Ahlak

Odjeća isticanja

1.15Kpregledi
Piše: Mr. Safet Kuduzović

Uzvišeni Allah dozvolio je čovjeku da oblači lijepu odjeću i pazi na vlastiti izgled i pogrdio one koji zabranjuju Allahove blagodati. Uzvišeni kaže: “Reci: Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?” (El-Earaf, 32.) Ibn Mes’ud prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće ući u Džennet ko bude imao u srcu oholosti koliko zrno gorušice.”

“Čovjek voli da se lijepo obuče i da njegova obuća bude lijepa”, kaza neko od prisutnih! Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to reče: “Allah je lijep i voli lijepo, oholost je odbacivanje istine i omalovažavanje ljudi.” (Muslim)
Dakle, islam je pohvalio lijepo i uredno odijevanje, što nikada nije bio predmet razilaženja meðu muslimanima općenito, a meðu učenjacima posebno. Meðutim, šerijat je zabranio odreðene vrste odjeće kako muškarcima tako i ženama, a počinitelju priprijetio kaznom.
Jedna od zabranjenih vrsta odjeće jeste odjeća isticanja. To je odjeća za koju je Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Ibn Omer, rekao: “Ko obuče odjeću isticanja (na ovome svijetu), Allah će ga ogrnuti odjećom poniženja na Sudnjem danu.” U drugoj verziji stoji: “Potom će njime potpaliti vatru džehennemsku.” (Ahmed, Ebu Davud i Ibn Madže. Citirani hadis u različitim verzijama dobrim su ocijenili: imam Munziri, Iraki, Ibn Muflih, Busiri, Sehavi, Behuti, Adžluni, Albani. Imam Ševkani i Muhammed Han tvrde da su prenosioci ove predaje pouzdani. Vidjeti: Ihjau ulumid-din, 4/286 sa opaskama imama Irakija, El-Adabuš-šeraijje, 2/582, Misbahuz-zudžadže, 4/90, Nejlul-evtar, 2/111, El-Mekasidul-hasene, str. 668, Keššaful-kinaa, 1/381, Kešful-hafa, 2/362, Er-Revdatun-nedijje, 1/234 i 3/460, Sahihut-tergib, 2/480)

Imam Sefarini u svome komentaru na Gizaul-elbab, 2/161, kaže: “čovjek je obukao odjeću isticanja ako se njegova odjeća razlikuje od odjeće njegovih mještana.”

Imam Merdavi kaže: “Pogrdno je oblačiti odjeću isticanja ili odjeću koja se ne nosi u dotičnom podneblju.” (Vidjeti: El-Insaf, 1/473)
Imam Ševkani kaže: “Odjećom isticanja misli se na odjeću kojom čovjek odudara od odjeće drugog svijeta.” (Vidjeti: Nejlul-evtar, 2/111)
Hanefijski učenjak Ali Kari kaže: “Odjeća isticanja je, izmeðu ostalog, i odjeća kojoj se ljudi ismijavaju.” (Vidjeti: Merkatul-mefatih, 8/221)
Ibn Omer vidio je svoga sina koji je obukao pohabanu odjeću, pa mu je rekao: “Skini je, to je odjeća isticanja.” (Vidjeti: Telbisu Iblis, str. 174).

Ibn Muflih spominje nekoliko identičnih citata kojima hanbelijski učenjaci definišu odjeću isticanja, pa kažu: “Odjeća koja se razlikuje od odjeće koju nose ljudi u tvome podneblju”, “Odjeća po kojoj osoba biva prepoznatljiva kod ljudi”, “Odjeća koja nije poznata kod ljudi u tvom podneblju”, “Odjeća koja odudara od odjeće koju nose ljudi u tvojoj zemlji ili plemenu.” Nakon toga ovi učenjaci tvrde: “čovjek treba oblačiti ono što oblače drugi ljudi da ne bi upirali svoje prste u njega i ogovarali ga, pa će biti grješan kao i oni, jer ih je naveo na grijeh.” (Vidjeti: El-Adabuš-šeraijje, 2/581, i El-Furua, 1/302).
Imam Ahmed vidio je na čovjeku crno-bijeli prugasti ogrtač, pa mu je rekao: “Skini to, i obuci ono što oblače ljudi u tvojoj zemlji.” (Vidjeti: El-Adabuš-šeraijje, 2/581)
Ibn Abdil-Berr kaže: “Govorilo se: Jedi hranu koju poželiš, a odijevaj se kako ljudi žele (tj. kako se ljudi odijevaju).” (Vidjeti: El-Adabuš-šeraijje, 2/582)
Ibn Kajjim kaže: “Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, aludira da se čovjek treba odijevati kao što se odijevaju ljudi u njegovoj zemlji.” (Vidjeti: Haddus-sevb, str. 27, od šejha Bekra Ebu Zejda)

