Dawa

Pokret Muhammeda ibn Abdu-l-Wehhaba r.h.

370pregledi
Autor: prof. dr. Nasir Abdu-l-Kerim el-‘Akl,
 
Primijetno je, pogotovo u svjetlu posljednjih događaja: Zaljevskog rata, pada Sovjetskog saveza, 11. septembra u SAD i svega što je nakon toga uslijedilo – znakovito i zastrašujuće pojavljivanje mnoštva izmišljotina, iluzija i legendi o onome što nazivaju vehabije.
Nadaleko su postale čuvene izmišljotine i laži vezane za ovaj pokret (da’vu), njegove pristalice, njegovu ulemu i državu (Saudijsku Arabiju). Svoj doprinos u njihovom plasiranju dali su zavidnici, smutljivci i spletkaroši, kojima su, može biti, povjerovale osobe neupućene u suštinu stvari.
Osoba koja bude istraživala suštinu ovog Pokreta, podvale njegovih protivnika, suzdržanost pojedinih kritičara i ogroman sadržaj svega što je rečeno i napisano o tome – u prvom momentu bit će zatečena i izgubljena u svemu tome.

Ali, onog momenta kad objektivna osoba uðe u svu dubinu problema, naći će da je on mnogo jednostavniji i jasniji od onoga što se na prvi pogled čini. Onog trenutka kad se jedna osoba oslobodi predrasuda i fanatizma, otkrit će istinu koja glasi: Ovaj veliki reformatorski pokret predstavlja istinski islam, koncept poslanstva, i općenito gledano, put istinskih vjernika (mu’mina), prvih muslimana (selefu salih).
Postat će mu, takoðer, kristalno jasno da sve sumnje izrečene o ovom Pokretu ili protiv njega jesu uobičajene glasine, izmišljotine, iluzije, fantazije i potvora. Zapravo se radi o pjeni koja se topi kada joj se suprotstavi Kur’an, Sunnet, relevantni naučni standardi i zdravo racionalno poimanje.
Mislim da ne postoji nijedan reformatorski pokret koji je bio izložen takvim izazovima, nepravdi i potvori kao što je slučaj sa ovim Pokretom (da’vom). Usprkos svemu tome, ostao je tako visoko, pobijedio je i daje divne plodove (i to neprestano čini, Allahu hvala) na svakom mjestu.
To je samo zato što čvrsto stoji na čvrstim postulatima istinske vjere (islama). Ta činjenica, meðutim, sakrivena je od mnogih ljudi, te se zbog toga ona mora pokazati jasnom.
Zbog toga je bilo neophodno učestvovati – i ovom knjigom – u razotkrivanju te istine, otklanjanju nepravde, davanju odgovora na izmišljotine i neosnovane tvrdnje putem neoborivih dokaza i iznošenjem istine kroz prikaz stvarnog stanja i svjedočenja nepristrasnih osoba.
Očita činjenica je da je ovaj reformatorski Pokret (da’va) nastavak kontinuiteta onoga na čemu su bili prvi muslimani (selefu salih), ehlisunnetskog pravca kroz cijelu historiju islama. To je put istinskog islama na kome je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, plemeniti ashabi, tabi’ini i imami ove vjere – četverica imama i drugi učenjaci hadisa, fikha i drugih islamskih nauka.
Dakle, ovaj blagoslovljeni Pokret samo je interpretator islama i želi popraviti propust u prakticiranju islama od strane mnogih muslimana izbezumljenih raznim zastorima, neznanjem, nijekanjem i izmišljotinama u vjeri.
S obzirom da su pojam vehabije izmislili oni koji mu ne pripadaju i koji ne poznaju njegovu suštinu, on je prvo krenuo od protivničke strane. Korišten je za izazivanje odvratnosti spram njega, podrugivanje i omalovažavanje. Tvrdili su da je riječ o izmišljenom, ili o petom mezhebu u islamu. A to je golema nepravda (zulum).
Nije riječ ni o čemu drugom osim o islamu i praksi sa kojom je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a koju su slijedili prvi muslimani.
Sa upotrebom ovog termina nikad nisu bili zadovoljni niti su ga prihvatili sljedbenici ovog Pokreta. Pa opet, naziv vehabije najčešće je korišten termin za savremeni selefijski reformatorski pokret od strane velikog broja njegovih protivnika. Popuštajući pred ustaljenim nazivom, ovaj naziv koriste i pojedini pripadnici ovog pokreta, kao i oni koji ga podržavaju ili su neutralni po tom pitanju.
I ne samo to, otišlo se mnogo šire u upotrebi naziva vehabije. Tako se on koristi za pojedince i pokrete koji su skrenuli sa Pravog puta, koji postupaju suprotno praksi prvih muslimana i onome na čemu je sazdan ovaj blagoslovljeni Pokret (da’va). Razlog tome su naslage laži i bajki isprepletenih pomoću intriga i potvora oko ovog Pokreta i njegovih sljedbenika.
Što se tiče sljedbenika ovog pokreta, oni termin vehabije smatraju neispravnim, kao i sve opsjene i obmane koje taj naziv u sebi sadrži. To obrazlažu brojnim i sasvim zadovoljavajućim šeri’atskim, naučnim, metodološkim, sadržinskim i realnim pokazateljima. Oni se mogu sažeti u tome da taj Pokret u potpunosti odgovara istinskom islamu sa kojim je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i praksi prvih muslimana, ashaba, tabi’ina i onih koji su slijedili Uputu. Dakle, nazivati ga bilo kojim imenom osim islamom i sunnetom bila bi sramna grješka, neprihvatljiva izmišljotina i novotarija.
Ovaj Pokret, njegovi sljedbenici i država (Saudijska Arabija u svoja tri perioda) bili su, i još uvijek su, izloženi golemim izazovima, a svi ti izazovi naslonjeni su na podmetanja, optužbe, glasine, laži i bajke koje su neodržive pred nepristrasnom i autentičnom šeri’atsko-naučnom analizom.
čak i onda kada kritičari u odreðenim prijestupima pojedinih pripadnika ovog Pokreta pronaðu izgovor za kritiku, prilikom sučeljavanja nestane tih optužbi.
