Rekaik

Poruka jetimu

1.2kviews

Piše: Muhamed Ikanović

Ovu poruku šalje ti neko ko je preživio i osjetio pravo značenje jetimskog života. Možda bi se moglo reći da je ovo poruka jetima jetimu. Dok je pišem, prisjećam se svega što sam  proživio. Ovo je poruka srodne duše, stoga, ostani sa mnom do kraja i pokušaj je u potpunosti razumjeti.

Ako se sjećaš gubitka svog oca i tog dana, vjerovatno si nakon toga vidio kako te ljudi gledaju sa sažalijevanjem, a svaki pogled koji si osjetio na sebi, nekako ti je bio težak. Ali, o tome nećemo govoriti, jer drugi su u našim životima na onom mjestu koje im mi dodijelimo; drugi mogu misliti i govoriti šta im je volja, ali mi to možemo uzeti u obzir ili ne.

Želim da govorimo o pozitivnijoj strani života, jer mi, muslimani, nastojimo da budemo optimisti i širimo optimizam. Dok god se pravilno odnosimo prema životu i zasnivamo ga na uputama Kur’ana i Poslanikovog sunneta, ne trebamo biti nesretni niti razočarani.

A, o tome se govori upravo u ovom hadisu: “Čudan li je primjer vjernika! Šta god da ga zadesi, njemu je dobro, a u takvoj situaciji nije niko osim vjernika. Ako ga zadesi nešto lijepo, on se (Allahu) zahvali i to bude dobro po njega, a ukoliko ga zadesi nešto loše, on se strpi, pa to opet bude dobro po njega.”

Ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi jasno nam govore da vjernik ne može biti gubitnik i odašilju nam poruku da ćemo u životu doživljavati lijepe trenutke, ali i iskušenja. A kad govorimo o iskušenjima, ona mogu biti raznorazna i nekada podrazumijevaju i gubitak drage osobe.

Mi, ljudi, uglavnom svoje iskušenje vidimo najvećim, pa zbog toga ne primjećujemo iskušenja i tegobe drugih. Nije mi namjera da vagamo iskušenja i određujemo koje je teže, a koje lakše, ali, prisjeti se svojih vršnjaka koji zbog bolesti ne mogu ustati iz kreveta, onih koji nemaju svoj krov nad glavom, onih koji su više gladni nego siti, ili stotine miliona gladnih širom svijeta od kojih određeni broj svakodnevno i umire.

Znam da tuđi problem neće otkloniti naš, ali nas uči da nismo jedini koji proživljavaju teške trenutke. To nam govori i još da iskušenja nisu znak Allahove srdžbe prema nekome. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govori nam o tome: “Kome Uzvišeni Allah želi dobro, stavi ga na kušnju.” Mnogi dobri ljudi bili su i bivaju iskušavani: “Najviše su iskušavani poslanici, potom dobri ljudi pa njima slični.” (hadis)

Prisjetimo se i najboljeg čovjeka, najodabranijeg poslanika – Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je odrastao kao jetim. Prije nego što se rodio, njegov otac Abdullah je umro, tako da ga nije ni upoznao. Ni majka nije dugo ostala s njim: u šestoj godini života ostaje i bez nje. Ali, i pored tih teških gubitaka, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada se nije požalio na svoje stanje i nastavio je hrabro da korača kroz život. I pored jetimskog života, izrastao je u ličnost koju historija ocjenjuje kao velikana.

Mnogobrojni su i primjeri drugih ljudi koji su pored teških uvjeta u kojima su živjeli i iskušenja koja su ih zadesila uspjeli da naprave velike stvari i postanu ličnosti o kojima su drugi pisali i od njih učili.

Slažem se da to ne ide tek tako lahko i da nam život ne “servira sve na pladnju”, ali to ne znači da druge život mazi i da im sve ide glatko.

Besmisleno je od ovoga svijeta očekivati uživanja i rahatluk. Bilo koji čovjek da analizira svoj život, doći će do zaključka da je u periodu koji je proživio bilo mnogo više rada, umora, napora, bolesti i teškoća negoli rahatluka i uživanja.

