Aktuelno

Onima kojima pitanje bespotrebnih i privatnih džuma još nije jasno…

461views

Piše: Mr. Emir Demir

Mnogobrojni su komentari onih koji su čitali moj nedavni tekst o ”bespotrebnom obavljanju džuma na više mjesta u jednom gradu“. Osim velikog dijela onih koji su ga prihvatili, tekst je naišao, prije svega, na kritike onih koji obavljaju ovakve džume (većina ih je sklona tekfiru), što je i logično, ali i na kritike onih koji kažu da, i pored komparacije mezhebskih mišljenja, tekst nije bio dovoljno naučno utemeljen, ili da se njime želi približiti zvaničnoj instituciji islama kod nas, ili da su preferirana slabija mezhebska mišljenja, ili da je tekst u općenitom smislu bio jedna ”omaška”…
        
Ovom prilikom želim istaći i ukazati na sljedeću činjenicu: Motive pisanja teksta najbolje poznaje Allah, dž.š., i odgovorno tvrdim da mi je cilj istina, a ne ugađanje bilo kojoj strani.
Stoga, s obzirom na to da nekima nije bila dovoljna komparacija mišljenja četiri mezheba, citirat ću uvaženog šejha Ibn Usejmina, Allah mu se smilovao, i u fusnotama dati pojašnjenja vezana za našu svakodnevnicu. Također, zamolio bih one koji nisu pročitali moj prethodni tekst, da ga pročitaju, kako bi imali cjelokupnu predodžbu o tematici koju tretiramo. Tekst mogu pročitati ovdje.
        
Šejh Ibn Usejmin u knjizi ”Eš-Šerhu el-Mumti’“ (5/26 i 74) prilikom tumačenja riječi osnovnog teksta Zadul-Mustenki’: ”Nije uslovljeno da se ima dozvola imama“ (1) kaže: ”…jer dozvola imama (halife) nije uslov za obavljanje jedne džume u jednom gradu, ali ako se obavlja više džuma u jednom gradu, onda je za to neophodno imati dozvolu imama. Očita je razlika između ove dvije situacije, jer kada bismo rekli da se za obavljanje džume čeka odobrenje vladara, onda bi farzovi ovisili o volji halifa. Ali, za obavljanje džume na više mjesta u jednom gradu mora se imati odobrenje imama (halife, vlasti) kako ne bi došlo do razilaženja ummeta (2). OVO PITANJE  VRAĆA SE IZ JEDNOG ASPEKTA NA VJERU, A IZ DRUGOG NA VLAST. Na vjeru se vraća iz aspekta zabrane razilaženja u Allahovoj vjeri, jer Uzvišeni kaže: ”Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nemojte se razjedinjavati“ (Ali Imran, 103).
 
Na vlast se vraća iz aspekta da vladar ima glavnu riječ, jer uspostavljanje druge džume, bez njegove saglasnosti, predstavlja razilaženje sa njim, tako bi svaka skupina ljudi željela da predvodi državu i da na svome terenu uspostavlja džume. Na ovaj način sprečava se poigravanje sa džumama, a ovo mišljenje ima osnove. Kod nas se postupa po ovom mišljenju i džuma se uspostavlja samo nakon odobrenja muftiluka. (3) Ovo mišljenje uistinu je umjereno jer se njime pravi red među ljudima. A kada bismo rekli da svako može u svome kvartu organizirati džumu kako hoće, bez dozvole vladara ili njegovog zamjenika, ljudi bi otišli u anarhiju, pa bi svaka deseterica imali svoju džumu….“.
 
U drugoj knjizi (Fetava Nurun ale-d-derb, 18/172) kaže: ”Ukoliko se džuma-namaz opravdano obavi na više mjesta u jednom gradu, onda su sve džume ispravne, jer Uzvišeni kaže: ‘Bojte se Allaha koliko možete.’ Ukoliko je grad isuviše prostran, ili su džamije malene, ili se s opravdanom potrebom džume klanjanju na više mjesta, onda se ovakvi ‘boje Allaha koliko mogu’. Za ovakve se ne može reći da su im džume neispravne i da trebaju kasnije klanjati podne-namaz. (4)
 
Ukoliko se bespotrebno klanja više džuma na više mjesta, onda nema sumnje da je takav postupak u suprotnosti sa sunnetom Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i praksom pravednih halifa poslije njega. Štaviše, većina islamskih učenjaka smatra da je ovakav postupak – HARAM. Ali, i pored toga, nećemo reći da je taj ibadet neispravan, jer ovdje odgovornost ne snose obični ljudi, već je odgovorna vlast koja je dozvolila da se džuma klanja bespotrebno na više mjesta.” (5)
 
Stoga smatramo da je nadređenima, tj. onima koji vode brigu o džamijama, obaveza da ne dozvole da se džume bespotrebno obavljaju na više mjesta, jer Zakonodavac ima izrazito veliki pogled na zajedničko obavljanje ibadeta, kako bi se ljudi zbližili i zavoljeli, neuki podučili, i kako bi se ostvarile druge mnogobrojne i velike koristi.

Bilješke:
1-Opća dozvola imama (halife) uslovljena je samo kod hanefija, kao što smo spomenuli u prethodnom tekstu.
2-Šejh, rahimehullah, jasno postavlja uslov odobrenja vlasti (halife, namjesnika) za obavljanje druge i svih ostalih džuma-namaza u jednom gradu/području. U našem slučaju to je, htjeli neki priznati ili ne, nadležnost Islamske zajednice BiH. Negiranje ove činjenice, kao što sam naveo u prethodnom tekstu, ukazuje na jednu od dvije okolnosti: ili smatraju da su džume u zvaničnim džamijama neispravne, ili one koji ih predvode i obavljaju ne smatraju muslimanima. Svako pravdanje postojanjem eventualnih novotarija u zvaničnim džamijama poništili smo navodima o ispravnosti (konsenzus uleme!) obavljanja namaza za onima koji čine novotarije, sve dok novotarija ne bude tolika da izvede iz vjere!?
3-Vjerska pitanja kod nas prepuštena su vjerskim institucijama, pa iako IZBiH nema karakter državne vlasti, njene ingerencije, uzimajući u obzir da je ulema nakon odlaska osmanske države dobila ovlasti samo nad pitanjima koja su usko vezana za vjeru/ibadete, neizostavno se odnose na organizaciju vjerskog života, a najprije na javna znamenja islama kao što su džemati, džume, Bajrami, vakufi…
4-Ovdje šejh, rahimehullah, pojašnjava opravdanost obavljanja džume na više mjesta u jednom gradu, kada se već ima odobrenje vlasti, a ne odnosi se na slučaj kada određena skupina ljudi samovoljno organizira džumu.
5-Šejh, rahimehullah, ovakav postupak, iako je sam ibadet ispravan, smatra nedozvoljenim za one koji odobravaju (vlast) bespotrebno obavljanje džuma na više mjesta, a šta tek reći za one koji, bez ičijeg odobrenja, po svojom nahođenju i s motivima secesionističke ideologije, obavljaju privatne džume uporedo sa džumama u zvaničnim džamijama! Iz ovoga aspekta sam u prošlom tekstu rekao da su takve džume novotarija i da su neispravne!