Osoba koja posmatra detalje svakog poziva ili načela, zapazit će u njima mnogo grješaka, prekoračenja, nastranih postupaka, neuobičajenih izjava, pogrješnih sudova, ili spornih i sumnjivih momenata koje treba dodatno provjeriti, pojasniti, analizirati i istražiti da bi se došlo do naučnog suda o tome, a putem kojeg će se umiriti duša.
Ali, učeni i mudri ljudi poznaju naučno-racionalna mjerila i šeri’atska pravila pomoću kojih vagaju takve stvari.
Pokret imama Muhammeda bin Abdu-l-Vehaba podliježe tim pravilima jer je riječ o čistom islamskom pozivu i nepatvorenom selefizmu, odnosno putu prvih muslimana. Arbitar u neslaganjima tog Pokreta sa njegovim protivnicima je: Kur’an, Sunnet i praksa prvih muslimana. Pojasnio sam da se optužbe uperene protiv tog Pokreta mogu podijeliti u tri kategorije:
a) očita laž, potvora i kleveta (u ovoj studiji je spomenuto mnogo toga);   
b) ono što nije nužno neophodno, ili je obmana, ili je pogrješan komentar nečega što miješa istinu sa neistinom i što treba podvrguti šeri’atskim principima, prihvaćenim i mjerodavnim pravilima meðu učenim ljudima i metodologiji na kojoj počiva ovaj Pokret;
c) grješke, prijestupi i posrtanja na kojima nije zasnovana metodologija Pokreta (da’ve), ili pogrješna i nepreferirajuća idžtihadska mišljenja  koja mogu proisteći od bilo kojeg alima, vladara, običnog čovjeka ili onih koji se ubrajaju u ovaj Pokret. Mnoge sumnje i optužbe za koje se hvataju protivnici i putem kojih napadaju imama, njegove sljedbenike i Pokret upravo pripadaju ovoj kategoriji.  
Ovaj jasni metod (menhedž) detaljno sam izložio u ovoj studiji kako bi poslužio kao pravilo ili mjerilo ocjene ovog Pokreta, i kao jasan pokazatelj dokle se otišlo u nanošenju nepravde i uvrjede putem izrečenih i rasprostranjenih optužbi mnogih ljudi prema tom Pokretu i onima koji ga slijede. I ne samo to, nego da se obznane granice potvore i bestidne laži iznesene od strane pojedinih protivnika koji su nepravdu učinili ovom Pokretu. Ili od strane onih koji su im povjerovali bez provjeravanja ili proučavanja ovog jasnog puta (menhedž) i korištenja metoda i pravila na kojima se temelji kritika i procjena, ne uvažavajući okolnosti i stvarnost u kojoj se nalazio ovaj Pokret i njegovi sljedbenici.
Pokret imama Muhammeda bin Abdu-l-Vehaba, kao i mnogi drugi reformatorski pokreti, bio je od strane neprijatelja izložen brojnim oblicima iskušenja, sučeljavanja i svim vrstama nepravednog rata. Ovaj sukob nije ništa drugo do još jedna u nizu epizoda borbe istine sa neistinom, koja će potrajati sve do Sudnjeg dana.
Sukob koji se vodi izmeðu Pokreta i njegovih neprijatelja primarno je doktrinarne (akaidske) prirode, a elementi političkog i druge vrste sukoba samo su prateće forme. To je zato što Pokret proklamira vjerovanje u Allahovu jednoću (tevhid) i Poslanikovu, a.s., praksu (Sunnet), te borbu protiv višeboštva (širka) i izmišljotina (bid’ata) koje su se ustalile u raznim sferama života. On proklamira nareðivanje dobra, a odvraćanje od zla, uspostavljanje sankcija, sprovoðenje pravde, otklanjanje nepravde i prakticiranje Allahovog Zakona (Šeri’ata) u svim sferama života. Ovaj Pokret afirmira znanje, a bori se protiv neznanja, obmane i magije (sihra).
Naravno da se to sudara sa interesima onih koji slijede svoje hirove i imaju ličnu korist od daljeg porasta obima izmišljotina (bid’ata), neprosvijećenosti i zaostalosti.
To je istina u koju ne treba ni najmanje sumnjati.
Svi pisani tekstovi ovog Pokreta, njegove knjige, djela i aktivnosti bazirani su na temeljnoj postavci: povratak islamu i Sunnetu, onako kako piše u Kur’anu, Sunnetu i praksi prvih muslimana (selefa), islamu kristalno čistom od svake primjese mnogoboštva, izmišljotina (novotarija), hirova, neukosti, sektaštva, podjele i obmane.
Tu leži izvor razilaženja i nastanak sukoba.
Naravno, ovaj blagoslovljeni reformatorski Pokret, njegov utemeljitelj (imam), ulema, voðe, sljedbenici, pomagači i simpatizeri bili su, i još uvijek jesu, izloženi raznim vrstama neprijatelja, kao i različitim oblicima izazova, potvora i antipropagande i neutemeljenog polemiziranja.
Ovaj Pokret je, poput svakog drugog ozbiljnog reformatorskog poziva i pokreta, sudario se sa silama, izazovima, poteškoćama, ogromnim spletkama, snažnim protivnicima i žestokim neprijateljima koji pripadaju različitim religijama, sektama, pravcima, državama, pokretima, učenjacima (ulemi), vladarima, emirima, pa čak i neukoj svjetini.
I pored svega toga, ovaj Pokret je, obzirom da je nastao na principima istine i pravde, pobjeðivao i omasovljavao se. Njegov utemeljitelj, ulema, sljedbenici i vladari su snagom vjerovanja (imana), ubijeðenja, znanja, blagosti, strpljivosti i nepopuštanja odolijevali svim tim izazovima.      
Realnost je svjedok, usprkos ogromnim izazovima, da se ovaj Pokret pojavio, razvio i polučio dobre rezultate u periodu kada je moć vladara bila slaba, pa čak i u državama u kojima taj Pokret nije imao vlast koja bi stala iza njega, niti je imala bilo kakve snage, osim sile argumenata. To je isključivo tako zato što on predstavlja istinski islam kome je Allah odredio sudbinu ostanka i dominantnosti sve do Sudnjeg dana. To je i zato što ovaj Pokret posjeduje sve elemente opstojnosti i stabilnosti, kao i sve faktore moći i pobjede. Kao i zbog činjenice da ovaj Pokret crpi svoju snagu iz Allahovog pomaganja vjere, istine i pravde; iz Allahovog obećanja da će pomoći svakoga ko pomaže ovu vjeru. Tako Uzvišeni kaže:

