HadisISTAKNUTO

Ogledalo vjernika

930pregledi

Priredio: Hajrudin Tahir Ahmetović

Jedan od primarnih ciljeva dini islama jeste izgradnja čvrste veze među muslimanima. Ta veza se postiže, učvršćuje i održava nastojanjem svakog muslimana da bude od koristi svome bratu, drugom muslimanu: da mu pomogne ostvariti svaku moguću korist i odagnati od njega svaku moguću štetu. Zasigurno da je početak svega spomenutog u savjetovanju. Korisnim i lijepim savjetovanjem postiže se svaka korist i odagnava ili bar umanjuje svaka šteta. Stoga je neophodno da savjetujemo jedni druge: da ukazujemo savjet i primamo ga. Nema dobra u narodu koji ne savjetuje, niti prima savjet.

Kako se savjetuje i prihvata savjet, te koje su koristi savjetovanja govori nam sledeći hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Tekst hadisa

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Vjernik je ogledalo vjerniku!“

Prenosilac hadisa

Ebu Hurejre, radijallahu anh, plemeniti je ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ime mu je bilo Abdurrahman b. Sahr. Islam je primio 7. H.g. a na bolji svijet je preselio 59. H.g. Nakon primanja islama, mnogo se družio s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, skoro da se nije odvajao od njega, što je rezultiralo da Ebu Hurejre, zapamti i prenese najveći broj hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Bio je mnogo pobožan i učen. Jedno vrijeme je bio i kadija Medine.

Allah bio zadvoljan njime i svim drugovima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Izvod i ocjena hadisa

Hadis su zabilježili: Ebu Davud u svome Sunenu, u Knjizi o etici, u poglavlju o savjetovanju, br. 4918; El-Buhari u El-Edebul-Mufredu, br. 239; El-Bezzar u svome Musnedu, br. 8109; Taberani u djelu El-Mu’džem El-Evsat, br. 2114. kao i u djelu Mekarimul-Ahlak, br. 92; Ibn Vehb u svome El-Džami’u, str. 67.

Na sličan način zabilježio ga je i Et-Tirmizi u svome Sunenu, br. 1929.

Ovaj hadis prenosi i Enes b. Malik, radijallahu anh.

Hadis su dobrim ocijenili: El-Iraki u djelu El-Mugni an Hamlil-Esfar, 1/479; kao i u svojoj valorizaciji hadisa iz djela Ihja Ulumud-Din, 2/227; Ibnul-Muflih u djelu El-Adabuš-Šer’ijje, 1/307. Šejh Albani ocijenio je hadis također dobrim u svome djelu Sahihul-Džami’a, br. 6656; kao i Šu’ajb el-Arnaut u valorizaciji hadisa Ebu Davdovog Sunena, br. 4918.

Citat Enesa b. Malika, radijallahu anh, šejh Albani ocijenio je vjerodostojnim u Sahihul-Džami’u, br. 6655.

Komentar i poruke hadisa

Ovaj hadis jedan je od sveobuhvatnih hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Na sasvim jednostavan način, opipljivim primjerom, Vjerovjesnik, alejhis-salatu ves-selam, u ovom hadisu pojasnio je:

  • kakav odnos prema savjetovanju mora da ima osoba koja ima znanje i iskustvo, a vidi druge ljude oko sebe da su potrebni savjeta;
  • kakav odnos prema savjetovanju treba da ima osoba koja nema znanja i iskustva, te je potrebna savjeta: kako na koji način da se odnosi prema savjetu koji joj se uputi;
  • te kako da se praktično osoba posavjetuje.
  •  

Tako, svima nam je poznato da ogledalo – kada osoba stane pred njega – ono joj sve pokaže, ništa ne skrije. U onakvom izgledu u kojem se osoba pojavi pred ogledalom, potpuno će se u istom izgledu i vidjeti u njemu. Ova činjenica nam pojašnjava da vjernik musliman – naročito onaj koji ima znanje i iskustvo – treba da savjetuje svoga brata, da mu ukazuje na njegove manjkavosti i propuste, da mu ih polahko na istinit i iskren način sve predoči, te ništa od njih ne skrije.

Kao što osoba ne može znati kako izgleda sve dok ne stane pred ogledalo, tako isto osoba ne može znati svoje nedostatke sve dok je druga osoba ne obavijesti o njima. I kad god se desi izmjena njenog izgleda, ona će tu izmjenu uočiti tek kada se pogleda u ogledalo, isto tako kada god se desi neki propust, mahana, grijeh ili prijestup, osoba to može uvidjeti najbolje samo kada joj druga osoba skrene pažnju na isto.

Ovo nam govori o neophodnosti ljudi koji će nas savjetovati. Oni moraju biti u našoj blizini. Zar u svakoj kući ne postoji ogledalo?! Postoji. Isto tako moramo i mi imati pri sebi savjetnika! Naprotiv, mi ih moramo sebi tražiti! Da li ogledalo izlazi pred nas ili mi pred ogledalo? Mi izlazimo pred ogledalo. Tako isto i mi sebi moramo tražiti iskrene i dobronamjerne savjetnike. Ne trebamo čekati ih, već stalno pitati da li ima pri nama nedostataka.

