Vjera i život

Orijentir u vremenu smutnji

532pregledi
Piše: Šejh dr. Jahja b. Ibrahim el-Jahja      Preveo i prilagodio: Mithad R. Ćeman

Kada se dogode smutnje svako pokaže svoj stav i pojave se razne priče koje pomute shvatanja ljudi. Mnogi zalaze u ono što ih se ne tiče kontradiktorno tumačeći dogaðaje. Tada se kod mnogih pojavi smjelost da govore protiv istine, pa nitkovići zastupaju interese društva. Umiješa se strah i samoljublje sa tumačenjima povoda i posljedica smutnje, što neki koriste za obračune sa drugima.
 
Tako sebe dovode u težak položaj kojim ih Allaha, dž.š., ne obavezuje, i ne mogu podnijeti njegov teret. Nestručni za takvu problematiku izdaju fetve i smjelo govore o ispravnosti ili pogrešnosti stava ili mišljenja, zaboravljajući ili ne znajući riječi Allahovog  Poslanika, s.a.v.s.: “Najsmjeliji od vas u izdavanju fetvi, najsmjeliji su za Džehennem.” (Hadis bilježi Darimi u svom Sunenu od Abdullaha ibn Džafera, r.a., br. 159. Hadis je mursel, tj. prekinutog lanca izmeðu tabiina i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.)

Ibadet u vremenu smutnje

Omladina, mlada i nezrela, biva zbunjena, ne znajući kako da u takvim situacijama postupi, počne mijenjati svoje stavove iz sata u sat. Neko ih mišljenje odvuče na jednu, a lijepa riječ na potpuno suprotnu stranu. Tako, zbunjeni i neodlučni, lutaju i traže ikakav znak ili vodiča koji će ih provesti kroz tmine smutnji, a malo je onih koji će im ukazati na ispravan stav i sačuvati ih od posrtaja i neodlučnosti.

Zanemarene su časne upute Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje daruju dalekovidost, čistu misao, jačinu shvatanja, spoznaju pozadine smutnje, preciznost u procjeni, opreznost u poduzimanju odluka, jasnu predstavu sistema djelovanja, smirenost u duši, sigurnost u mišljenju. Sve ovo zajedno svojevrsna je prevencija kajanju do kojeg može doći zbog poduzimanja pogrešnih mišljenja, neodlučnosti u stavovima i potezima, brzopletosti u donošenju rješenja koja bivaju žestoka i ekstremna.

U Muslimovom Sahihu od Ma’kila bin Jesara prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ibadet u vremenu kada se proširi krvoproliće i laž (vrijeme smutnje) je kao hidžra ka meni”.

Ibadet i dova Allahu mijenja stvari, utječe na odredbu i mijenja stanja, jer Allah je Taj Koji radi šta hoće i sudi kako hoće i ne dogodi se u svemiru niti najmanja stvar a da to nije Allahovom odredbom i naredbom, i Allah je Taj čija je vlast apsolutna nad cijelim univerzumom. Iz Njegovog šerijata izvlačimo propis za svaku situaciju. Onaj koji skrušeno zatraži utočište kod Njega u vremenu poteškoća i nevolja, kada se stvari pomute i prošire se laži, nered i razilaženja, podari mu realan, precizan, jasan, postojan izlaz u skladu sa univerzalnim principima kosmosa i ljudskog roda.

Najveći i najveličanstveniji ibadet je namaz, počevši od obaveznih, pet dnevnih namaza, a zatim dodavanje nafila i uvećavanje dobrovoljnih namaza ustrajavajući na njima sve dok to ne ostavi istinski trag na dušu i srce. Rečeno je u prvim generacijama: “Bilo je takvih meðu nama koji bi kada čuju ezan, a u ruci im je vaga kojom vagaju trgovačku robu kupcu, ostavljali vaganje i vraćali se poslu tek nakon obavljenog namaza.” Takvu osobu su, i pored toga, u tom vremenu smatrali lijenom jer se odazivala na namaz tek kada čuje poziv za njega. Ne mogu se naći slični njima u čuvanju obaveznih i dobrovoljnih ibadeta.

Kako do svjetla u tami smutnje  

Danas, u vremenu koje je ispunjeno poteškoćama, smutnjama i sukobima, mi se ponašamo tako da kada čujemo ezan za namaz, i pred nama je dovoljno vremena da se do kraja ezana naðemo u džamiji, kasnimo ili, ako smo pred džamijom, ne ulazimo sve do učenja ikameta. Je li to ibadet koji će nas odvesti do izlaza i donijeti nam smiraj i spas?

Što se tiče dobrovoljnih namaza, odnos selefa prema njima bio je takav da su mali dio noći proveli u spavanju, a koliko smo mi ustrajni u tome i koliko uopće imamo udjela u ovom uzvišenom ibadetu? Možda smatramo da su mnogobrojni tekstovi koji nam govore o vrijednosti i značaju ovog ibadeta upućeni isključivo njima?!

Allah, subhanehu ve te’ala, postavio je u svemiru univerzalna pravila i nepromjenljive zakone, potpune, kojima se ništa ne može dodati niti oduzeti, na osnovu kojih možemo procijeniti tokove dogaðaja i u kojem smjeru ti dogaðaji vode. Kako stoji u Allahovoj Knjizi: “U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja.” (Fatir, 43.)

Koliko razmišljamo o Kur’anu? Bolje da se zapitamo koliko vremena provodimo učeći ga? Da li ga proučimo svakih pet dana, kako je to bila praksa u prvim generacijama, ili ga proučimo u nešto dužem periodu? Ili smatramo uspjehom ako ga proučimo u svakih deset dana! Kako doći do svjetla u mraku smutnji kada smo daleko od Allahove Knjige?

Preveo i prilagodio: Mithad R. ćeman
Fakultet da’we i usuli-d-dina,
Islamski univerzitet u Medini

Prvi put objavljeno: subota, 22 Ožujak 2008 09:21