„A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu – ta Allah je zaista moćan i silan.”  (El-Hadždž, 40.)
To je i zbog toga što se ovaj Pokret obraća zdravom razumu, neiskrivljenoj ljudskoj prirodi i budnim srcima koja su sačuvana od raznih oblika poriva i prohtjeva.
Jedan od najdjelotvornijih metoda za uklanjanje sukoba meðu suprotstavljenim stranama, koja po snazi dolazi odmah iza arbitraže temeljnih šeri’atskih normi i nedvojbenih racionalnih istina, jeste svjedočenje drugih ljudi. U korist ovog blagoslovljenog Pokreta, njegovog imama, uleme, države i njegovih sljedbenika svjedočili su brojni naučnici, mislioci, značajne i objektivne ličnosti iz oblasti nauke, književnosti, misli, politike, misionarstva i drugih oblasti. Meðu njima, od samog nastanka ovog pokreta pa sve do dana današnjeg, ima onih koji podržavaju taj pokret, onih koji mu se suprotstavljaju i onih koji su neutralni; muslimana i nemuslimana, iz svih država svijeta.
Svi koji su svjedočili u korist ovog Pokreta, njegovog imama, uleme, države i pristalica temeljili su svoje svjedočenje na nepobitnim činjenicama i dokazima preko kojih objektivna osoba ne može prijeći, a da ih ne prihvati, a zanijekati ih može jedino ohola osoba.
Sve ono što su rekli, napisali i učinili sljedbenici ovog Pokreta; njegovi ovosvjetski i vjerski naučni i praktični tragovi u doktrini (akidi), sistemu, politici i svim drugim sferama života i djelovanja, sve to svjedoči istinu, a ruši sumnje, insinuacije, podmetanja i optužbe.
Treba znati da Pokret i njegova država u svojim počecima nisu raspolagali propagandnim sredstvima, niti materijalnim mogućnostima koja su stajala na raspolaganju njihovim protivnicima Turcima, emirima El-Ahsaa, prvacima (ešrafima) Mekke, susjednih i drugih država.
Kada bi se u odbrani ovog Pokreta i njegove države ograničili samo na riječi neutralnih osoba ili na riječi neistomišljenika izrečenih u trenucima objektivnosti i branjenja Pokreta, to bi bilo dovoljno da se pojasni istina, otklone sumnje i uvjere oni koje zanima istina, a ne porivi i prohtjevi.

