Društvo i politika

”Oluja” u Gornjoj Maoči

376views
Piše: Mr. Semir Imamović
Niko nije dao konkretan odgovor na pitanje – zašto je bila potrebna ovolika upotreba sile da bi se privelo 8 ljudi? Ako je i postojala zakonska osnova za privođenje osumnjičenih i njihovo sudsko procesuiranje zbog djela koja im se stavljaju na teret, njihovo hapšenje moglo je izvesti šest policajaca, a ne 1000 policajaca, što je snaga sa kojom bi se mogao zauzeti jedan veći grad a da se ne trepne okom. Šest policajaca moglo je uhapsiti i tih šest-sedam muslimana iz Gornje Maoče koji im ne bi pružali otpor. Ali, nekome je očito trebalo da ”najveću združenu policijsku akciju u postdejtonskoj BiH” usmjeri baš na Gornju Maoču, na muslimane, pod sumnjom da su počinili krivično djelo (prema izjavi državnog tužitelja Milorada Barašina koju je dao za državne medije, još uvijek se radi samo o sumnjama), a ne protiv nesumnjivih terorističkih kampova za obuku četnika. O četničkim kampovima, iz kojih se koordiniraju terorističke akcije protiv bošnjačkih povratnika, uopće se i ne govori, o tome čak nema ni vijesti u državnim medijima, ali se zato ovoj akciji u Gornjoj Maoči posvećuju kompletne centralne informativne emisije. To što se govori kako muslimani iz Gornje Maoče ugrožavaju teritorijalni integritet države Bosne i Hercegovine, da su imali namjeru otcijepiti jedan njen dio, nalik je na šalu, pogotovo u državi čijih 76 procenata (49 ”srpskih” i 27 ”hrvatskih”) žive gotovo kao otcijepljene teritorije u sastavu susjednih država.
 
Oni dakle ne ugrožavaju cjelovitost BiH, već tu cjelovitost ugrožava jedno selo pored Brčkog! Djeluju više nego smješno izjave pojedinih zvaničnika i novinara (”stručnjaka za terorizam”) ”da je ova akcija pokazala spremnost državnih organa da se konačno obračunaju sa svim antidržavnim elementima”, jer da je tako, Milorad Dodik, kojem je antidržavno djelovanje postalo čista rutina, kao i njegovi četnički jataci, koji bez ikakvih problema djeluju na široj teritoriji BiH, i nosaju transparente ”Nož, žica, Srebrenica”, bili bi odavno iza rešetaka, kao što to nisu. Zastrašujuća je demokratska i legalistička glupost onih koji osmišljavaju ovakve akcije i koji vjeruju kako će neko povjerovati da je blizu 1000 policajaca potrebno za akciju upada u jedno selo, u kojem je, možete misliti, pronađeno ”hladno naoružanje”, kakvog ima u svakoj kući, u ladici sa escajgom, i ”nekoliko lovačkih pušaka”, za koje su stanovnici Gornje Maoče imali uredne dozvole? (Valja napomenuti da se u prvim medijskim izvještajima operiralo sa ”velikom količinom naoružanja”, da bi se na kraju sve svelo na ”hladno naoružanje”, nekoliko kuhinjskih noževa i dvije lovačke puške.) Zastrašujuća je sloboda državne televizije da govori kako ćemo nakon akcije u Gornjoj Maoči biti bliže Evropi, što je bestidno otkrivanje suštine sprovođenja ovolike sile nad slobodnim ljudima. Jer svako je nevin dok se ne dokaže njegova krivica. Barem bi tako trebalo biti. Ako je ovo država u kojoj se bez odgovornosti, bez objašnjenja, a time i bez opravdanog razloga, negdje može poslati 1000 policajaca, da pohapse računare i kuhinjske noževe, onda je ova država ozbiljno prešla granicu na kojoj represivne mjere postaju sredstvo terora nad slobodnim ljudima. Podatak da se iz Oružanih snaga planira otpuštanje još 1528 Bošnjaka, naspram 586 Srba i 532 Hrvata, kao i podatak da su samo bošnjački učenici oslobođeni predvojničke naobrazbe, dok je u srpskom i hrvatskom susjedstvu sve naoružano do zuba – ukazuje da se privođenje Bošnjaka pred novi zid smrti privodi kraju.
 
Način na koji je izvedena akcija ”Svjetlost” u selu Gornja Maoča, mogao bi se tumačiti kao uvertira za nove atake na Bošnjake (već se u medijima špekulira o potencijalnim metama takvih akcija) koji će se, u ime zaštite državnog integriteta i suvereniteta, sprovoditi, koje li ironije, združeno sa onima koji upravo rade o glavi te iste države. Vrijeđanje islama u državnim medijima, te huškačka retorika kojom se već duže vrijeme služi jedan dio novinara tih medija, bili su uvod u prekomjernu upotrebu sile, koja je premijeru imala u Gornjoj Maoči.
 
Saff br. 261