Različite teme

Porodica i globalizacija

463views

Priredio: Mithad R. Ćeman, student Medinskog univerziteta

Na tribini održanoj na Islamskom univerzitetu u Medini, uvaženi šejh Selman b. Fahd El-‘Avde govorio je na temu “Porodica i globalizacija”, prilikom čega je rekao da je porodica jedna od potvrđenih, kategoričnih stvari kojih se moramo čvrsto držati u današnjici koja je obilježena globalizacijom, jer šerijatski tekstovi po tom pitanju su kategorični i vjerodostojni. U današnjem vremenu porodica je izložena velikoj opasnosti, a porodica u načelima globalizacije nije isto što i porodica po islamskom shvatanju.

Na početku predavanja šejh El-‘Avde govorio je o globalizaciji potcrtavši da je to najveća promjena sadašnjeg vremena i najsavremenije oružje kojim se pokušava zavladati državama i zajednicama, a u korist svjetskih sila. Globalizacija je inkorporirana u televizijskim programima, internetskim stranicama i svim drugim komunikacijskim uređajima, a osnovna tendencija ove pojave jeste potpuno uključivanje u američke, evropske ili pak kineske društvene trendove. Rješenje je da ponudimo islam kao alternativu jer islam na globalnom konkurentskom polju ima daleko veće šanse nego druge ideologije. Međutim, prvi uvjet koji moramo ispuniti da bismo uopće pristupili i uključili se natjecanje na globalizacijskom polju jeste pravazilaženje međusobnih razlika i izdizanje nad unutarnjim problemima i nesuglasicama koje su, nažalost, već dugo prisutne u muslimanskom ummetu, odnosno na prvom mjestu potrebno je ujedinjenje i potpuno prihvatanje intencija sunnijske, kur’anske, poslaničke islamske zajednice.

Nakon toga, uvaženi dr. El-‘Avde govorio je o onome što se podrazumijeva pod porodicom navodeći da sama riječ porodica (el-usretu) nije u tom jezičkom obliku spomenuta niti u Kur’anu niti u sunnetu. I pored toga, to je nešto što je duboko usađeno u ljudskim dušama i za nju su vezani šerijatski propisi i tekstovi Kur’ana i sunneta. Porodica je jedna od izričitih i jasnih institucija koje se moramo držati u naletu globalizacije. U arapskom jeziku riječ porodica – el-usretu ima značenje neprobojnog štita, što je itekako povezano sa samom ulogom porodice koja štiti čovjeka od mnogih strelica zla koje su upućene prema njemu. Na osnovu rezultata nekih istraživanja može se zaključiti da većina uspješnih ljudi potječe iz jakih i uspješnih porodica, a oni koji dožive neuspjeh u životu u većini slučajeva su iz porodica koje ih nisu pomogle niti afirmirale u mladosti. Shodno tome, iza svakog uspješnog pojedinca stoji njegova porodica. Na osnovu drugog korijena (الأسرة بمعنى القيد) iz kojeg potječe, riječ porodica ima značenje: vezanje, sputavanje koje je neposredno vezano za jednu pojavu, a to je sloboda, ali islamska – šerijatska sloboda, koja se navodi u arapskom izražavanju. Sloboda nije stran izraz, niti je preuzet od zapadnjaka, s tim što je sama sloboda ograničena moralnim ograničenjima, a ima i drugo ograničenje, a to je porodica i zajednica.

Također, šejh je upozorio da u mnogim našim zajednicama danas preovladava vlastodržački odnos prema djeci jer mnogi očevi i majke pokušavaju da prisile svoju djecu na sopstvene običaje i norme ponašanja i načine obavljanja ibadeta, a sve to utječe da se djeca udalje od porodice i nalaze načina da pobjegnu od onoga na što su bili prisiljavani. Zabilježeno je od Alije b. Ebi Taliba, radijallahu anhu, da je rekao: “Ne prisiljavajte svoju djecu da prakticiraju vaše običaje (norme ponašanja) jer su oni stvoreni za vrijeme drugačije od vašeg vremena.” Jedna od grešaka jeste i to da se djeca kažnjavaju radi osvete prema njima (u trenutku ljutnje neposredno pošto naprave grešku, op. prev.) a ne radi odgoja i pouke.

Mnogi smatraju da se u zapadnom društvu odustalo od porodice, ali ovakav način razmišljanja nije u potpunosti tačan. Mnogi zapadnjaci i dalje vode računa o porodici i staraju se o njoj, mada u tim društvima postoji česta pojava raspada porodica i smatram da za to postoje mnogobrojni razlozi, od kojih je i zabrana razvoda u crkvenom pravu, što je dovelo do česte pojave vanbračnog života.

