HadisISTAKNUTO

Pohvalno je donijeti radosnu vijest i čestitati na nekom dobru

2.1kviews

Rekao je Uzvišeni Allah: “Zato obraduj robove Moje, koji Kur’an slušaju i slijede ono najljepše u njemu.”  (Ez-Zumer, 17–18)

Uzvišeni Allah naređuje Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da obraduje Njegove iskrene robove koji su odabrali da slijede Put istine i dobra, koji su taj put shvatili i razumjeli, i praktično primijenili sve ono što njegovo slijeđenje od njih zahtijeva. To su oni pametni i razboriti, i oni čija je urođena vjera, s kojom se rađaju na ovaj svijet, ostala neiskvarena.

Uzvišeni Allah kaže: “Gospodar njihov šalje im radosne vijesti da će im milostiv i blagonaklon biti i da će ih u džennetske bašče uvesti, u kojima će neprekidno uživati.” (Et-Tevba, 21)

U ovom ajetu, Uzvišeni Allah obradovao je vjernike viješću da ih je obasuo Svojom milošću i da će ih uvesti u džennetske perivoje, te da su stekli Njegovo zadovoljstvo pa će zauvijek uživati u džennetskim ljepotama, na mjestu u kojem će biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnoga.

Rekao je Uzvišeni Allah: “I radujte se Džennetu koji vam je obećan.” (Fussilet, 30)

Na dan kada bogobojazni robovi pred Milostivim poput uzvanika budu proživljeni i sakupljeni, meleki će im donositi radosne vijesti, spominjući im sve ono što im je njihov Gospodar kao nagradu pripremio u Kući vječnosti i ljepote, a o čemu ih je obavijestio preko Svojih poslanika, neka je na njih Allahov spas i milost.

Također, Allah je rekao: “I Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi.” (Es-Saffat, 101)

Dječak o kojem se ovdje govori jeste Ismail, alejhis-selam, na što upućuje kur’anski kontekst, jer ajeti koji dolaze poslije ovog citiranog, govore o naredbi koja je putem sna upućena Ibrahimu, alejhis-selam, da kao žrtvu prinese svoga sina Ismaila. Oni koji su rekli da se riječi “…dječakom blage naravi”, odnose ne Ishaka, alejhis-selam, očito su pogriješili.

Uzvišeni Allah kaže: “I Ibrahimu smo izaslanike Naše poslali da mu donesu radosnu vijest” (Hud, 69), a na drugom mjestu: “A žena njegova koja je tu stajala, osmjehnu se, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom.” (Hud, 71)

Uzvišeni Allah ovdje govori o melekima koji su došli Ibrahimu, alejhis-selam, i donijeli mu radosnu vijest o propasti koja će zadesiti narod Luta, alejhis-selam. Sara, supruga Ibrahima, alejhis-selam, služila je goste (meleke u liku ljudi), pa kada je čula vijest da će Lutov narod biti uništen, nasmijala se od dragosti i sreće što će ih zadesiti takva sudbina, jer su uznevjerovali i prekoračili svaku granicu inata i pokvarenosti. Zbog ovakve reakcije, obradovana je lijepom viješću, tj. da će roditi sina, i to nakon što je već bila izgubila svaku nadu da će zanijeti i roditi. Meleki su joj nagovijestili da će roditi dječaka – Ishaka, alejhis-selam, i da će i on imati sinove i potomstvo, tj. da će mu se roditi sin Jakub.

Iz ovog su kazivanja islamski učenjaci zaključili da se naredba Ibrahimu, alejhis-selam, da žrtvuje svoga sina isključivo odnosi na Ismaila, alejhis-selam, a nikako na Ishaka, jer su meleki već unaprijed nagovijestili da će Ishak, alejhis-selam, imati potomstvo, tj. da će mu se roditi sin Jakub. Kako bi se uopće naredba o žrtvovanju ikako mogla odnositi na Ishaka, jer da je žrtvovan kao dječak, ne bi bilo moguće da stekne potomstvo, tj. da dobije sina Jakuba, kako je to obećano,[1] a Allahovo je obećanje istinito i ono se nikako ne može izmijeniti. Stoga se kategorički može reći da je Ismail, alejhis-selam, dječak koji je trebao biti žrtvovan, a nikako Ishak, što se, na spomenuti način, vrlo lijepo i mudro može zaključiti iz ovih ajeta.