A oni koje pokreće hir, kapric, zavidnost, pristrasnost, sektaštvo, ili sličan motiv koji odvraća od istine – za takve nema izlaza. O takvima i njima sličnim Uzvišeni je rekao:
„A nevjernicima ne doðe nijedan dokaz od Gospodara njihova od koga oni glave ne okrenu.“ (El-En’am, 4.)
Pa, postoji li bolja argumentacija u korist ovog Pokreta (da’ve) od stanja tog Pokreta, riječi, pisanih djela, primjera i svjedočanstava umnih ljudi.
Brojna svjedočanstva u korist ovog blagoslovljenog Pokreta (da’ve) iskrena su i dobrovoljni iskaz savjesti. Ona nisu rezultat medijskog primamljivanja i zavoðenja, političkog pritiska, prijetnje i pridobijanja. Ona to nisu prosto zato što pristalice ovog Pokreta i njegove voðe nisu imali ništa od toga. Posjedovali su jedino neupitan i jasan dokaz (šeri’atski i racionalni dokaz) koji su predočavali svakome ko sluša i ko je srcem prisutan. Upravo zbog toga je svjedočanstvo objektivnih osoba odisalo iskrenošću, transparentnošću i istinskim entuzijazmom, bez imalo primijesa kurtoazije, bez bilo kojeg oblika izvještačenosti,  bez ikakvog motiva podsticanja ili zastrašivanja.

 
Odlomak iz knjige ”Islam, a ne vehabizam”.

Prvi put objavljeno: ponedjeljak, 09 Srpanj 2007 03:14

X