Aktuelno

Operacija Svjetlost – mrak i sramota BiH policije

285views
Kada neko pametan (recimo vlada neke države) želi dokazati svoju superiornost i apsolutnu dominaciju nad drugim, onda uglavnom svijetu sebe pokušava prikazati kao super heroja koji je, iako pojedinac ili mala grupica, sposoban da ko’ od šale nadvlada brojčano nadmoćnijeg neprijatelja i da ga bukvalno rasturi. To je uglavnom poruka svih ratnih i akcionih američkih filmova u kojima jedan ili dvojica profesionalaca-pozitivaca, bez ikakvih problema savladaju desetine, stotine pa i hiljade neprijatelja-negativaca. Na takav se način čitava nacija navodi na mišljenje da su oni kao narod superiorni, nenadmašni i jednostavno nepobjedivi, jer kada dvojica ili trojica ljudi mogu napraviti takav podvig, šta bi onda tek učinili svi zajedno? Iako su filmovi daleko od stvarne situacije na terenu, ipak patriotski orijentirani kreatori mitova o nepobjedivosti i superiornosti svog naroda ipak na neki način čine uslugu istom tom narodu jer im dižu moral i u njih ugrađuju ljubav prema domovini i naciji, te ih pripremaju za spremnost na žrtvovanje radi zajedničke, opće koristi. Sa druge strane, samo totalne budale i beskrajno neinteligentni ljudi mogu poslati bataljon vojske (oko 650 naoružanih policajaca) da hapse desetak ljudi koji u globalu nikome nisu prijetili (kao što to drugi rade), nikoga nisu ubili niti su ikada bili poznati po kriminalu, i onda istu tu akciju promovirati kao briljantni uspjeh BiH institucija. Upravo smo takav scenarij ovih dana imali priliku gledati, kada je krenula kopnena invazija na selo Gornja Maoča u blizini Brčkog, poznata pod imenom ”Svjetlost”.
 
Ono što je začudilo sviju pa čak i najveće islamofobe i zaklete neprijatelje islama i muslimana (osim možda mitomana kao što su Dževad Galijašević i Esad Hećimović) jeste činjenica da je u kombinovanoj invaziji na ovo selo učestvovalo više od 650 profesionalnih policajaca koji su bili potpomognuti brojnim motornim vozilima i oklopnjacima, a kada bi se sabrala i sva logistika te ”pozadina” ove akcije, cifra svih uključenih u ovu akciju je vjerovatno blizu hiljade. Treba li napomenuti da bi solidan vojskovođa koji bi raspolagao sa ovolikim brojem ljudi bio sposoban da osvoji dobro branjen neprijateljski grad? Međutim ”našim specijalcima” ovoliki broj policajaca raznih profila je bio dostatan da uhapse nekolicinu (tačnije 7) golorukih ljudi. Nakon svega toga, kreatori i izvršioci ove ”junačke” akcije se ne stide pred čitavim svijetom prikazivati herojima, i lagati kako su ”prezadovoljni” postignutim rezultatima!?
 
U ime istine i pravde, u ime zdravog razuma i urednog mentalnog zdravlja, u ime objektivnosti i ispravnog rezonovanja cjelokupne situacije na našem prostoru pa i šire, sve one koji su na bilo koji način učestvovali u ovoj tragikomičnoj akciji želimo postaviti slijedeća pitanja, iako i mi i svi ljudi koji misle svojom glavom, unaprijed (uglavnom) znamo odgovor:
 
– ako su postojale indicije da su stanovnici Maoče ”opasni” po BiH, zašto iste nije privela obična policijska patrola, već im se na selo šalje bukvalno čitava vojska?
 
– zašto tako opsežna akcija nikada nije pokrenuta prilikom hapšenja ratnih zločinaca (Mladića i njemu sličnih), narko-dilera, pripadnika organiziranog kriminala…?
 
– zašto policija nije spriječila i hapsila protagoniste i sljedbenike raznoraznih četničkih i ustaških pokreta koji se slobodno šeću po raznim skupovima, u zubima nose kame i bodeže, na majicama nose natpise ”Nož žica Srebrenica…”, izvikuju parole koje obiluju nacionalnom i vjerskom mržnjom…?
 
– zašto ovakvu akciju ne povedu protiv Milorada Dodika i njegove bratije koji su (što je svima itekako jasno) veći neprijatelju države BiH od  svih stanovnika Gornje Maoče zajedno?
 
