Društvo i politika

”Pobožnjaci” 21. vijeka

317views
Piše: Muhamed Ikanović
Kada danas govorimo o pobožnosti, praktične primjere uglavnom navodimo iz prošlosti, a najčešće iz života prvih generacija muslimana, ne samo zbog toga što je takvih primjera napretek, nego zbog toga što je u današnjem vremenu živih primjera pobožnosti veoma malo, stoga se o pobožnosti uglavnom samo priča. Pravo značenje pobožnosti ogleda se u tome da čovjek, pored obaveznih stvari, nastoji da što više uradi  dobrovoljnih i da, pored klonjenja grijeha, ostavlja što više može i one sumnjive stvari. Nekada je to bilo uveliko zastupljeno u životima muslimana, međutim u našem vremenu to se svodi na pričanje bajke, ”bilo nekada davno…“.
Ali, i pored svega toga, u islamskom ummetu ima dosta dobra i još ima onih koji padaju na sedždu u dubokoj noći, koji se svakodnevno druže s Kur’anom, koji poste dobrovoljni post, koji se klone grijeha itd.
 
Stoga, vratimo se mi našoj svakodnevnici i malo promuhabetimo o tome. Nedavno je naš Reis u svojoj hutbi naveo mišljenje šejhul-islama ibn Tejmijje, rahimehullah, u kojem stoji da ukoliko muslimani imaju izbor da za svoga predvodnika  postave pobožnog a nesposobnog ili sposobnog koji kod sebe ima određenih grijeha, da je preče izabrati ovog drugog, uz pojašnjenje da je njegova sposobnost za opću korist, dok se grijeh vraća njemu. Naravno, najbolje bi bilo da na čelo muslimana stane sposobni pobožnjak.
 
No, u tome ne bi bilo ništa posebno da nije nastavka priče u kojoj se kao glavni lik pojavljuje novi ”spasitelj” BiH i Bošnjaka, gospodin Fahrudin Radončić. Radončić je čovjek u čije sposobnosti ne treba sumnjati i koji je upravo u pravom trenutku odlučio da se aktivno uključi u politiku; kad kažem u pravom trenutku, mislim na aktuelnu ekonomsku krizu. S obzirom da je na tom polju napravio nekoliko rezultata, vjerovatno je osjetio da pričom o ekonomskom spašavanju BiH može pridobiti mase. Isti scenarij koji je koristio bivši američki predsjednik Bush kad je pričom o terorizmu dobio drugi mandat i na kraju svega toga cijeli svijet je shvatio da ih je godinama lagao.
 
O aktivnom uključenju gospodina Radončića u politiku nemam ništa protiv osim što mi danima ”u glavi zuji” njegov odgovor na pitanje u koju bi se kategoriju on svrstao od navedene tri, kada je rekao da se smatra od onih pobožnih i sposobnih. E, tu si, Fahro, debelo zabrljao!
Kao vjernika me boli jedna činjenica, a to je da se u ovome vremenu vjera teše sa svih strana, svako je tumači, sve se može i ne smeta, i na kraju ostade samo dovoljno da izgovoriš šehadet i da ti je Džennet zagarantovan sa onim najboljim ljudima ummeta. Ako je tako, ne znam što se naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi toliko umaraše radi Dženneta.
Ne znam kako gospodin Radončić svrsta sebe u pobožnjake?! Ne znam da li on prelista svoj ”Dnevni avaz” pa vidi tamo onu golotinju koju štampa u svakome broju?! Da li je za njega pobožnost to što se zove Fahrudin? Da li se pobožnost svela na klanjanje dva bajrama, džume i klanje kurbana?!
 
Nadam se da još ima svjesnih ljudi u bošnjačkim safovima koji neće nasjesti na priču o ekonomskom spašavanju BiH. Ono što slijedi na sceni je još veće razjedinjavanje muslimana BiH. I onda umjesto da se trebaju dogovoriti samo gospoda Tihić i Silajdžić, sada će biti još i gospodin Radončić, a narod kaže: Gdje je puno baba, kilavo je dijete.
Jasno je da postoje veliki problemi u bošnjačkoj politici. Odavno već nismo zadovoljni nekim potezima gospodina Sulejmana Tihića, ali zar nije bolje popravljati postojeće nego započinjati novo?
 
Problem tek može nastati ako IZBiH stane uz gospodina Radončića, kao što se to priča po čaršijama. Mnogi su do sada izigrali povjerenje IZ-a i ukaljali njenu čast pa se nadam da su iz toga uzeli dobru lekciju da ne trebaju biti podrška onima koji iznad svega stavljaju lične interese.
 
A od Allaha pomoć tražimo!