Vijesti

Ovo je osma faza genocida

268views

Za razliku od političara, znanstvenici tvrde da je genocid proces i da se odvija u osam faza. O tome piše, iako nije jedini, Gregori Stenton (Gregory H. Stanton), predsjednik Međunarodne alijanse za iskorjenjivanje genocida (“The International Alliance to End Genocide”).

Negiranje je dokaz

Genocid kao proces kreće od: 1.) klasificiranja, preko 2.) simbolizacije; potom 3.) dehumanizacije onih koji će biti eliminirani, a onda, 4.) organizacije za izvršenje tog nedjela. Tu je i dodatna tačka 5.) polarizacija kad već bjesni genocidna propaganda koja hrani izvršioce potrebnim ideološkim, nacionalnim, “religijskim” itd. narativom. Tako se dolazi do neposredne finalne tačke 6.) pripreme za izvršenje kroz identifikaciju žrtava po njihovoj etničkoj ili religijskoj osnovi (Mladić je uoči upada u Srebrenicu tamošnje Bošnjake nazvao Turcima) koje se izdvajaju za egzekuciju. I tada počinje 7.) istrebljenje, koje brzo postaje masovno ubijanje. To se već i legalno naziva genocidom. Na koncu slijedi 8.) negiranje kao posljednja faza koja uvijek slijedi nakon genocida.

No, negiranje je gotovo najpouzdaniji dokaz da se genocid stvarno dogodio! Sakrivaju se masovne grobnice, zastrašuju se svjedoci! Paradoksalno, žrtve se okrivljuju za ono što im se dogodilo! Blokiraju se istrage, prijeti se žrtvama s pozicije sile (zastrašivanje) sve dok se preživjeli opet ne protjeraju u egzil, (ili se povratnici pretvaraju u političke neprijatelje i “teroriste”).

Srebrenica: “Bosanske” lekcije su univerzalne

Ako vas sve ovo podsjeća na Bosnu – u pravu ste, iako bi se sve moglo primijeniti na Centralnu Afričku Republiku sada, kao nekad na Kambodžu ili druge zemlje. Dakle, “bosanske” lekcije su univerzalne, baš kao što to želi predstaviti britanska rezolucija o genocidu u Srebrenici na koju se podigla sva politička srpska kuka i motika.

Zapravo, sve što proteklih 20 godina čujemo iz Beograda, pri čemu je posljednje protivljenje britanskoj rezoluciji u UN-u samo vrh ledenog brijega, jeste kontinuirano negiranje sudski dokazanog genocida u BiH.

Putem svojih političkih i akademskih institucija, kao i medijskih resursa, službeni Beograd, nažalost, još učestvuje u negiranju pune istine o Srebrenici. I time želi natjerati žrtvu da zaboravi! Do oprosta od te iste žrtve očito im je malo stalo. Jer, da jeste, taj bi oprost tražili, a ne relativizirali bosanski inferno koji cijeli svijet priznaje.

I pošto je negiranje genocida posljednja – osma faza genocida, što u Beogradu i Banjoj Luci odlično razumiju, čudi kako su se svi do jednog srpskog političkog lidera u BiH i Srbiji, onih na “evropskom putu”, izjasnili protiv britanske rezolucije u UN-u. A trebalo bi da je obrnuto!

Moralni manifest

Umjesto da se takmiče ko će je jasnije podržati, dodati vrijednost kroz neki konstruktivni prijedlog, Srbi računaju na Ruse (?!) da sa pozicije sile, dakle ruskog veta u Vijeću sigurnosti UN-a, nastave negirati genocid u BiH od 1992. do 1995.

I, umjesto što svi, od notornog Dodika, preko proevropskog Ivanića, da ne govorim o naprednim radikalima Nikoliću i Vučiću, pa do Ivice Dačića, prebrojavaju koliko se puta u rezoluciji spominje riječ genocid, mogli bi se svi u ešalonu moralnog manifesta pokloniti žrtvama u Srebrenici kao primjer budućim pokoljenjima. Priznajući, evo, UN rezoluciju za početak!

Samo blesav čovjek, a kamoli oni koji su bosanski genocid preživjeli, ne bi pomislio da ovi i ovakvi učitelji srpsku omladinu, dakle buduće generacije, nažalost, ne mogu ili ne žele naučiti pravilnu povijesnu lekciju. A moglo je doista i drugačije!

Kada se 27. januara obilježava Dan oslobođenja Aušvica i ostalih nacističkih logora smrti, u zgradi UN-a u Njujorku tu komemoraciju vrlo često suorganizira njemački ambasador.

Najviše rangirani diplomata iz Berlina domaćin je i prvi govornik na tom tužnom događanju, kako i treba. Njemačko obraćanje po pravilu je puno razumijevanja i suosjećanja za bol nastradalih i njihovih nasljednika. Ni govora o negiranju historijskih činjenica. Naprotiv, u njihovoj reafirmaciji je istinska katarza!

Možete li zamisliti srbijanskog ambasadora u UN-u da organizira komemoraciju genocida u Srebrenici? Ja još ne mogu!

Umjesto toga, iz Beograda o Srebrenici još imamo stavove koji se iznose kao “dokaz licemjerstva kada se zločin treba opisati pravim imenom”, napisao je na svom blogu Čeda Jovanović. Ni ova sadašnja, Vučićeva, niti prethodna, Tadićeva vlast, tvrdi Jovanović, “nije imala hrabrosti” za opredjeljenje da će „Srbija prihvatiti odgovornost za počinjeni genocid, kažnjavati pojedince koji negiraju i relativizuju zločin, a buduće generacije učiti i vaspitavati u duhu tolerancije, koji ne prećutkuju počinjeni genocid”.

Bože, hoće li Srbija ikad prestati misliti da je važnija i jača od svojih komšija. I hoće li početi suosjećati sa žrtvama. Možda, ako moral bude preči od oportunizma!

Autor: Erol AVDOVIĆ 

(Avaz)