Društvo i politika

Pederizam je fašizam 21. stoljeća

643views

Piše: Fatmir Alispahić
Pederizam i pederi nisu isto, jer ideološki pederizam manipulira pederima i tobožnjom zaštitom njihovih ljudskih prava. Tako komunizam manipulira radnicima, hitlerizam njemačkim građanima, a ideja globalizacije svima nama. Kazati komunistima da je komunizam porobio narod, isto je što danas kazati kako je pederizam porobio i pedere i sve druge koji proračunato ili nesvjesno, u neznanju ili u strahu, stoje po strani u odnosu na činjenicu da je lik pedera postao zaštićen kao lik Staljina u Sovjetskom Savezu. Staljina si morao gledati sa ljubavlju i poniznošću, kako bi uopće opstao, kao što nam se danas sugerira da je gledanje u pedera gledanje u bolju budućnost. Peder je tu da se voli, kao sinonim demokratije i humanizma. U povijesti civilizacije lik oca, lik majke, lik djeteta, nikad nisu imali takvu političku zaštitu kakvu danas ima lik pedera. Očinstvo i majčinstvo nagrđuju se od divljeg kapitalizma, djetinjstvo postaje meta perverzne pohote potrošačkog uma, ali sistem ne smatra da su ugroženi ti stubovi porodice, jer im je namijenjeno da izumru, u ime „svetinje“ novog doba – pedera. On je ugrožen i kad nije ugrožen, jer pederizam preko izmišljotine o ugroženosti porobljava zakonski i društveni sistem, u kome će na kraju biti ugroženi oni koji su optuženi da pedere ugrožavaju. Tako je komunizam pobio buržoaziju, hitlerizam je počinio holokaust, a u Bosni je jedan narod gotovo istrebljen zato što je muslimanski. Teza o ugroženosti i o zaštiti osnovna je sprega za djelovanje totalitarnih ideologija, pa je demaskiranje ove sprege ono čega se te ideologije, pa i pederizam, najviše plaše. Kazati danas da niko ne tlači pedere, već da pederizam tlači prirodni poredak, da uništava vjeru, kulturu i tradiciju, da okupira građanske slobode – znači suočiti se sa gnjevom pederističkih ideologa i agenata. S druge strane, ideja zaštite prirodnog poretka, sa porodicom kao centrom svijeta, ne može biti totalitarna, jer potiče od Boga, a ne od ljudi. Pederizam je fašizam 21. stoljeća, to je ideologija za porobljavanje i degeneraciju ljudskog roda, kroz represivno rušenje vjerskih kompasa, porodičnih svetinja i onih kultoroloških obrazaca koji su svijet od malena dijelili na princeze i kraljeviće, na tate i mame. Pederizam ustanovljava bispolnost i transeksualnost kao rodne kriterije, kojima se gradi jedan degenerativni politički i kulturalni poredak. Pedera je bilo otkad je svijeta i vijeka, i protiv njih se ne vrijedi i ne treba boriti. Ali, pederizma nije bilo nikad, do uspostave globalnog poretka koji insistira na vladavini pederističkih ciljeva: istospolni brakovi, ukidanje tradicionalnih kulturnih kodova, prilagođavanje odgojnih programa djeci bez roditelja, i sl. Demokratska borba protiv pederizma je najviši stupanj antifašizma i humanizma, stoga što pederizam nastoji porobiti svijet i iz njega protjerati one vrijednosti na kojima je čovječanstvo trajalo do 21. stoljeća.