Neki su učenjaci riječi: “…i ona se osmjehnu”, protumačili kao: “i ona dobi menstruaciju”, jer riječ dahik, koja je upotrijebljena u ajetu, u arapskom jeziku, osim što znači smijeh, može značiti i hajz, tj. menstruacija. Za ženku zeca koja dobije odljev krvi Arapi kažu da se nasmiješila.

Međutim, neispravnost ovog tumačenja može se potvrditi s više aspekata:

– Sara se osmjehnula i prije nego što je čula radosnu vijest o tome da će roditi Ishaka: “A žena njegova koja je tu stajala, osmjehnu se, i Mi je obradovasmo Ishakom…”, a da se pod izrazom dahik, koji upotrijebljen u ajetu, misli na menstruaciju, onda bi se ovaj izraz upotrijebio tek nakon što bi meleki Sari saopćili radosnu vijest da će roditi, kako bi to bio jasan znak i trenutni dokaz koji upućuje na Allahovu moć da ona i kao starica dobije menstruaciju, što je preduvjet da bi žena mogla roditi;

– da je kao starica dobila menstruaciju, ne bi se čudila što je zanijela i rodila dijete.

Rekao je Uzvišeni Allah: “I dok se on u mihrabu stojeći molio, meleki ga zovnuše: ‘Allah ti javlja radosnu vijest: rodit će ti se Jahja…’” (Alu Imran, 39)

U ovom ajetu Uzvišeni Allah obavještava nas o radosnoj vijesti koju su meleki  prenijeli Njegovom dobrom robu Zekerijjau, alejhis-selam, i to u vrijeme dok je u mihrabu obavljao molitvu, a mihrab je mjesto koje je posebno određeno da se na njemu obavlja namaz. Riječ mihrab u arapskom jeziku vodi porijeklo od glagola harebe – juharibu, što znači vojevati, ratovati, voditi borbu s nekim. Stoga se mjesto na kojem se obavlja namaz i zove mihrab, tj. poprište borbe, jer na njemu klanjač vodi borbu protiv šejtana.

Neki ovim ajetom pokušavaju dokazati da je dozvoljeno praviti mihrabe koji se grade u pravcu kible i koji su danas poznati i prošireni u gotovo svim džamijama, što ukazuje na njihovo neznanje. Mnogi učenjaci koji su razmatrali ovo pitanje zaključili su da su mihrabi u džamijama jedna vrsta novotarije i da oni nalikuju kršćanskim oltarima koji se grade u crkvama. Molimo Uzvišenog Allaha da nas sačuva pravca onih koji su zalutali i onih koji su na sebe navukli Allahovu srdžbu.[2]

Rekao je Uzvišeni Allah: “A kada meleki rekoše: ‘O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ; ime će mu biti Mesih…’” (Alu Imran, 45)

Još jedna radosna vijest koju su meleki prenijeli Merjemi, alejhis-selam, obavijestivši je da će roditi dječaka koji će imati veliko mjesto i visoki položaj. Bit će stvoren Allahovom riječju: “Budi”, i on će postati. Ime njegovo je Mesih, sin Merjemin, neka je i na njega i na našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mir i od Allaha najljepši blagoslov.

Kada je riječ o donošenju lijepih vijesti, postoji još ajeta koji govore o tome, a što se tiče hadisa na tu temu, oni su još mnogobrojniji, a mi ćemo navesti neke od njih.

_____________

 

Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”

Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali

Preveo: Amir Durmić

Redaktura: Abdulvaris Ribo

Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović

[1] U riječima Uzvišenog: “A žena njegova koja je tu stajala, osmjehnu se, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom.” (Hud, 71) (op. prev.)

[2] Danas gotovo sve džamije u svijetu imaju mihrab. Pored toga, bez obzira koliko nam to bilo čudno i neobično, određeni broj tradicionalnih i potonjih islamskih učenjaka i autoriteta smatrali su mihrabe novotarijama i govorili da oni nalikuju crkvenim oltarima. Imam Sujuti, Allah mu se smilovao, za kojeg se čak često zna reći da je bio sufijski orijentiran, napisao je malu brošuricu pod naslovom I‘lamul-erib bi hudusi bidatil-meharib u kojoj je žestoko osudio izgradnju mihraba u džamijama. Iz priloženog se vidi da i autor ove knjige dijeli ovo mišljenje, a Allah najbolje zna. (op. prev.)