HadisISTAKNUTO

Pohvalno je postiti šest dana u mjesecu ševvalu i pohvalno je postiti ponedjeljkom i četvrtkom

2.9kviews
  1. Od Ebu Ejjuba el-Ensarija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko isposti mjesec ramazan, a zatim u ševvalu bude postio još šest dana, (računa mu se) kao da je postio čitavu godinu.” Muslim.

Dokumentacija hadisa

Bilježi ga Muslim, 1164.

Propisi, pouke i poruke

– Dobro djelo uvećava se deseterostruko, tako da trideset dana mjeseca ramazana i još šest dana iz ševvala ukupno iznosi trideset šest dana, što se množi sa deset i iznosi tristo šezdeset dobrih djela. To je ustvari čitava godina, a što, za onoga ko redovno i ustrajno posti, znači kao da posti čitav život.

– Pohvalno je i preporučeno postiti šest dana u mjesecu ševvalu.

– Ovi se dani mogu postiti uzastopno, tj. dan za danom, a mogu i odvojeno, tj. postiti dan ili više, pa napraviti pauzu, pa opet postiti itd.

– Neki ispravni prethodnici smatrali su pokuđenim da se ovih šest dana ševvala posti odmah nakon isteka ramazana kako neznalice ne bi pomislile da se na takav način upotpunjuje ramazanski post. Nažalost, takvo nešto već je zabilježeno u nekim nearapskim zemljama gdje se znalo desiti da Ramazanski bajram odgode šest dana nakon isteka mjeseca ramazana, tj. sve dok ne prođe šest dana mjeseca ševvala.

 

Poglavlje dvije stotine dvadeset deveto

Pohvalno je postiti ponedjeljkom i četvrtkom

  1. Od Ebu Katade, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o postu ponedjeljkom, pa je kazao: “To je dan u kojem sam rođen, dan u kojem sam postao poslanik i dan kada mi je spuštena (Objava).” Muslim.

Dokumentacija hadisa

Bilježi ga Muslim, 1162 i 197.

Propisi, pouke i poruke

– Pohvalno je i vrlo poželjno postiti ponedjeljkom. To je dan u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen i dan kada je dobio Objavu.

– Ovaj hadis ne može biti dokaz kojim se daje legitimitet novotariji proslavljanja Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, rođendana, tzv. Mevluda. Ova neosnovana praksa uvedena je tek nakon prvih, odabranih i blagoslovljenih generacija muslimana.

Korist: Na temu proslavljanja Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem rođendana, tzv. Mevluda, napisana su mnoga djela u kojima se potanko valorizira i obrađuje ovo pitanje. Međutim, najbolja i najsadržajnija studija na ovu temu, do koje sam uspio doći, jeste djelo El-Mevrid fil-kelami alel-mevlid koje je napisao Fakihani. Imam Sujuti cijelu je ovu studiju citirao u svom djelu El-Havi, te se na nju kritički osvrnuo i opovrgnuo autentičnost njenog sadržaja. Ja ću ovdje spomenuti Fakihanijevu studiju, a što se tiče Sujutijevih prigovora i kritika, na njih se neću osvrtati jer su sve neutemeljene i neargumentirane.

Fakihani, Allah mu se smilovao, rekao je:

“Hvala Allahu koji nas je uputio da slijedimo najodabranijeg od svih poslanika, ukazao nam na put koji vodi ka osnovama vjere islama i koji nam je olakšao slijeđenje prvih odabranih generacija muslimana, sve dok se naša srca ne ispuniše raznovrsnim vrstama šerijatskih nauka i disciplina kao i Istinom koja je jasna i nedvojbena, očistivši našu nutrinu od raznoraznih inovacija i novotarija u vjeri. Zahvaljujem Mu što nas je prosvijetlio svjetlošću čvrstog i nepokolebljivog ubjeđenja – jekina, i što nam je omogućio da se svojski prihvatimo čvrstog užeta (Kur’ana). Svjedočim da osim Allaha nema drugog istinskog božanstva i da On nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, prvak i prvih i potonjih, neka je na njega i na njegovu porodicu, na njegove ashabe i njegove čiste supruge neprekidni salavat sve do Sudnjega dana!

Skupina blagoslovljenih i čestitih ljudi već je nekoliko puta postavila pitanje u vezi sa praksom grupe osoba koje se okupe u mjesecu rebiul-evvelu zbog, kako ga oni zovu, Mevluda, tj. obilježavanja Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, rođendana, te ih je interesiralo da li takva praksa ima svoju osnovu u šerijatu ili se pak radi o novotariji i inovaciji u vjeri. Željeli su da im na to pitanje bude odgovoreno jasno i glasno, i da im sve potanko bude pojašnjeno.