Ono što je interesantno ovdje spomenuti jeste činjenica da se čitav život može pretvoriti u uživanje ukoliko se prema njemu ispravno postavimo. Ako uzmemo u obzir hadis koji smo prethodno spomenuli, a koji nam govori da je svako stanje za vjernika dobro, onda i u teškoći mi osjetimo određenu slast.

Nemoj smetnuti s uma ajete i hadise koji govore o jetimu i njegovom posebnom mjestu u muslimanskoj zajednici.

  “Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi – doista jedu ono što će ih u Vatru dovesti i oni će u ognju gorjeti.” (En-Nisa, 10)

“A od imetka siročeta – što dalje! Osim ako želite da ga unaprijedite, sve dok ne postane punoljetno…” (El-Isra, 34)

“…ili, kad glad hara, nahraniti siroče bliska roda.” (El-Beled, 14–15)

“…zato siroče ne ucvili!” (Ed-Duha, 9)

“A želiš li da ti srce bude blago i da ostvariš svoje želje? Budi milostiv prema siročetu, pomiluj ga po glavi i nahrani onim čime se ti hraniš: srce će ti biti blago i svaka će ti se želja ispuniti.” (hadis)

“Allahu je najdraži onaj dom u kojem se nalazi zbrinuto siroče.” (hadis)

“Ko sebi uzme siroče – bilo ono od njegove rodbine ili ne, pa ga odgoji i osposobi za samostalan život, zaslužio je kod Allaha Džennet.” (hadis)

“Ja i staratelj jetima stojimo ovako”, pri tome je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pokazao odvojeno od drugih prstiju srednji prst i kažiprst. (hadis)

U navedenim ajetima i hadisima jasno uočavamo da jetim ima privilegiran položaj za razliku od mnogih drugih. To je položaj koji mu je dodijelio Uzvišeni Gospodar. Zamisli! Onaj koji je stvorio sve što postoji i koji je vladar svega što vidimo i ne vidimo dao je tebi, baš tebi, privilegiran položaj i zadužio druge da vode brigu o tebi.

Ali, neki će reći da od toga ne vide baš mnogo u našoj muslimanskoj zajednici. Slažem se, međutim, za to nije kriv islam, nego smo krivi mi, ljudi. To nam je jedna od naznaka koliko mi muslimani gubimo time što se ne pridržavamo vjere islama. Pokušaj zamisliti da se spomenuti ajeti i hadisi u potpunosti praktikuju. Zar bi se jetim mogao osjećati manje vrijednim ili ugroženim? Naravno da ne!

Takva je situacija i s mnogim životnim pitanjima: mi trpimo zbog toga što smo skrenuli s Pravog puta.

Onda se pitamo: Kako i šta dalje? Kako da to popravimo?

Upravo smo mi ti koji to trebamo popravljati i ispravljati. Greške koje uviđamo moramo popravljati, ukoliko želimo da idemo naprijed. Na svojoj koži smo osjetili nepraktikovanje islamskih vrijednosti. Nijedan drugi sistem nije toliko zaštitio jetima kao islam. Nijedan drugi sistem nas ne uči visokim vrijednostima kao što nas uči islam. Život je težak kada smo sami i bez podrške drugih. Ljudi su vezani za svoje porodice zato što se tu osjećaju sigurno. Tu osjetimo podršku i znamo da su to ljudi na koje uvijek možemo računati.

Psihičke teškoće puno su teže nego fizičke. Ljudi su spremni da pretrpe gubitak dijelova tijela, da se mnogo lakše nose sa fizičkim bolestima nego sa psihičkim. Upravo problemi koji nas danas najviše obuzimaju jesu psihičke prirode, a što možemo ukratko nazvati nesigurnost u međuljudskim odnosima.

Ono što nama treba uvijek biti na umu jeste da život nudi prilike koje treba iskoristiti. Bez obzira na to kako nas gledali i kakva situacija oko nas bila, uvijek je moguće koračati naprijed i uspjeti. Naravno, pravi uspjeh jeste onaj na Sudnjem danu: “Onaj ko bude udaljen od Vatre i u Džennet uveden, on je uspio.” (Alu Imran, 185)

Stoga, ne gubi nadu! Ustraj na putu dobra i osloni se na Allaha: “…Onaj ko se osloni na Allaha, On mu je dovoljan!” (Et-Talak, 3)