Akida

Ponizno obavljena sedžda i potreba za Allahom Uzvišenim

433pregledi
Priredio: Sead ef. Jasavić
Jedna od stvari pomoću koje ćemo obnoviti naš iman i ojačati našu vjeru jeste i iskreno obraćanje Allahu dž.š., sa dovom i šaptajima srca, uz maksimalnu poniznost i podložnost prema Njemu dž.š.. Što se čovjek više ponizi pred Allahom dž.š., u toliko će mu biti i bliži, a što čovjek bude oholiji, utoliko će od Allaha dž.š., biti dalji!

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Čovjek će najbliži biti svome Gospodaru onda kada bude pao na sedždu, pa učestajte svoje dove dok ste na sedždi!“ (Muslim)

Sedžda je oličenje poniznosti i pokornosti, i to se neće naći u nikakvom drugom obliku i položaju u kojem se čovjek može naći! Kada čovjek stavi svoje čelo na Zemlju – a glava i čelo je nešto najuzvišenije kod čovjeka – na taj način je čovjek ostvario pravu vezu sa svojim Gospodarem.

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Džehennemska vatra će pržiti cijelo tijelo sina ademovog izuzev dijelova tijela koja su padala na sedždu; Allah dž.š., je zabranio džehennemskoj vatri da gori dijelove tijela koja su padala na sedždu!“ (Sunen Ibnu Madždže, br.4326.)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada sin ademov pročita ajet u kojem se nalazi sedžde-i-tilavet, pa zatim obavi sedždu, šejtan se odvoji u kraj plačući, pa kaže: Teško se meni! Sinu ademovom se naredi sedžda pa je on i obavi za šta mu je nagrada džennet, a meni kad se sedžda naredi, ja je odbih obaviti za šta mi je kazna džehennem!“ (Muslim, br.254.)

Rebi’a b. Ka’ab el-Eslemi r.a., kaže: Konačio sam jedne noći sa Poslanikom s.a.w.s., pa mu prinjeh vodu za abdest i potrebu, kad mi on reče: Traži nešto! Rekoh: Tražim da budem sa tobom u džennetu. Hoćeš li još nešto, reče? Rekoh: Ne, samo to. Poslanik s.a.w.s., mu reče: „Pomogni me protivu prohtjeva svoje duše tako što ćeš često biti na sedždi!“ (Muslim, br.1122.)

Ma’adan b. Ebi Talha kaže: Sreo sam Sevbana, slugu Allahovog Poslanika s.a.w.s., pa mu rekoh: Obavijesti me o djelu kojeg ću činiti, a zbog kojeg će me Allah dž.š., uvesti u džennet, ili je rekao: Obavijesti me o djelu koje je Allahu dž.š., najdraže. Sevban zaćuta, pa ga ja po drugi put pitah, pa on zaćuta, pa ga po treći put pitah, te mi on reče: Isto to sam pitao Allahovog Poslanika s.a.w.s., pa mi je rekao: „Često padaj na sedždu Allahu dž.š., jer doista nećeš Allahu obaviti sedždu a da te Allah dž.š., neće zbog nje uzdići na veći stepen, i da ti zbog te sedžde neće oprostiti grijeh!“ Ma’adan rhm., kaže: Nakon toga sam sreo Ebud-Derda’a, pa sam mu postavio isto pitanje, i reče mi isto što mi je rekao i Sevban.“ (Muslim, br.1121.)

Abdullah b. Busr r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Moj ummet će se na Sudnjemu Danu poznavati po blistavim čelima zbog činjenja sedždi, i po svijetlim nogama zbog uzimanja abdesta.“ (Sunen Tirmizi, br.607.)

Huzejfe r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Nema te situacije i stanja u kojem se može naći čovjek a da je Allahu dž.š., draže, od momenta kada je čovjek na sedždi, položen svoga lica na Zemlju!“ (el-Mu’udžem el-Evsat, Taberani, 6/158.)  

Sve ove nagrade se obećavaju Allahovom robu samo zbog jednog dijela ubudijjeta i ibadeta tj. samo zbog činjenja sedžde, a šta je sa ostalim propisima ibadeta poput kompletnog namaza sa svojim kiraetom i učenjem Kur’ana, ruku’om i poklonom pred Allahom dž.š., kijamom i stajanjem pred Njime, uz sve ostale zikrove, tesbihe, tekbire, zahvale i tahmide, što će se sve naći u samo jednom rekatu, jednom dijeliću namaza. Pa kada čovjek uspostavi i redovno klanja pet vakti namaza, tada grijesi odpadaju sa čovjeka isto kao što i prljavština pada sa čovjeka onda kada se kupa.