U vezi s tim, kažem sljedeće, a samo Allah na ispravan odgovor upućuje: Nije mi poznato da praksa proslavljanja Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, rođendana ima svoju osnovu ni u Kur’an ni u sunnetu, a takvo što ne prenosi se ni od jednog vrlog učenjaka ummeta, koji su svi skupa, najljepši uzor u vjeri, a oni su se čvrsto držali autentičnih predanja i slijedili praksu prvih, odabranih generacija muslimana. Zato konstatiram da je Mevlud novotarija koju su uveli pokvarenjaci, te da nije ništa drugo do hir koji dobro godi izjelicama. To dokazujemo konstatacijom da Mevlud mora spadati u jednu od sljedećih pet šerijatskih kvalifikacija: on mora biti ili vadžib – strogo naređen, ili mendub – lijep i pohvalan čin, ili mubah – čin koji je dozvoljen ali nije pohvaljen niti pokuđen, ili mekruh – neprimjeren i pokuđen, ili haram – strogo zabranjen. Vadžib nije, po konsenzusu islamskih učenjaka, a isto tako ni mendub, jer u suštini, da bi se nešto ubrajalo u mendube, ono mora biti nešto na što šerijat podstiče i što on afirmira, bez prijekora i pokuđenosti za onoga ko ga izostavi i ne prakticira. A kada je riječ o Mevludu, šerijat ga ne afirmira, niti na njega podstiče, niti je to bila praksa ashaba, radijallahu anhum, niti tabiina, a ni, shodno onome što mi je poznato i koliko sam s ovim upoznat, praksa vrlih i pobožnih učenjaka. Ovo je moj odgovor na pitanje o Mevludu s kojim ću izaći pred Uzvišenog Allaha ako o tome pred Njim budem upitan. Mevlud ne može biti ni mubah, jer uvođenje novotarija u vjeru nije ni pohvaljen ni pokuđen čin, i oko toga među muslimanima postoji jednoglasan stav, tj. konsenzus. Dakle, što se tiče šerijatske klasifikacije Mevluda, ostaje da je on ili mekruh ili haram, a shodno tome, u pogledu Mevluda možemo razlikovati sljedeće dvije situacije:

prva, ukoliko čovjek organizira proslavljanje Mevluda za članove svoje porodice, svoje prijatelje i poznanike, te za finansiranje istog koristi svoj lični imetak, a da pri tome ne okuplja ljude na zajedničkom objedu, a isto tako na njemu ne čine ništa od grijeha, onda za ovakve možemo reći da čine mekruh i odvratnu novotariju, jer takvo nešto nije činio niko od ispravnih i bogobojaznih prethodnika koji bijahu vrli učenjaci i predvodnici naroda, te svjetiljke vremena u kojem su živjeli i ukras gradova koje su nastanjivali;

druga, odnosi se na situaciju kada se u okupljanje radi proslave Mevluda uvuče griješenje i kada se njegovoj organizaciji pridaje velika pažnja, pa ga pojedinci (pod pritiskom) budu nevoljko finansirali i za njega imetak izdvajali samo iz stida i uz osjećaj žaljenja. Učenjaci su rekli: ‘Uzimanje tuđeg imetka pod prijetnjom srama isto je kao uzimanje tog imetka pod prijetnjom sablje.’[1] Još je gore ako se tu nađu svirka, muzički instrumenti, puni stomaci i djevojke, te se pomiješaju zreli muškarci i golobradi mladići te žene zavodnice, bilo da se direktno miješaju sa muškarcima ili da ih one motre sa nekog povišeg mjesta, zatim, ako tu ima plesa pri kojem se tijela njišu i povijaju, te se utone u strasti pa se zaboravi Dan velikog straha, tj. Sudnji dan. Isto važi i za žene koje bi se same (bez prisustva muškaraca) okupile pa podizale svoje glasove uz ples i pjevanje, ili bi zikrile ili Kur’an učile na neobičan i šerijatski nelegitiman način, zaboravljajući na riječi Uzvišenog Allaha: ‘Gospodar tvoj je, zaista u zasjedi (na sve motri) (El-Fedžr, 14).

Što se tiče ovakvog načina proslave Mevluda, nema nikoga a da neće ustvrditi da je ovakvo okupljanje haram, niti će iko od onih koji drže do ljudskosti i lijepih vrlina reći da je to lijep i pohvalan čin. To će lijepim i dozvoljenim smatrati samo oni čija su srca mrtva i koji grijehe smatraju sitnicama. Još da dodam da ovakvi ova okupljanja smatraju ibadetom – bogougodnim djelom, a ne pokuđenim i strogo zabranjenim djelima. Ne preostaje nam ništa drugo nego da kažemo: Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo! Islam je počeo sa pojedincima (garibima) i sa pojedincima će se i okončati, baš onako kako je i počeo.