Zatim, osoba koja nema znanja i iskustva, pa griješi i čini propuste, treba kad god se posavjetuje i ukaže joj se na propust, da prihvati savjet. Zar svaka osoba, kada stane pred ogledalo i primjeti na sebi nekakvu mrlju ili nečistoću, zar neće požuriti da otkloni tu mrlju sa svoga lica ili odjeće?! Hoće sigurno. Zašto? Zato što vjeruje ogledalu, sve što vidi u ogledalu na sebi, biće ubjeđena da doista ima na sebi sve to. Isto tako, kad god je iskrena osoba posavjetuje, ona treba da prihvati njen savjet i da osmah svoju nepravilnost ispravi.

I na kraju, kako se savjetuje?

Kada osoba stane pred ogledalo, ogledalo je šutke, blago, bez ikakve buke vjerodostojno obavještava o njenom izgledu. Tako isto, osoba kada savjetuje drugoga, treba ga savjetovati blago, smirenim glasom, te ukazati mu na propuste onakvi kakvi doista i jesu: ne uvećavati ih, niti smanjivati.

Također, osoba koja savjetuje treba imati na umu da ogledalo ne prikazuje samo mahane i nedostatke, već i lijepe pojedinosti. Stoga, kada savjetuje drugoga i želi mu ukazati na propuste koje vidi pri njemu, tada mu treba spomenuti i njegove vrline. Sigurno je da će zbog prethodne pohvale onaj koji pri sebi ima manjkavosti, požuriti da što prije te manjkavosti i otkloni kod sebe.

Na drugoj strani, osoba kojoj se upućuje savjet, neće odbijati savjet, utjerivati u laž savjetnika, psovati i grditi, već će širokih prsa prihvatiti savjet i zahvaliti se na ukazanim propustima, kako je u takvom stanju drugi ne bi više viđali. Upravo na takav način, svako od nas prihvata sliku koju vidi u svome ogledalo i otklanja svoje mahane kako ga drugi ljudi, van kuće, ne bi viđali s njima.

Mimo spomenutih smjernica u ovom sveobuhvatnom, kratkom ali sadržajnom, Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, hadisu nalaze se i druge brojne poruke. Od njih su i sledeće:

1. Osoba koja se gleda u ogledalo, ona vidi samo sebe, iza svoje slike ona ne može ništa drugo i nikoga drugog da vidi. Ovo znači da osoba treba tražiti osobu za svoga savjetnka, kako će spoznati svoje mahane i otklonuti ih, a ne da traži osobu s kojom će pronalaziti mahane drugih. Kao što ga njegova slika u ogledalu zaklanja od pogleda u sve drugo, isto tako, njega njegove mahane trebaju okupirati od gledanja u druge.

2. Svi smo mi bez izuzetka potrebni savjeta i savjetnika, ali je činjenica da one osobe koje više stoje ili sjede pred ogledalom kako bi se uljepšale i od sebe otklonule mahane, isto tako bi se trebale i više savjetovati.

3. Također, ko god se pogleda u ogledalo, ogledalo će mu pokazati njegov izgled. Ovo znači da osobe koje savjetuju da one savjetuju sve bez izuzetka. Tako se na propuste, greške i mahane ukazuje i bližnjem i daljnjem, i osobi od koje imamo koristi i osobi od koje nemamo koristi. Nema pravljenja razlike. I svakom od njih se daje potpuna i tačna slika njegovog stanja.

4. Kako je prethodilo, osoba kada savjetuje drugu činit će to blagim i lijepim riječima. Ona neće prilikom savjetovanja podizati glas na griješnika, ne samo zbog toga što bi griješnik odbio njen savjet, već i zbog toga kako ga ne bi drugi čuli pa se tako upoznali s mahanama griješnika. U tom smislu, isto tako i poslije, kada se udalji od osobe koju je savjetovala, ona neće drugima govoriti o njihovim mahanama, kao što i ogledalo – kada s osoba udalji od njega -, više ne pamti njenu sliku, slika ne ostaje u ogledalu. I ukoliko neko drugi dođe da se posavjetuje sa istom osobom, ona mu neće prenositi kakve su bile mahane prethodne osobe koju je savjetovala, kao što ni ogledalo neće pokazati sliku prethodne osobe koja se u njemu ogledala.

5. Kada se osoba savjetuje zbog svojih propusta, te neke od njih ispravi, to joj treba priznati i pohvaliti je, upravo kao što i ogledalo kada osoba koliko-toliko odstrani mrlju sa svoga lica, ono sve to prikazuje i „priznaje“ popravljanje stanja. Ali i pored toga, ipak pokazuje da ima još za očistiti. Ono što je bitno, jeste da se ne kasni s pohvalom i ispravkom, baš kao što ogledalo ne kasni s prikazom bilo koje izmjene.

Poruke ovog kao i svih drugih riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su brojne, neiscrpne. Ono što je vrijedno spomenuti da – ukoliko bismo sa ovim ciljem iščitavali životopis Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, – zasigurno bismo uvidjeli da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na ovakav način ophodio kada je riječ o savjetovanju: kada bi on savjetovao druge i kada bi njemu nešto bilo prigovoreno, ne bi se oholio, već bi učtivo savjet saslušao.

Uzvišenog Allaha molim da nam Kur’an i Sunnet, Njegovu Knjigu i sunnet Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, učini našim vodičem u životu na ovome svijetu! Molim Ga Svevišnjeg da nam olakša njihovo razumijevanje i rad po njima, a Uzvišeni Allah je Svemogući!

X