– gdje je to silno oružje koje je pronađeno u Gornjoj Maoči? Šturi izvještaj o navodnoj ”velikoj količini oružja” kojeg je napokon, jučer (05.02 2010) objavila Federalna televizija u večernjem dnevniku je izgledao suviše neiskren i formalan, i očito je da su ga objavili zbog kakvog takvog pritiska javnosti koja je već tri dana očekivala ekskluzivne snimke o brdima oružja i eksploziva koje su navodno pronađene u ovom selu. Pored toga, kada bi informaciju o zaplijenjenom oružju i uzeli za istinitu,  svima je jasno da bi u svakom selu Republike srpske pronašli barem deset puta više naoružanja od onog koje je pronađeno u Gornjoj Maoči.
 
– zašto lažni borci za ljudska prava licemjerno govore o pravima djece koja su navodno ugrožena u Gornjoj Maoči, (Srđan Dizdarević) kada su itekako svjesni da su upravo policija (bolje reći vojska) djecu stanovnika ovog sela prilikom tog prepada vjerovatno istraumatizirali za čitav život i nanijeli im neizbrisive duševne rane?
 
– zašto mediji nikakvog naročitog značaja nisu pridali akciji ”Mreža” koja je obavljena isti dan kada i operacija ”Svjetlost” u kojoj je privedeno oko stotinu okorjelih kriminalaca te  zaplijenjena veća količina droge i oružja (definitivno veća od one koja je pronađena u Gornjoj Maoči) i u kojoj je učestvovalo oko 500 policajaca?
 
 
Ovakvih pitanja bi mogli postaviti još stotine. Odgovor na njih je više nego jasan. Nekome je itekako stalo da BiH svijetu predstavi kao leglo evropskog (a i svjetskog) terorizma. Pored inozemnih smutljivaca koji siju smutnju i nered, tu su i ”naše” uistinu jadne i prodane duše, koje su zarad simpatija globalnih moćnika u stanju da popljuju i vlastite roditelje, stave im lisice na ruke i kao stoku ih pošalju na Gvantanamo (sličan scenarij smo mogli gledati u slučaju Alžirske grupe).    
 
Pored velike nepravde koja je učinjena stanovnicima Maoče, treba istine radi napomenuti još jednu činjenicu. Muslimani koji već godinama borave u tom selu, uglavnom odbijaju svaki bratski savjet koji im dolazi od iskrenih i dobronamjernih muslimana. Stavovi koje su zauzeli u određenim pitanjima nisu u skladu Poslaničke tradicije i poruke sa kojom je došao islam, te se mnogi suprotstavljaju mišljenjima i fetvama mnogih priznatih učenjaka današnjice. Odvajanje od zajednice muslimana, neobavljanje namaza u bosanskim džamijama pod izgovorom da su imami novotari ili nešto gore od toga, dozvola klanjanja džume namaza po kućama i privatnim objektima, vrijeđanje i omalovažavanje muslimanskih vjerskih poglavara u našoj zemlji i svijetu…, samo su neke od karakteristika koje su specifične za njih. Nažalost, i pored iskrenih savjeta koji su od strane mnogih učenih muslimana upućivani čelnicima ove zajednice, oni su nastavili da postupaju po svojim ubjeđenjima koja su utemeljena na pogrešnoj interpretaciji šerijatskih tekstova i određenih fetvi islamskih učenjaka.    
 
Ova krajnje glupa i ničim opravdana megalomanska akcija policijskih i sigurnosnih agencija BiH ovoj skupini će samo povećati samopouzdanje i uvjerenje u ispravnost i opravdanost stavova koje su zauzeli. (Ne)namjerno su ih učinili herojima i vrstom mučenika. Njima sigurno imponira i laska činjenica da su na svakog od njih poslali po gotovo stotinu policajaca, jer tako se ne postupa osim prema nekom izuzetno važnom i sposobnom. Najveći problem nakon svega ostaje generaliziranje i opća poruka koja je poslana nakon ove akcije, a koju su mediji perfidno odaslali svijetu. Ukratko, njom se želi poručiti kako u BiH itekako ima terorista te kako su BiH vlasti spremne i sposobne da se suoče i obračunaju s tim problemom. To što takvo nešto nema veze s istinom niti stvarnošću, mnoge ne interesira, jer ipak, za najveći broj ljudi na svijetu, istina je ono što se servira preko medija, makar to bilo vrlo daleko od istine. Nažalost, ovaj slučaj će još jednom, po ko zna koji put to i potvrditi.
 
Musa Aid
www.minber.ba