komisije, 6718.

[12]  Vidjeti: Eš-Šerhul-mumti, 6/507.

[13]  Šerh Ibn El-Mulekkin, 5/446.

[14]  Tj. ne kreće se na putovanje radi ibadeta. (op. prev.)

[15]  El-Fetava es-Sa‘dijje, 231–232.

X