AkidaISTAKNUTO

Podsjetnik na dva uvjeta bez kojih dobra djela neće biti prihvaćena

276pregledi

Priredio: Vedad Mustedanagić

U ovom tekstu donosimo određene  citate koji govore o suštini obavljanja dobrih djela. Ono se sastoji od iskrenog odnosa prema Uzvišenom Gospodaru i rada tog djela po sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Naslov smo imenovali kao podsjetnik, jer vjerujem da je svima manje-više poznato o čemu je riječ, ali pošto je čovjek zaboravno biće treba ga podsjećati na ove dvije komponente kako bi ih bio svjestan i živio po njima.

Među najcitiranije izreke kada se govori o ovoj temi spada izreka Fudajla ibn Ijada koji kaže:

“Čiji će djelo biti iskrenije i ispravnije! Ako je djelo iskreno, a nije ispravno, neće biti kod Allaha primljeno. Ako je ispravno, a nije iskreno, pa i to neće biti primljeno kod Allaha. Djelo mora biti i iskreno i ispravno! Iskreno je ako se čini samo radi Allaha Uzvišenog, a ispravno je samo ako je u skladu sa sunnetom Poslanika, alejhis-selama.“ Ova izjava Fudajla ibn Ijada upućuje nas na riječi Uzvišenog: “Ko želi lijep susret sa svojim Gospodarom neka čini dobra djela i neka ne smatra Njemu ravnim nikoga!“ (el-Kehf 110)

Abdulaziz b. Baz kada govori o suštini ibadeta kaže: „Suština ibadeta ogleda se u tome da se jedino Allah, dželle šanuhu, obožava i da se samo njemu usmjeravaju sve vrste ibadeta poput: dove, straha, nade, namaza, posta, prinošenja žrtvi, zavjetovanja i drugih dobročinstava.

Sve vrste ibadeta obaveza je raditi ponizno i skrušeno, te težiti Allahovoj nagradi i strahovati od Njegove kazne. Sve to treba činiti uz iskazivanje potpune ljubavi i poniznosti prema Allahu i Njegovoj veličanstvenosti.” (Abdul-Aziz b. Baz, Ispravno vjerovanje, preveo: Amir Smajić)

Hadis kojeg prenosi Aiša, radijallahu anha, kazuje nam da se od ibadeta prihvata samo ono što je u skladu sa sunnetom Allahovg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko u ovu našu stvar (vjeru) unese novinu koja u nju ne spada, ona se odbacuje.’“ (Buhari 2697. i  Muslim 1718.)

U ovom hadisu pod novinom se podrazumijevaju novotarije u vjerovanju i ibadetu, a ne novotarije u svjetovnim djelima. Navest ćemo jedan primjer za novotariju u ibadetu: “Se’id b. Musejjib je vidio čovjeka koji je često poslije nastupanja zore klanjao dva rek’ata i na njima se više puta pregibao te činio sedždu. Rekao je: ‘Ebu Muhammede, zar će me Allah kazniti što mu se klanjam?’ Se’id odgovori: ‘Neće, ali će te kazniti što klanjaš suprotno sunnetu.’“ (Ahmed bin Abdurrahman, Metodologija prihvatanja i dokazivanja šerijatskim tekstovima između ehli-sunneta i novotara u vjeri, prijevod: Emir Demir)

Kaže Uzvišeni u Kur’anu: “Danas sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (el-Maide, 3.)

Šejh Abdurrahman es-Sa’di, rekao je: “Dva su veličanstvena hadisa koja obuhvataju cijelu vjeru, njene temelje i ogranke, spoljašnja i unutrašnja djela. Tako je hadis Omera: ‘Sva djela se vrednuju po namjeri’ mjerilo unutrašnjih djela, dok je hadis Aiše, mjerilo spoljašnjih djela. Ova dva hadisa govore o iskrenom  odnosu prema Uzvišenom Allahu i dosljednom slijeđenju Poslanika, a upravo ovo dvoje su uvjet primanja svih riječi i djela, javnih i tajnih.“ (Osman Smajlović i Hajrudin Ahmetović, Komentar četrdeset Nevevijevih hadisa)