Hutbe

Pokajanje – uvjeti za iskreno pokajanje

2.76Kpregledi

Preveo: Mr. Emir Demir
Hvala Allahu koji puno daje, Milostivom, koji pokajanje prima, stvorio je ljudski rod od zemlje i podario mu sve što je potrebno za život. Svjedočim da je samo Allah istinski Bog, Jedini, nema sudruga, i u to vjerujem bez imalo sumnje i dvojbe, i svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s.. Njegov rob i poslanik, kome je objavljena Knjiga koja je uputa i opomena pametnima, neka je Allahov blagoslov na njega, njegovu porodicu, ashabe, i na sve one koji ga slijede u dobru do Sudnjega dana.
A zatim:
O ljudi, bojte se Allaha, Gospodara vašega, činite pokajanje se jer Allah voli one koji se puno kaju i tražite oprost za svoje grijehe jer On najbolje prašta. Pokajte se Gospodaru svome iskreno tako što ćete ostaviti grijehe, pokajte se zbog onoga što ste počinili i donesite čvrstu odluku da to nećete ponoviti. To je iskreno pokajanje koje vam se naređuje:

“O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo…” (Et-Tahrim, 8)
Nije ispravno pokajanje kada čovjek izgovori: “Ja se kajem”, ili “Allahu moj, oprosti mi!”, a nakon toga i dalje čini grijehe, niti je ispravno ako se izgovori formalno ne unoseći se iskreno s pokajanjem radi počinjenog, niti je ispravno ako se pokajanje čini s namjerom ponovnog vraćanja griješenju i nepokornosti Gospodaru.
Draga braćo, pokajte se svome Gospodaru prije nego vam se vrata pokajanja zatvore! Allah  prima pokajanje sve dok duša ne dođe do grla. Uzvišeni kaže:

“Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo iz lahkomislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima će Allah oprostiti. – A Allah sve zna i mudar je. Uzaludno je kajanje onih koji čine hrđava djela, a koji, kad se nekom od njih približi smrt, govore: ‘Sad se zaista kajem!’, a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili.” (En-Nisa, 17-18.) Zato požurite s pokajanjem, o muslimani, jer ne znate kada će vam smrtni čas doći, niti znate kada će vas Allahova patnja iznenaditi:

“Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.” (Al-A’raf, 99.)
Allahovi robovi, da li ste sigurni od Allahove kazne? Allah vam daje nebrojene blagodati, a vi uzvraćate grijesima. Zar ne vidite šta se dešava u svijetu? Mnogi teško žive i na velikim su iskušenjima. Glad, vjetrovi, poplave, nedostatak hrane, zadesilo je mnoge države. Zar se ne bojite da se to može dogoditi i vama? Allah daje i nasilnicima do određenog roka i onda ih žestoko kažnjava:

“Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je zaista bolno i strašno.”( Hud, 102.)
Najveća kazna je kada se srca skamene i razbole. Mnogi ljudi danas imaju kamena srca: slušaju vazove, predavanja, čitaju Allahovu Knjigu i hadise Poslanika, , ali kao da ne čuju i ne vide. Među njima ima onih koji samo za vrijeme slušanja predavanja shvate poruku, ali se odlaskom s tog mjesta ugasi plam vjere, obuzima ih nemar i vraćaju se starim djelima. Za vrijeme predavanja njihove uši čuju kakva kazna čeka one koji izostavljaju namaz, ali tome ne pridaju pažnju i ne kaju se, kao da ne čuju. Uzvišeni kaže:

“A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći; ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući.” (Merjem, 59-60.) Slušaju predavanja o kazni koja čeka one koji ne daju zekat, ali neće da izdvajaju zekat od imetka koji je u suštini vlasništvo Allaha:
“Reci: “Ja sam čovjek kao i vi, samo – meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno klanjajte i od Njega oprost tražite! A teško onima koji Njemu druge ravnim smatraju, koji zekat ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju!'” (Fussilet, 6-7.)
Sve ovo oni saslušaju, ali i dalje zekat ne daju i time sebi uskraćuju mogućnost da koriste dobro svog imetka, a neko drugi mimo njih će ga trošiti. Poslanik, , kaže: “Kada se nemoral proširi u jednom narodu, pojavit će se razne bolesti koje nisu bile kod njihovih predaka; ako budu zakidali na vagi i mjeri, snaći će ih suše i nestašice i nasilje vladara; ako ne budu davali zekat, neće im padati kiša s nebesa, i da im nije stoke, nikad im ne bi ni pala; neće prekršiti Allahov i Poslanikov ugovor a da ne budu kažnjeni time da njihov neprijatelj ovlada njima, i da im otme dio od imetaka njihovih; neće njihove vođe i njihovi imami prestati suditi i vladati se po Allahovoj Knjizi a da se neće međusobno zavaditi!” (Bejheki, Albani kaze da je vjerodostojan)
Draga braćo! Nije ispravno pokajanje ako se nakon njega ustraje u činjenju grijeha! Kako se čovjek može smatrati pokajnikom od grijeha ako i dalje čini isti grijeh? Kako može biti pokajnik od prevare ako i dalje vara u kupoprodaji i sveukupnom ponašanju? Kako može biti pokajnik od gibeta – grijeha koji ima težinu jedenja mesa umrlog brata – ako i dalje ogovara svijet na svakom mjestu gdje mu se pruži prilika. Kako može biti pokajnik od bespravnog korištenja tuđeg imetka ako i dalje lažima ostvaruje nepravedno prisvajanje tuđe imovine. Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: “Ko je na nepravedan način prisvojio tuđi imetak ili oskrnavio tuđu čast neka to odmah izmiri prije nego dođe tamo gdje neće biti dinara i dirhema, već samo dobra i loša djela!” (Buhari)
Draga braćo! Kako god iskreno pokajanje podrazumijeva da se prestane sa činjenjem grijeha, da se kaje zbog toga što je učinjen i da se više ne ponavlja, podrazumijeva i čvrsto opredjeljenje da se ustraje u obavljanju naređenih djela shodno mogućnostima. Time će se osoba smatrati iskrenim pokajnikom koji zaslužuje Allahovu ljubav i zadovoljstvo:

“Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (El-Bekare, 222. ) Zato se, draga braćo, pokajte svome Gospodaru i molite Ga za oprost svojim jezicima i srcima. Uzvišeni kaže:

“I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.” (En-Nur, 31.)
Požurite s pokajanjem prije nego smrtni čas dođe da ne biste umrli sa grijesima. Mnogo je onih koje zavara nada i šejtan pa odgađaju pokajanje te ih smrt zadesi u mladosti a da se nisu pokajali. Dužnost je požuriti s pokajanjem jer je odgađanje pokajanja grijeh za koji se također treba pokajati.
Tevba – pokajanje spada u obligatna djela jer je naređuju Allah i Njegov Poslanik, , i ona je uvjet za sreću i spas i na ovom i na budućem svijetu. Uzvišeni veli:

“Da od Gospodara svoga oprost tražite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite i svakom čestitom dat će zasluženu nagradu” (Hud, 3.)

“I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.” (En-Nur, 31.)
Poslanik, s.a.v.s., kaže: “O ljudi, pokajte se Allahu i molite Ga za oprost! Ja se kajem dnevno stotinu puta.” (Muslim) Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ja od Allaha oprost molim i kajem Mu se u toku dana više od sedamdeset puta.” (Buhari)
Draga braćo, sa pokajanjem treba požuriti. Allahove naredbe i naredbe njegova Poslanika treba odmah izvršavati, jer nemamo utemeljenja da ih je dozvoljeno prolongirati. Odgađanje pokajanja uzrokuje povećanje grijeha, jer Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Kada vjernik počini grijeh, na njegovom srcu se pojavi crna mrlja, koju Allah spominje u Svojoj Knjizi:

“A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova.” (Tirmizi, Albani ga ocjenjuje kao hasen)
Allahu dragi, podari nam snage da se što prije pokajemo za počinjene grijehe i da činimo djela s kojima si Ti zadovoljan, javno i tajno, a Tebi su sve tajne poznate.

Druga hutba

Hvala Allahu, koji prašta pokajnicima ma koliko veliki bili njihovi grijesi, ako Mu se pokaju. On njihova loša djela mijenja u dobra ukoliko u dobru ustraju.
Svjedočim da nema istinskok boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov rob i poslanik, neka je je Allahov blagoslov na njega, njegove ashabe, i sve one koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana.
A zatim:
O ljudi, Allaha se bojte i pokajte se tako što ćete umjesto grijeha dobra djela činiti i od prljavštine grijeha se očistiti, a Allah voli one koji se puno kaju i koji se puno čiste.
Draga braćo, pokajte se Allahu iskreno, da vam Allah grijehe pobriše i loše postupke oprosti, da vam stepene poveća:

“O vi koji vjerujete, učinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uveo, na Dan u kojem Allah neće osramotiti Vjerovjesnika i one koji su zajedno s njim vjerovali; svjetlo njihovo će ići ispred njih i njihove desne strane. ‘Gospodaru naš’ – govorit će oni – ‘učini potpunim svjetlo naše i oprosti nam jer Ti, doista, sve možeš.”‘ (Et-Tahrim, 8.)

