Islamska pedagogija

Odlike uspješnog učitelja i odgajatelja

490pregledi
Piše: Abdulvaris Ribo

Ono što je općepoznato i što ne treba dokazivati je da je za svako zanimanje neophodno znanje, obuka i stručnost. Tako mehaničarski zanat uspješno  može obavljati samo onaj ko je za to završio školu i stekao neophodnu praksu. Isto tako, graðevinarstvom se može baviti samo ona osoba koja posjeduje potrebno znanje i praksu za taj posao. Prema tome, svaki posao i zanimnaje zahtijeva odreðenu odgovornost i ozbiljan pristup.
S obzirom da je izgradnja ljudske ličnosti jedna velika odgovornost i kompleksan posao i zanimanje, sigurno je ova stručnost i sposobnost ponajviše potrebna u ovome poslu.Odgoj čovjeka je uzvišeni poziv, jer se radi o odgoju i izgradnji Božijeg namjesnika  od kojeg zavisi red i pravičnost na Zemlji. U pitanju je stvorenje koje je splet raznih osjećaja i emocija. Odgoj i izgradnja čovjeka je, ustvari, usaðivanje u njega pozitivnih osobina, a eliminisanje svih negativnih osobina koje je stekao i naslijedio. S obzirom da je ovaj odgojno-obrazovni proces veoma bitan, složen i zahtjevan, neophodno je da se povjeri osobama koje su za to potpuno osposobljene i stručne.

Neophodnost znanja

Kada govorimo o jednom vjerskom odgoju i obrazovanju, onda je prije svega neophodno vjersko znanje koje je osnova pravilnom odgoju čovjeka. Prema tome, neophodno je da učitelj i odgajatelj posjeduje vjerskog znanja, koliko mu je potrebno za kvalitetan odgojno-obrazovni rad sa djecom i sa odraslima. Nije potrebno da  bude učenjak ili vrhunski stručnjak u islamskim naukama, ali je neophodno da posjeduje moć istraživanja i samostalnog usvaršavanja, da bi svoje znanje mogao nadograðivati i proširivati, shodno potrebama odgojno-obrazovnog rada. Pored ovog vjerskog znanja, potrebno je da učitelj-odgajatelj posjeduje opće obrazovanje i kulturu. Pod općim obrazovanjem se misli na odreðeno znanje iz društvenih znanosti kao što su; pedagogija, psihologija i metodika, jer su ove nauke, takoðer neophodne za jedan kvalitetan odgoj i obrazovanje. Pomoću  psihologije ćemo najlakše upoznati kakve su ličnosti naši učenici, njihove mogućnosti i spremnosti i kako se najbolje postaviti prema nekim njihovim postupcima i reakcijama. Za ovo imamo primjer u praksi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ako se osvrnemo na njegovu biografiju uvidjet ćemo da je on vrlo dobro poznavao ličnosti svojih ashaba. Prenosi se od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu aejhi ve selllem, rekao: « Namilostiviji čovjek ovoga ummeta, prema pripadnicima ummeta je Ebu Bekr, najstrožiji u Allahovim odredbama je Omer, najstidljiviji je Osman, halal i haram najbolje poznaje Muaz ibn Džebel, najbolji poznavalac feraida (nasljednog prava) je Zejd ibn Sabit, a najbolji učač je Ubejj. Svaki ummet je imao svoga povjerenika, a povjerenik ovoga ummeta je Ebu Ubejde ibnul-Džerrah.» (Tirmizija, Ibn Madže i Ahmed)
U drugom primjeru, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je svoga prijatelja Ebu Zerra, posavjetovao savjetom koji je bio zasnovan na njegovom poznavanju Ebu Zerrove ličnosti. Rekao mu je: « Ebu Zerre, ja vidim da si ti slabašan, a volim ti ono što volim i sebi. Zato nemoj nikada prihvatiti da vladaš dvojicom, niti da se brineš o imetku siročeta!» (Muslim, 1826)

Poznavanje sredine i okoline u kojoj živi učenik

Jedan od važnih faktora uspješnog odgoja je i poznavanje karakteristika okoline u kojoj učenik živi, jer sredina ostavlja tragove na ličnost osobe. Poznavanje sredine pomaže da odgonetnemo mnoge stavove i ponašanja učenika. činjenica je da uže i šire okruženje uveliko utiće na formiranje ličnosti, kao i društvo u kojem se dijete ili odrasli kreću. Osnovni uzroci nenormalnog i nezdravog ponašanja omladine i djece su; siromaštvo u kućama, svaðe meðu roditeljima, razvodi roditelja, pokvareno društvo, loš odnos roditelja prema djetetu, smrt jednog ili oba roditelja i drugi. Da bi odgajatelj mogao razumjeti ponašanje svoga učenika i ispravno se postaviti prema njegovom devijantnom ponašanju, neophodno je da poznaje uzroke toga.

Lijepa prezentacija

Veoma je bitno kako će učitelj prezentirati učenicima  znanje i iskustvo koje posjeduje. Mnogo je onih koji imaju zavidno znanje, ali ne posjeduju mogućnost da to kvalitetno  prezentiraju i iskoriste pri odgoju i kao takvi ne mogu biti uspješni učitelji i odgajatelji. često imamo primjer univerzitetskog profesora, koji je vrhunski stručnjak u svojoj oblasti, ali nije u stanju da svojim znanjem i iskustvom odgaja učenike. Pri prezntitanju i prenošenju znanja s ciljem odgoja, veoma je važno kakve će metode koristiti učitelj. Treba da koristi, za učenike, zanimljive i utjecajne metode, jer u protivnom, izgubit će se traženi cilj i ponuðeno će ostaviti slabog traga. Odgoj nije samo teorija ili smjernice koje se upućuju i kazuju. To nisu samo naredbe i zabrane, nego je to jedan poseban proces koji zahtijeva različite duhovne elemente i praktična iskustva, primjenjena u različitim stanjima i etapama.
Nekada odgajatelj misli da je dovoljno da prema onome koga odgajaš potvrdiš svoju ljubav. Iskazivanje ljubavi jeste bitno, ali nije dovoljno za uspješan odgoj. Otac može voljeti svoje dijete i željeti mu svako dobro, ali neispravnim načinom iskazivanja toga, može kod dijeteta izazvati sumnju u očeve namjere prema njemu. Samo onaj učitelj koji posjeduje lijepu prezentaciju, vješto će koristiti različite metode i za svaku situaciju iskoristiti najbolji način.

Stalni nadzor i nadgledanje

Odgoj i obrazovanje je neprekidan proces u kojem nisu dovoljne smjernice prolaznika. To je proces koji zahtijeva stalni nadzor i upute. Odgajtelj koji nije u mogućnosti da stalno prati svoga učenika i njegovo napredovanje, ne može biti dobar odgajatelj. Stalni nadzor ne znači da se učenik popravlja i ispravlja za svaki najmanji propust. Takav odnos bi kod učenika stvorio odbojnost prema učitelju, što je naravno velika šteta i neuspjeh. Mudar učitelj će ponekad prešutiti negativnu pojavu kod učenika, bojeći se da će biti kontra efekat ako bude na nju stalno upozoravao. On će na osnovu svoga iskustva procjeniti da li je bolje upozoriti ili prešutiti, ali se upozoravanje ne smije u potpunosti zapostaviti. Nema sumnje da se ovakav način odgoja smatra jednim od najjaćih principa u stvaranju besprijekorno uravnoteženog čovjeka. Kao najbolji uzor svome ummetu, Poslanik, sallallahu aeljhi ve sellem, je bio primjer stalnog nadgledanja. On je stalno pratio i nadgledao odgoj svojih ashaba, što potvrðuju mnogi hadisi. Prenosi Buharija i Muslim od Ebu Seida El-Hudrija da je Poskanik, sallallahu alejhi ve sellem,rekao: «čuvajte se sjedenja na javnom putu!» Prisutni mu na to rekoše: « Allahov Poslaniče, nama je potrebno da se tu okupljamo i razgovaramo?Allahvo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im na to odgovori: «Ako to već morate, onda dajte putu ono što mu pripada.» Oni ga ponovo upitaše: « A šta putu pripada, Allahov Poslaniče?» On im odgovori: «Obaranje pogleda, suzdržavanje od vrijeðanja, odazivanje selama, nareðivanje dobra i odvraćanje od zla.»

Duševna stabilnost učitelja

S obzirom da učitelj-odgajatelj ima kontakt i dodir sa čovjekom, sa tom složenom ljudskom prirodom, neophodno je da posjeduje jedan potreban nivo duševne stabilnosti. Ne smije da bude prevrtljive prirode, nestabilan ili sklon brzoj i nepromišljenoj reakciji, ili da bude previše osjetljiv, a kamo li da bude psihički bolestan. Učenik ima porebu za duševno stabilnim odgajteljem i učiteljom, od čijih postupaka će se okoristiti, a ne da od njegovih postupaka stahuje i da ga se boji. Ako je učitelj duševno nestabilna osoba, ne samo da ne može biti odgajatelj i pomagać učenicima, nego je i njemu samom potrebna pomoć.

Obostrani kontakt

Odgoj i obrazovanje nije proces koji teče samo s jedne strane, strane učitelja. Neprihvatljivo je da se učitelj ophodi prema učeniku kao prema osobi koja samo treba da sluša i prihvata. Naprotiv, neophodan je kontakt i dijalog na relaciji učitelj-učenik, jer je odgoj i obrazovanje operacija koja je nezamisliva bez učestvovanja s obje strane. Kada vodi dijalog sa učenikom, učitelj  treba da mu se lijepo obraća i da ga pažljivo sasluša kada on priča, što je bila praksa najboljeg učitelja svih vremena, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: «Dok smo jedne prilike sjedili sa Poslanikom, sllallahu alejhi ve sellem, u mesdžid uðe jedan čovjek sa devom i sveza je u mesdžidu, a zatim se obrati i reče: « Ko je od vas Muhammed? Poslanik je sjedio meðu njima naslonjen. Rekli smo: « Ovaj bijeli čovjek koji je naslonjen.» čovjek se obrati Poslaniku: «O sine Abdulmutalibov! A Poslanik mu odgovori: «Odazivam ti se….» Pogledajmo kako se Poslanik lijepo obraća ovom čovjeku. Kao što je pridavao pažnju da sasluša sagovornika, tako je pridavao pažnju da mu govor bude jasan i upečatljiv. Aiša, radijallahu anha, opisuje njegov govor pa kaže: « On nije u govoru nabrajao kao što vi nabrajate.» U drugoj predaji stoji: «Govorio je razgovijetno, tako da bi onaj ko sluša sve zapamtio.»

Optimizam

Nada u uspjeh i ostvarenje zadatog cilja i dobrih rezultata je uvjet koji je neophodan u bilo kojem poslu, pa tako i u odgoju i obrazovanju generacija. S obzirom da je proces odgoja i obrazovanja posao koji zahtijeva mnogo vremena i truda, iziskuje veliku strpljivost i dug dah.
Rezultati ovog posla se ne naziru odmah, pa bi optimizam trebao biti neminovna osobina svih onih koji rade na tom polju.

Prvi put objavljeno: utorak, 29 Svibanj 2007 11:15