Diktatura pederizma
Sve što sam napisao u tekstu „Pederizam – rat protiv Boga i Čovjeka“ („Saff“, broj 297, 29. juli 2011.) potvrđeno je ekstremističkom reakcijom web portala Depo.ba i predsjednice Helsinškog komiteta za ljudska prava BiH Vere Jovanović. Oni su praktično dokazali da je pederizam fašistička ideologija, kojoj su svojstvene kriminalne i represivne akcije u cilju uklanjanja slobode govora i ljudi koji drukčije misle. Moje građansko i autorsko pravo da pederluk ne smatram prirodnim i normalnim, da pišem o pederizmu kao političkom projektu, uz jasno zalaganje za zaštitu pederskog opredjeljenja, bilo je dovoljno da me portal depo.ba, kroz usta svojih sagovornika, nazove „Hitlerom i Brejvikom, zaluđenim rasistom i homofobom“, i da te potjernice danima razvlači na naslovnici. Hitler je skrivio smrt miliona ljudi, Brejvik je ubio 77 ljudi, a Fatmir Alispahić je napisao sljedeće: „Ovaj tekst, evo i eksplicitno, ne poziva na nasilje prema pederima, jer pederi imaju pravo da budu to što jesu…  Ovaj tekst je protiv svake vrste proganjanja tih nesretnih ljudi, koji nisu krivi što su se rodili u društvu koje nije spremno pederluk zakonski zaštititi kao nečije ljudsko opredjeljenje, ali ga istovremeno i distancirati od političkih utjecaja na vjeru, tradiciju i budućnost.“
Neko ko eksplicitno traži zaštitu pedera od nasilja, ko se zalaže za zakonsku zaštitu pederluka kao privatnog opredjeljenja, biva optužen da je homofob, te poređen sa takvim zločincima kakvi su Hitler i Brejvik. Usto biva proglašen i rasistom, iako pederi, zasad, nisu rasa. Postoji neka opasna nelogičnost između činjenica i optužbi. Gdje je odgovor? Upravo u tome što moj tekst nije pisan protiv pedera, već protiv pederizma! Time su ogoljene pozicije i program vladajućih struktura koje nam u budućnost naseljavaju pederske povorke razvrata, istospolne brakove, usvajanje djece od strane dva zaljubljena očuha, te u konačnici, ambijent represije u kojoj će pederizam silom biti slavljen onako kako su slavljeni komunizam i fašizam. A ta sila podrazumijeva i teror, u vidu javnih diskreditacija i fizičkih likvidacija, po ugledu na Udbu, Mosad, KGB, CIA-u i druge čuvare jednoumlja. Protivnici pederluka dosad su udarali po pederima, a ovo je bilo prvi put da neko udari po pederistima, toj crnoj ruci vladajućeg poretka, a da izuzme pedere, koji uglavnom žive svoje pederske živote izvan ovih manifestacija i rasprava. Čak i sami pederisti tvrde da je više pedera izvan tzv. parada ponosa i pederskih organizacija, što znači da većinu pedera ne zanima politika i javno djelovanje, jer im je pederluk stvar privatnog života. Zaprijetila je opasnost delegitimiziranja pederista, iza kojih ne stoji ni kritična masa pedera, onih koji bi se mogli suprotstaviti fašizmu što se u njihovo ime sprovodi. Ako bi se dopustila medijska i društvena sloboda za analizu i dokazivanje da je pederizam program globalne zavjere protiv Boga i Čovjeka, s ciljem uništenja porodice, nataliteta, morala, tradicije i kulture – to bi rezultiralo otporom prema podizanju pederluka na nivo demokratske svetinje. Pederisti se toga najviše plaše, jer bi se shvatilo kako je priča o ugroženosti pedera samo paravan za porobljavanje čovjeka i njegove porodice. Antipederizam (kao i antifašizam!) izrasta u ideju borbe za ljudska prava, pa i samih pedera, koji koegzistenciju sa heteroseksualcima mogu ostvarivati uz poštovanje većine i tradicije koja je zasnovana na vjerovanju u Boga. Kao što antifašizam nije bio usmjeren protiv njemačkog naroda, već je bio i za njemački narod, tako i antipederizam nije usmjeren protiv pedera, jer im istinski nudi pravo na različitost, u okvirima slobode i demokratije.

No, pederizam neće ravnopravnost! Pederizam hoće diktaturu, apsolutnu vlast, gdje će vladati pederi i oni koji služe pederizmu, a biti progonjeni svi koji ne misle glavom novog jednoumlja. Taj pederistički apsolutizam, monstruozniji od fašizma i komunizma, ima za cilj istiskivanje prirodnog poretka iz prošlosti i budućnosti, iz familija, navika, odgoja, kulture. Tako će povijest civilizacije biti dopisana lažima i prekrojena u grešku, koja se, navodno, ispravlja sa uspostavom istospolačkog poretka. Sva stoljeća prije, sve što je bilo i što jeste – više nije, jer tek sada, sa uspostavom pederizma kao demokratske i humanističke norme, čovječanstvo postaje normalno.

Nema mogućnosti za političku koegzistenciju pederizma i tradicionalizma. Pederizam se ne može uključiti u društvene tokove, jer je on suprotstavljen ovom društvu i njegovim vrijednostima. Pederizam, kao i komunizam, hoće da svijet gradi ispočetka, po svojoj mjeri. To pokazuju i razvratne pederske povorke, orgije na otvorenom, kakve upražnjavaju psi na ulicama. Pederima je to lijepo, a većini je to ružno, ali, većina nema moć da se tome suprotstavi, jer su politički predstavnici i najjači mediji blokirani korupcijom morala ili ucjenom. Ambicija pederizma je da, po ugledu na ove povorke, istjera i ponizi patrijarhalnu i tradicionalnu kulturu, kako bi na pijedestal apsolutne vladavine duha i materije bila postavljena istospolnost. Stoga se nemojmo zavaravati da mogu koegzistirati dva suprotstavljena sistema, jer je ambicija pederizma da potpuno izbaci, zatre, satanizira sve što je dosad smatrano normalnim. To se u velikoj mjeri već i dogodilo.