Pokajanje neće biti iskreno ukoliko ne zadovolji pet uvjeta:
Prvi:  Neće biti primljeno ukoliko nije iskreno radi Allaha, da razlog bude ljubav prema Allahu, iz želje da se zadobije Njegova nagrada i bojazni od Njegove kazne, a ne ovosvjetski interes.
Drugi:  Da se iskreno kaje i osjeća grižnju savjesti zbog počinjenih grijeha na način da želi da ih nikada nije počinio.
Treći : Da se odmah prestane sa činjenjem grijeha; ako je to djelo bilo haram, da se odmah okani toga, a ako je obaveza da se odmah počne izvršavati, ako je obaveza prema ljudima, da se odmah izmiri i halal zatraži.
Nije ispravno pokajanje od gibeta – ogovaranja ako se i dalje nastavi gibetiti, niti od kamate ako se ustrajno u poslovanju s njom. Dužnost je tražiti pomoć od Allaha da nas učvrsti u onome što je korisno za nas. Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Vodi računa o onome što će ti koristiti, od Allaha moli pomoć i ne posustaj!” (Muslim) Neće biti iskreno pokajanje od prevare ukoliko se i dalje čini. Takvo ponašanje je izigravanje s Allahom i za posljedicu ima još veće udaljavanje od Njega. Ukoliko bi vam se neko izvinio radi nečega, a i dalje vam to radio, vi biste smatrali da se poigrava s vama.
Allaha se bojte, draga braćo, iskreno se pokajte svome Gospodaru i prestanite sa činjenjem grijeha.
Četvrti: Donesite čvrstu odluku da se u budućnosti nećete vraćati grijesima, jer nije iskreno pokajanje ukoliko pokajnik ne donese čvrstu odluku da se u budućnosti neće vraćati njegovom činjenju.
Peti : Na vrijeme se pokajati. Nije ispravno pokajanje  ukoliko se ne učini na vrijeme: prije smrtnog časa i prije nego što Sunce izađe sa zapada (prije Sudnjeg dana). Ako se osoba pokaje nakon što nastupi smrtni čas, pokajanje joj neće biti primljeno. Allah Uzvišeni kaže:

“Uzaludno je kajanje onih koji čine hrđava djela, a koji, kad se nekom od njih približi smrt, govore: ‘Sad se zaista kajem!’, a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili.” (En-Nisa, 18) Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: “Allah prima pokajanje roba sve dok mu duša ne dođe do grla.” (Ahmed i Tirmizi, Albani ga ocjenjuje kao hasen)
Ukoliko se osoba pokaje nakon što Sunce izađe sa zapada, pokajanje neće biti primljeno, jer Uzvišeni veli:

“Nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio…” (El-En’am, 158.) Kada se pojavi Sunce sa zapada, tj. kada nastupi Sudnji dan, svi će ljudi povjerovati, ali neće koristiti onima koji nisu ranije vjerovali i dobra djela kao vjernici činili. Abdullah b. Amr b. As, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Pokajanje se prima sve dok Sunce ne izađe sa zapada, a kada izađe, onda će se u svakom srcu zapečatiti ono što je u njemu.” (Ibn Kesir kaže da je lanac prenosilaca hasen) Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Ko se pokaje prije nego što Sunce izađe sa zapada, Allah će mu primiti pokajanje.” (Muslim)
Draga braćo, pokajte se Allahu uz potpuno pouzdanje da će iskreno pokajanje neutralisati sve prethodno počinjene grijehe ma kako bili veliki. Allah veli:

“I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti. I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar vaš objavljuje, prije nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati, da čovjek ne bi uzviknuo: ‘Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!’, ili da ne bi rekao: ‘Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bih se Njegove kazne sačuvao’, ili da ne bi rekao kad doživi patnju: ‘Da mi se samo vratiti – dobra djela bih činio!’ ‘Nikada! Dolazile su pouke Moje, pa si ih poricao i oholio se, i nevjernik si bio.'” (Ez-Zumer, 54-59.)

Allahu moj, podari nam uspjeh da Ti se iskreno pokajemo, pokajanjem koje briše prethodno počinjene grijehe, kojim će se popraviti naše stanje i stepeni povećati, Ti si Milostivi i Plemeniti.
Allahu moj, blagoslovi Muhammeda i rod Muhammedov kao što si blagoslovio Ibrahima i rod Ibrahimov, zaista si Ti hvaljen i slavljen.
Allahu moj, smiluj se vjernicima i vjernicama, živima i mrtvima!
Allahu moj, pomozi islam i muslimane, a ponizi one koji ponižavaju vjeru!
Allahu moj, smiluj nam se jer si Ti prema nama milostiv, a nemoj nas kazniti iako Ti to možeš.
Allahu moj, osvijetli nam lica na Dan kada će neka lica svijetla, a neka potamnjela biti.
Allahu moj, utječemo Ti se od tuge, nesreće i neprijatelja. Allahu moj, neka Ti je hvala sve dok ne budeš zadovoljan, i neka Ti je hvala i nakon zadovoljstva. Allahu moj, podari ovom ummetu ambijent u kojem će vjernici biti uzdignuti, gdje će se naređivati dobro, a od zla odvraćati.
Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako Ga predstavljaju oni, i mir poslanicima, i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!

X