ISTAKNUTORekaik

Onaj ko ispruži nogu, ne pruža ruku

404views

Priredio: mr. Osman Smajlović

Jedna od mnogobrojnih koristi vjerovanja u Uzvišenog Allaha je i to da je u imanu snaga, moć, ugled, uticaj, čast, slava, dostojanstvo, ponos, visok položaj. Bit će ponosan i snažan svaki onaj koji bude istinski vjerovao u Uzvišenog Allaha. Uzvišeni Allah rekao je: “Oni govore:’Ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači istjerati iz nje slabijeg!’A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju.”( Munafikun, 7)

Uvaženi mufessir Se’adi, Allah mu se smilovao, rekao je u komentaru ajeta:”A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika”, mu’mini su snažni i ponosni a munafici i njihova braća nevjernici poniženi su.”( Tefsir Se’adi)

Jedno od Allahovih lijepih imena je El-Aziz, Snažni, Moćni, Onaj koga niko ne može nadjačati i nadvladati. I On je izvor snage, moći i ponosa i dariva ih Svojim robovima mu’minima:” Reci: ‘ O Allahu, koji svu vlast imaš, Ti vlast onome kome hoćeš daješ, a oduzimaš je od onoga od koga hoćeš; Ti onoga koga hoćeš uzvisuješ, a onoga koga hoćeš unizuješ; u Tvojoj ruci je svako dobro – Ti, uistinu, sve možeš!”( Alu Imran, 26)

Veliki učenjak Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, rekao je:” Ponos, snaga i visok položaj pripadaju mu’minima. Allah je izaslao Svoje poslanike sa imanom i objavio Svoje Knjige zbog njega. A iman je znanje, djelo i imansko stanje. Uzvišeni Allah rekao je:” Vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.”( Alu Imran, 139) Allahovom robu pripada od snage i ponosa srazmjerno njegovom imanu. Uzvišeni Allah rekao je: “A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju.”( Munafikun, 7). I njemu pripada od snage srazmjerno njegovom imanu i njegovom istinskom poimanju. A ukoliko se ne nalazi pri njemu određeni dio ponosa i snage, pa srazmjerno slabosti imana u kontekstu njegove spoznaje i djela u njegovoj spoljašnosti i unutrini.”( Igasetul-Lehfan)

Omer, Allah bio sa njim zadovoljan, krenuo je do Šama. S njim na putovanju bio je Ebu Ubejde, Allah bio sa njim zadovoljan. Naišli su na jarugu na putu, a Omer je bio na devi. Sišao je sa deve, skinuo obuću i prebacio je preko ramena, uzeo za povodac deve i poveo je kroz jarugu. Ebu Ubejde, Allah bio sa njim zadovoljan, mu reče: ”Vođo pravovjernih! Zar ti to radiš ?! Ne bih volio da te stanovnici Šama vide u tom stanju”. Omer, Allah bio sa njim zadovoljan, uzvrati mu:” Uf, Ebu Ubejde! Da mi je to neko drugi rekao mimo tebe, učinio bi ga poukom ummetu Muhammedov! Mi smo bili narod poniženi, pa nas je Allah uzvisio islamom! I kada god budemo tražili ponos u nečemu drugom, mimo onoga čime nas je Allah uzvisio, On će nas poniziti!“( El-Tergib ve El-Terhib)

Ibrahim paša b. Muhammed Ali, vladar Egipta, ušao je u Emevijsku džamiju u Damasku. U vrijeme kada je učenjak Šama, šejh Seid El-Halebi, držao predavanje džematlijama. Ibrahim paša prolazao je pored šejha, a on je pružio svoju noge, nije je pomjerio i nije promjenio način sjedenja. Paša je veoma ljut napustio džamiju i skrivao u sebi lose mišljenje o šejhu, a čim je stigao u svoju palaču, licemjeri su se na njega obrušili na svih strana, uljepšavajući mu napad na šejha, koji je omalovažio njegovu moć i autoritet. Nisu ga prestajali nagovarati protiv šejha , sve dok nije naredio da se dovede u lancima. I kada su vojnici htjeli da dovedu šejha, Ibrahim paša se predomislio. Znao je da će mu bilo koji vid uvrede šejha otvoriti vrata problema koje on neće moći zatvoriti. Njegovo razmišljanje usmjerilo ga je na drugi način osvete šejhu, metodu potkupljivanje novcem, pa ako ga šejh prihvati, zagarantovat će njegovu odanost, a njegov ugled pasti će u dušama muslimana i neće imati utjecaja na njih. Požurio je Ibrahim-paša i poslao je šejhu hiljadu zlatnih lira, što je, u to vrijeme, ogroman iznos, i zatražio je od svoga ministra da novac da šejhu pred njegovim učenicima. Ministar je otišao s novcem u džamiju, prišao šejhu dok je držao predavanje, nazvao selam a zatim glasno rekao šejhu, da ga svi čuju:” Ovo je hiljada zlatnih lira, koje naš paša smatra da treba da se sa njima pomogneš”. Šejh je pogledao prema ministru pogledom saosjećanja i rekao mu smireno:” O sine! Vrati se sa novcem svome paši i vrati mu ih, i reci mu:” Onaj koji ispruži nogu, ne pruža ruku.”

(Mevsuatul-Kasasil-Minberije)