Pored toga, primjer negativnog utjecaja globalizacije na shvatanje porodice jesu poruke i šale koje se mogu čuti na račun žene i porodice. Tako nalazimo priču da je neki čovjek mnogo plakao poslije smrti svoje žene pa kada su ga prijatelji, iznenađeni zbog njegove žalosti za njom, upitali o tome, on je rekao da ne plače zbog žalosti već da je čuo da umrli bivaju kažnjavani zbog prekomjernog plača najbližih za njima. Zatim se kroz mnoga književna djela širi ideja da je neprimjereno da muškarac plače zbog smrti žene, što je apsurd pogotovo ako znamo odnos Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prema svojoj majci i sestri po mlijeku i uopćeno prema ženama vjernika zbog kojih je imao običaj popeti se na minber i zabraniti udaranje žena i narediti lijep odnos prema njima.

Globalizacijom se postavilo novo pravilo o jednakosti spolova kojim se odbacuje svako ponašanje koje se suprotstavlja ženi. I mi odbacujemo svako ponašanje koje se suprotstavlja ženi, ali sa rasnog aspekta, jer znamo da je šerijat u nekim stvarima odlikovao žene nad muškarcima, dok je u nekim stvarima odlikovao muškarce nad ženama.

Porodica je vezana za kuću i mjesto stanovanja, ali kuću treba razumjeti kao mjesto sastajanja, okupljanja i iskazivanja lijepih emocija, prije samih zidova i građevine, te zbog toga Uzvišeni Allah govori o kući pčela i mrava dajući im prednost nad ljudima, a u surama En-Nur i El-Ahzab govori se o vrijednostima kuća. Kabu je Allah nazvao kućom i učinio je da bude stjecište za ljude, tako da trebamo ovo značenje prenijeti na naše kuće tako što ćemo od njih napraviti  bezbjedno mjesto za sve članove porodice.

Kuća se nekada pripisuje njenom vlasniku, dok se nekada pripisuje ženi kao što nalazimo u sunnetu: ”Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je u Aišinoj kući…“ Ovo nam također dokazuje da ime žene nije nikakva sramota, već je to dio svakodnevnog života.

Jedno od sredstava kojima globalizacija vrši utjecaj na porodicu jeste prisutnost televizora u kućama, a sam televizor ima najveći utjecaj na ljude iz razloga što na čovjeka utječe preko svih čula. Televizor uspijeva da skrene pažnju sa bračnog druga i zato su stručnjaci kazali da osoba ne bi trebala biti duže od 35 minuta dnevno uz televizor. Danas su ljudi na vjeri svojih medija tako da današnje dijete ako doživi 70 godina od toga će cijelih 10 godina provesti uz televizor.

Jedno od sredstava globalizacije jeste i internet, počevši od e-mail pošte pa sve do najnovijih ponuda poput YouTubea, a sve ovo ostavlja veliki trag na korisnika jer mu pruža mogućnost da učestvuje u kreiranju. Jedna od karakteristika interneta jeste da obuhvata veliki broj ljudi kojima do tada u većini slučajeva niko nije poklanjao pažnju, niti su u svom životu imali osobu koja bi ih saslušala i razumjela, čak ni u vlastitim porodicama, a jedna od najvažnijih vrijednosti slobode, koju svaki čovjek voli po svojoj prirodi, jeste raznovrsnost dostupnih ponuda.

U načinu kontroliranja korištenja interneta od strane članova porodica, šejh Selman el-Avde savjetuje očeve da o tome povedu računa te da prate i imaju na uvidu šta se to novo koristi i sa čim se djeca služe tokom posjete internetu, što je za sami odgoj daleko bolje i učinkovitije od samih zabrana. Ali, kontrola i nadgledanje šta se koristi na internetu mora biti veoma stručna i suptilna tako da sami članovi porodice o tome ništa ne znaju, niti to smiju primijetiti.

Na kraju predavanja uvaženi šejh Selman el-Avde skrenuo je pažnju na činjenicu da mjesto oca i majke ne može niko zauzeti niti kvalitetno popuniti. Stoga nijedan roditelj ne smije svoju ulogu prepustiti ni učitelju, ni imamu, ni nekome drugome ko inače pozitivno utječe na djecu, jer ne postoji osoba koja može preuzeti ulogu roditelja.

Tribina – Medina, 18. 1. 1431. / 4. 1. 2010.
Učesnik:Uvaženi šejh Selman b. Fahd El-‘Avde, cijenjeni alim, poznati daija, autor mnogih djela

Preuzeto sa:
www.iu.edu.sa