Piše: Muhamed Ikanović
Što koji dan života prolazi, osjećam sve veći teret odgovornosti i preuzetog emaneta. To je odgovornost i emanet koji su, u okviru poslaničke misije, ponijeli poslanici, alejhimu-selam, a oni su bili odgajani i direktno potpomagani od Uzvišenog Allaha. Bili su čisti od želje za dokazivanjem, traganja za dunjalukom, od želje za pozicijom ili postizanjem bilo čega što je naša svakodnevna okupacija. Nosili su čista srca i bili odgajani od Gospodara nebesa za misiju koju su izvršavali.
Svaki čovjek koji je nastavio poslaničkim stopama duhovno je ispunjen i ponosan zbog toga, ali u isto vrijeme ne zanemaruje osjećaj odgovornosti. Taj osjećaj dolazi zbog velikih pozitivnih promjena koje se dešavaju oko nas, tako da nekada ni sami sebi ne možemo vjerovati da sve to dobro postoji oko nas.
Svakodnevne islamske aktivnosti, koje se ogledaju u predavanjima, tribinama, raznim druženjima i okupljanjima, prevođenju video predavanja sa drugih jezika…, postale su svakodnevnica. Sve je veći broj djela koja se izdaju i prevode na naš jezik. Prelijepo urađeni islamski letci konstantno se nude masama i to u velikom broju, a o ramazanskim ljepotama kroz druženja, zajedničke iftare i noćne namaze, da i ne govorim. Ljetne škole islama sve su redovnije, kako za djecu tako i za odrasle. Jedna ogromna i široka lepeza islamskih aktivnosti.
Muslimani sve više postaju zainteresirani za ujedinjenje i na tome se radi kako na nivou BiH tako i šire. Pojedinci i firme koji posluju u skladu sa islamskim principima, islamski turizam i mnogo mnogo toga prelijepog dešava se oko nas.
Na internetu postoje stotine prelijepo napisanih tekstova o svim segmentima vjere islama, a i video klipova, raznih prezentacija i besplatnih letaka za svakog ko želi da pročita ili da štampa i pokloni nekome. Na društvenim mrežama sve više samo čitamo i gledamo slike islamskih aktivnosti i zajedničkih druženja muslimana. Prate se i najvažniji događaji vezani za muslimane u bilo kojem dijelu svijeta.
Muslimani, organizirani kroz džamijske džemate i razna udruženja, organiziraju dolaske raznih predavača i ne žale potrošiti zbog toga novac i vrijeme. Neki od njih putuju u druge zemlje kako bi dovezli predavača u svoje mjesto.
Sve je više i više mlađih i mlađih hafiza Kur’ana časnog. Koliko sam samo imao priliku da upoznam djece koja prelijepo i tačno uče Kur’an i napamet znaju po nekoliko džuzeva. Više nije novina da vidiš male djevojčice koje su još u ranom djetinjstvu odlučile da se islamski oblače i da svojim hidžabima ukrašavaju školske klupe i ulice.
Redovno čitamo i čujemo da su ljudi, koji su svojim djelima dokazali da mnogo vrijede i da sve što posjeduju stavljaju u službu vjere islama, dobili zvanje magistra ili doktora islamskih nauka.
Bračni parovi sve više podižu granicu brojnosti svojih porodica pa postaje sasvim uobičajeno da čujete da porodica ima četvero ili više djece, a o lijepim muslimanskim imenima ne treba posebno govoriti. Listajući školske dnevnike dâ se primijetiti kako roditelji odabiru tako lijepa imena inspirisana poslanicima, ashabima i velikanima islama.
Ne mogu više ni da se sjetim svih pozitivnosti koje dešavaju među muslimanima ovih prostora i šire. I kada god krenem da nabrajanje privedem kraju, naumpadne mi nešto novo, ali mislim da je dovoljno i moja poruka je kur’anski ajet:
“A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini…” (Es-Saff )