Musliman mora da Allahu dž.š., pada na sedždu više iz ljudskosti, kulture i zahvale prema Njemu i Njegovim ni’imetima i blagodatima kojima nas obasipa, nego li što bi to trebao čovjek da doživi kao jednu obavezu i moranje. Na klanjanje namaza treba da gledamo kao na čast koja nam je ukazana, a ne kao na moranje!

Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., je rekao: „Nema slađih riječi, upućenih Allahu dž.š., od ovih riječi koje izgovara sadžid dok je na sedždi: „Tako Ti Tvoje Veličine i moje poniznosti smiluj mi Se, tako Ti Tvoje snage i moje slabosti, tako ti Tvoga bogatstva i moga siromaštva; ova lažna i griješna kika kose je pala na sedždu pred Tobom. Ti pored mene imaš mnogo iskrenih robova. Od Tebe nema bježanja i nema spasa osim kod Tebe. Molim Ti se onako kako se mole siromašni, i bojim Te se onako kako Te se boje mali i ponizni. Dovim Ti onako kako ti se dovom obraća uplašeni i bolesni. Ovo je molba onoga čija su pleća ponizna pred Tobom, čija volja je Tvoja volja, čije oči plaću za Tobom, i čije srce je ponizno pred Tobom!“

Kada čovjek dođe pred Allahom dž.š., sa ovakvim riječima, i na ovakav način Mu se obrati – u tom momentu se iman i vjera u srcu toga čovjeka umnogostručava!

Na isti način, i ispoljavanje potrebe za Allahom dž.š., i svjesnost da smo ovisni o Njemu, jača iman i vjeru kod jednog muslimana. Allah dž.š., nas je obavijestio da smo mi Njega potrebni, riječima: „O ljudi, vi ste potrebni i ovisni o Allahu, a Allah nije ovisan ni o kome, i Hvaljen je!“ (Fatir, 15.)

Hafiz Ibnul-Kajjim el-Džebvzijje rhm., je rekao: „Tražio sam na koji ulaz da zakucam da što brže stignem kod Allaha dž.š., pa dođoh na vrata namaza kada bijaše mnogo ljudi na tim  vratima. Dođoh na vrata posta, i tu imade mnogo ljudi. Dođoh na vrata poniznosti i priznanja ovisnosti o Allahu dž.š., kad na tim vratima slabo koga imade. Malo ljudi zna za ova vrata!“

Potrebu za Allahom dž.š., i ovisnost prema Njemu ćemo spoznati onda:

–    Kada razmislimo o snazi i silini i moći Božijoj koja se reflektuje na nebeskim svodovima, zemaljskoj ravni, a i u nama samima.

–    Kada razmislimo o tome kako Allah dž.š., zna da stavi čovjeka na iskušenje i pored toga što će taj čovjek ima ti pameti i godina života i iskustva i novca i zdravlja i ugleda itd., što nas uči tome da se ni u jednom momentu ne smijemo odbiti od Allaha dž.š., bez obzira na to koliko mislimo da smo fizički jaki.

–    Kada razmišljamo ili se pak družimo i sjedimo sa siromašnima i muftačnima. Tada srce naše mekša, i postaje sve svjesnije svoga siromaštva i svoje ovisnosti o Allahu dž.š..

Znaci iftikara i iskrene potrebe i ovisnosti prema Allahu dž.š., su sljedeći:

1.    Vrhunac poniznosti pred Allahom dž.š., uz vrhunac ljubavi prema Njemu.
2.    Ljubav prema Allahu dž.š., i ljubav prema onome što Allah voli.
3.    Neprestani zikr i spominjanje Allaha dž.š., uz traženje oprosta od Njega.
4.    Strah od toga da ne budemo imali kabula i prihvata od Allaha dž.š..
5.    Bojazan od Allaha dž.š., javno i tajno.
6.    Veličanje Allahovih dž.š., naredbi i zabrana.
7.    Brzina u pokajanju nakon počinjenog grijeha.

Bez sedžde, iskrene dove i svjesnosti da smo ovisni o Allahu dž.š., mi slabimo na svakom polju našeg života, a onog momenta kada padnemo na sedždu, sa iskrenim dovama upućenim Allahu dž.š., uz svjesnost da smo ovisni o Njemu a da On nije ovisan o nama – na taj način naša vjera i naš iman napreduje i jača.

Molimo Allaha dž.š., da nas opskrbi jakim imanom i čvrstom vjerom, koja će nas dovesti na prag Njegovog raziluka i milosti. Amin.

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

X