Smutnja, korupcija i teror
Reakcije na moj tekst „Pederizam – rat protiv Boga i Čovjeka“ potvrdile su da je i u Sarajevu uspostavljena formacija ideoloških policajaca istreniranih da progone svakoga ko se usudi da javno govori protiv pederizma. Reakcija Vere Jovanović, predsjednice Helsinškog komiteta za ljudska prava, dokazuje da ova organizacija ne može bez pravnih i demokratskih duduka, za koje su ljudska prava špansko selo. Prije šest godina, bivši lider ove organizacije, Srđan Dizdarević, u kampanji izmišljanja antisemitizma u Sarajevu, izjavio je za FTV da – „Fatmira Alispahića i Kemala Bakovića (bivšeg urednika „Saffa“) treba uhapsiti kad god neko oskrnavi Jevrejsko groblje“. On je, kao advokat ljudskih prava, procijenio da smo mi krivi i bez krivice. Sličnu glupost upravo je izvalila i Vera Jovanović, rekavši sljedeće: „Nisam sigurna da u ovome postoji nešto što bi bilo krivično djelo, ali u svakom slučaju takve ljude bi trebalo sankcionisati, ako ništa, bar nekim novčanim kaznama i zabranom da pišu takve stvari“. Vera Jovanović se dakle zalaže da ja budem sankcioniran barem novčano, a možda i zatvorom, zbog toga što u mome tekstu ne postoji nešto što bi bilo krivično djelo. (!) Vrla zaštitnica ljudskih prava time smatra da svaki čovjek, koji nije počinio neko krivično djelo, može biti sankcioniran. Ona smatra da bi ta novčana kazna, za djelo koje nije krivično, meni zabranila da pišem ovakve stvari. Zabrana pisanja, kao u komunizmu, tako i u pederizmu, postaje legitiman cilj. A pederizam teži da sebe, i pedere, učini nedodirljivim za raspravu, onako kako ni sam Bog nije bio nedodirljiv u zapadnim kulturama. Svi totalitarizmi svoje znakove identiteta drže iznad slobode govora. Reakcije na moj tekst su živi dokaz da pederizam nema demokratske kulture i tolerancije, da ne priznaje pravo na drukčije mišljenje, niti pravo na raspravu, jer fašističkom strašću traži „promptno krivično gonjenje“ autora teksta. Zastrašujuće je pomisliti kakve će razmjere u budućnosti doživjeti ovaj fašizam 21. stoljeća, ako je danas spreman tako brutalno progoniti pravo na drukčije mišljenje.

I u prošlom, i u ovom tekstu, ponovo eksplicitno, bivamo protiv svakog nasilja nad pederima. Zalažemo se da peder na radnom mjestu, na fakultetu, kod ginekologa , ima jednaka prava. Zalažemo se i da kockar, narkoman, lihvar i sve druge vrste otpadnika od društvenih normi imaju ljudska prava. U čemu je onda problem? Zar se zbog takvog zalaganja može biti proglašen „Hitlerom i Brejvikom“? Vidjeli smo da može, kad se udari na srž ideologije pederizma, na njene podvale i protagoniste.
Pederizam nije opredjeljenje bosanskog građanina, već je nametnut kroz organizacije i medije koje danas predstavljaju civilno društvo. To je ista ona struktura moći koja od palestinske žrtve pravi tzv. teroriste i militante, a od okupatora Palestine legaliste. Smutnja, korupcija i teror sistem su njihovog djelovanja. Njihova direktiva da je pederluk mentalno i moralno zdrav, može biti samo nametana i provođena silom i ucjenom. Reakcije na moj tekst pomogle su u demaskiranju ovog projekta u našoj sredini, jer se javnost mogla uvjeriti kamo ide budućnost u kojoj će peder biti važniji od oca, majke i djeteta.  

Kako postati Džo
Iz redakcije Magazina Saff javili su mi kako je na moj tekst reagirao neki Dennis Gratz, nazvao mene Hitlerom, i svakako još, a ja sam ih upitao: „Kakve veze OHR ima s ovim?“, pomislivši, ne znam zašto, da je taj Dennis Gratz zamjenik visokog predstavnika. (Haman je Inzko iz Austrije, kao i Grac.) Rekli su mi: „Ma nije on iz OHR-a, on je iz Naše stranke“. „Otkud stranac u toj stranci?“, upitah. „Nije stranac, naš je, samo si je ime predjenuo, zvao se Muhamed“ – obavijestiše me oni. A mene ufati neka šega, sve mi smiješno što se ovaj zvao Muhamed pa si predjenuo ime u stranjsko, ne bi li izgledao modernije i opasnije. Bila je prije 30-tak godina u Sarajevu grupa „Mirzino jato“ koja je pjevala pjesmu „Kako se Čabrija prozvao Džo“. Taj Dennis Gratz  jedino je za kakve smiješne pjesme.

Saff br. 298.