Prelijepo je rekao naš šejh Kušejri, čije riječi u potpunosti odobravamo:

 

Loše dobro postade, a dobro se osporava

U vremenu našem, u ovim teškim danima

 

Učenjaci vrli, jako nisko padoše

A džahili prezreni, na položaje skočiše

 

S Puta istine odstupiše i tako zalutaše

A u učinjenom u prošlosti, udjela ne imaše

 

Pa ljudima čestitim, od takvaluka i vjere

Kad ih stisnu nevolje, poručujem sljedeće:

 

Ne čud’te se stanju svome, u koje ste upali

Došlo vr’jeme pa ste redom garibima postali.

 

Divno je rekao i imam Ebu Amr b. El-Āla: ‘Ljudi će neprestano biti u dobru sve dok se budu čudili onome što istinski izaziva čuđenje.’

Na kraju, pored svega kazanog, treba napomenuti da je mjesec u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen, a to je mjesec rebiul-evvel, isti mjesec u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio na ahiret, tako da radovanje u ovom mjesecu nije ništa preče od tugovanja u njemu. Ovo je ono što smo bili obavezni kazati, a Allaha Uzvišenog molimo da nam to i ukabuli.”

  1. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ponedjeljkom i četvrtkom (ljudska) se djela predočavaju (Allahu), pa volim se moje djelo predoči a ja postim.” Tirmizi, koji kaže da je hasen. Bilježi ga i Muslim, ali se u njemu ne spominje post.[2]

Dokumentacija hadisa

Ukoliko se u obzir uzmu druge slične predaje, ovaj je hadis vjerodostojan. Bilježi ga Tirmizi, 747, sa slabim lancem prenosilaca, jer se u njegovom senedu nalazi Muhammed b. Rifā b. Sa‘leba, koji je inače anoniman prenosilac. Njegova verzija hadisa drugačija je od verzije koju bilježi Muslim u svom Sahihu pod brojem 2565 i 36, u kojoj se ne spominje post.

Pored toga, ovu predaju pojačava drugi sličan hadis koji prenosi Usama b. Zejd, radijallahu anhuma, a bilježe Ebu Davud, 2436, Nesai, 4/201–202, i drugi, raznim putevima, a svi se vraćaju na Usamu b. Zejda, radijallahu anhuma, tako da, kada se sve to uzme u obzir, možemo zaključiti da je prethodni hadis koji prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu – vjerodostojan.

Kada je o ovoj temi riječ, Nesai, 4/203 i 204, zabilježio je sličan hadis i od Hafse, radijallahu anha.

Sve u svemu, uzimajući u obzir sve slične predaje koje se prenose na ovu temu, prethodni je hadis vjerodostojan.

Propisi, pouke i poruke

– Pohvalno je i vrlo poželjno postiti ponedjeljkom i četvrtkom jer su to dani u kojima se Allahu izlažu ljudska djela.

  1. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nastojao je da posti ponedjeljkom i četvrtkom.” Tirmizi, i kaže da je hasen.

Dokumentacija hadisa

Ovaj je hadis vjerodostojan. Bilježe ga Tirmizi, 745, Nesai, 4/202, i Ibn Madža, 1739.

Kažem: Njegov lanac prenosilaca je ispravan.

Propisi, pouke i poruke

– Pohvalno je birati vremena u kojima se Allah odaziva Svojim robovima i u kojima od njih prima djela, i onda te periode ispuniti pokornošću, bogobojaznošću i svim vrstama ibadeta, a sve u nastojanju i s ciljem približavanja Allahu.

_____________________________

[1] Tj. uzeti imetak od nekoga na način što ćeš ga dovesti u situaciju da se zbog nečega zastidi i pod utjecajem stida izdvoji imetak, isto je kao kada mu imetak uzmeš prijeteći mu sabljom, tj. oružjem. A Allah najbolje zna. (op. prev.)

[2] Autor misli na hadis koji prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, a u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Djela ljudi predočavaju se svake sedmice dva puta i to ponedjeljkom i četvrtkom, pa bude oprošteno svakom robu vjerniku osim robu koji je u zavadi sa svojim bratom. Kaže se: ‘Ostavite ovu dvojicu dok se ne pomire.’” Muslim,  2565. (op. prev.)

______________________________

Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”

Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali

Preveo: Amir Durmić

Redaktura: Abdulvaris Ribo

Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović