Pitanje: Izbjegavanje (ar. hedžr) počinitelja grijeha jedan je od instrumenata koje islam propisuje u svrhu suzbijanja grijeha, i to je općepoznata stvar. Ono što me interesuje jeste da li se ovaj instrument koristi i u slučaju da su počinitelji grijeha roditelji? Ako postoji jaka pretpostavka da će izbjegavanje dovesti do toga da roditelj ostavi grijeh, da li će se smatrati dozvoljenim?
Odgovor: Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Allah, dželle šanuhu, naredio je ljudima da Mu ibadet čine i samo Njega obožavaju, a uporedo s tim roditeljima dobročinstvo čine i zahvaljuju im na onome što su oni za njih učinili. Rekao je Uzvišeni, u prijevodu značenja: Kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da će se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti. (El-Bekare, 85.); Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. (Lukman, 14.). Abdullah ibn Mes‘ud, radijallahu anhu, pripovijeda: “Pitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Koje je djelo je najvrjednije kod Allaha?’ Rekao je: ‘Namaz u njegovom vremenu.’ ‘A koje djelo, po vrijednosti, dolazi poslije toga?’, upitao sam ponovo. ‘Dobročinstvo prema roditeljima’, odgovorio je. ‘A koje poslije toga?’, upitao sam ga i treći put. ‘Borba na Allahovom putu’, odgovorio je.” (Buharija, 527., Muslim, 85.) S druge strane, neposlušnost roditeljima spada u strogo zabranjene postupke i velike grijehe. Rekao je Uzvišeni, u prijevodu značenja: Reci: “Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne.” (El-En’am, 151.). Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Neka je ponižen, neka je ponižen, neka je ponižen!” Upitali smo: “A ko to, Allahov Poslaniče?” “Onaj čija oba roditelja ili jedan od njih ostare kod njega, a on (služeći im) ne zasluži Džennet.” (Muslim, 2551.).
Dobročinstvo nije obavezno samo prema roditeljima muslimanima, niti roditeljima muslimanima koji prakticiraju vjeru, ono je opće i zajedničko za sve roditelje, pa i za one koji su nepokorni Allahu, dželle šanuhu, i nemuslimane. Rekao je Uzvišeni, u prijevodu značenja: A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obraća. (Lukman, 15.). Buharija i Muslim prenijeli su od Esme, radijallahu anhuma, da je rekla: “U vrijeme vladavine Kurejšija, dok je još uvijek trajalo primirje između njih i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, moja majka, inače idolopoklonica, došla mi je u posjetu zajedno sa mojim bratom. Otišla sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i pitala ga: ‘Allahov Poslaniče, došla mi je majka, koja, po svemu sudeći, želi uspostaviti kontakt između nas dvije i održavati rodbinsku vezu. Kako ću postupiti?’ ‘Održavaj rodbinsku vezu sa svojom majkom’, naredi mi on.’’ (Buharija, 2620., Muslim, 1003.). Kada dijete vidi svoje roditelje kako jasno i otvoreno griješe prema Allahu, dželle šanuhu, obavezan je da im ukaže da je ono što rade grijeh i zlo, preporučujući im dobro i odvraćajući ih od zla, ali bez grubosti, ružnih postupaka i teških riječi. Uz sve to, uputit će dovu Allahu, dželle šanuhu, i zatražiti pomoć onih koji svojim savjetom mogu utjecati na njih i čiju riječ oni poštuju i uvažavaju. Štaviše, čovjek bi u svom misionarsko-da’vetskom angažmanu posebnu pažnju trebao posvetiti upravo roditeljima. Oni imaju najviše prava da se prema njima ophodi u skladu sa riječima Uzvišenog, u prijevodu značenja: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s Njima na najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu. (En-Nahl, 125.).
Rekao je imam Ahmed: “Ako tvoj roditelj uradi nešto sa čime, kao vjernik, nisi zadovoljan, razgovarat ćeš s njim, bez korištenja grubosti, ružnih postupaka i teških riječi. U protivnom, ostavi ga na miru. Roditelj nema isti tretman kao bilo koja druga osoba.” Molim Uzvišenog Allaha da nas i naše roditelje uputi na Pravi put, da im oprosti i nagradi ih najboljom nagradom za sve što su učinili za svoju djecu, On je plemenit i darežljiv.
Odgovorio: Abdurrahman Ibn Ibrahim El-Usman, član profesorskog vijeća na Islamskom univerzitetu “Muhammed Ibn Saud”
Preveo i prilagodio: Mr. Semir Imamović
(Izvor: www. islamtoday.net).