Brojni drugi učenjaci kada definišu “odjeću isticanja” kažu da je to odjeća kojom se osoba ističe meðu ljudima u podneblja u kojem boravi. (Vezano za ovaj smisao uporediti: Keššaful-kinaa, 1/381, Ed-Derari, 1/383 od imama Ševkanija, Er-Revdatun-nedijje, 3/460 i Avnul-mabud, 11/51)

Centru za izdavanje pravnih rješenja koje je pod mentorstvom dr. Abdullaha el-Fekiha postavljeno je pitanje: “Kakav je propis za onoga koji oblači odjeću koja nije poznata u običajnom pravu odreðenog podneblja, kao primjer čovjeka ili žene koji nose afganistansku odjeću u Maroku?”

Nakon dužeg pojašnjenja, u odgovoru stoji: “Zaključak: ljudi se trebaju odijevati u skladu s odijevanjem koje vlada u njihovoj sredini, i pogrdno je izlaziti iz tog okvira. Taj izlazak je haram ako se osoba ističe svojim načinom odijevanja i bude prepoznatljiva. Ibn Madže i drugi bilježe hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Ko obuče odjeću isticanja, Allah će ga ogrnuti odjećom poniženja na Sudnjem danu.’ Odjeća isticanja je svaka odjeća kojom se čovjek razlikuje od drugih ljudi.” (Broj fetve, 14805)

Šejh Bekr Ebu Zejd nakon konstatacije da je odjeća isticanja ona odjeća koja odudara od odreðene sredine, kaže: “Razlog zbog kojeg pojedinci nose ovakvu odjeću je vjerska umišljenost, a umišljenost je bolest srca koja je opasnija od klasičnih tjelesnih bolesti.” (Vidjeti: Haddus-sevb, str. 31)

Poznato šerijatsko pravilo glasi: “Običaj je pravosnažan” (ar. el-âdetu muhakkemetun). (Vidjeti: El-Ešbahu ven-nezair, str. 93, od imama Ibn Nudžejma, Šerhul-kavaidil-fikhijje, str. 219, od šejha Ahmeda Zerke i El-Kavaidul-fikhijjetul-kubra, str. 325, od dr. Saliha Sedlana)
Svaki običaj koji nije u koliziji sa šerijatom je validan i ljudi su dužni postupati shodno tom običaju. Svakim odstupanjem od pravnih običajâ koji ne oponiraju šerijatu otvaraju se vrata sumnji, potvora, ogovaranja, predrasuda itd. Stoga je obaveza dosljedno slijediti ove običaje bilo da se radi o odijevanju ili drugom segmentu.

Dakle, nije šerijatski opravdano nositi odjeću koja nije poznata stanovništvu odreðenog podneblja. Odjeća koja se nosi u Afganistanu tretira se odjećom isticanja u Saudijskoj Arabiji, Jordanu, Alžiru i svim zemljama u kojima se ljudi ne odijevaju na takav način. Isto tako, odjeća Afganistana, Saudijske Arabije, Emirata, Maroka i drugih muslimanskih zemalja smatra se u Bosni odjećom isticanja. Pojedini muslimani iz velike ljubavi prema sunnetu odijevaju se na našim prostorima na veoma upadljiv, a za neke i provokativan način. Ljubav prema sunnetu biva shodno šerijatskim tekstovima i pravilima koja su iz njih izveli islamski učenjaci, a ne shodno emocijama.

Ko želi praktično primijeniti sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, treba se odijevati na način koji je poznat ljudima, ne suprotno tome. Ovo je, svakako, uslovljeno da odjeća koju nose ljudi u odreðenoj zemlji nije u koliziji sa islamskim načinom odijevanja. Ako oponira šerijatskom načinu odijevanja, tada će musliman nositi odjeću koja nalikuje njihovoj odjeći, ali ispunjava uvjete ispravnog odijevanja. Ako pretpostavimo da ljudi u odreðenom mjestu ili zemlji nose tijesne pantalone ili prozirne, musliman će nositi široke i neprozirne pantalone. Takav je slučaj i sa ostalom odjećom. Što se tiče uvjeta ispravne nošnje, o njima su islamski učenjaci podrobno govorili. Mi ćemo se zadovoljiti samo spominjanjem osnovnih uvjeta bez podrobnog razlaganja ili pojašnjavanja:

1. da pokriva stidna mjesta,
2. da je široka i neprozirna,
3. da ne nalikuje odjeći suprotnog spola,
4. da ne nalikuje odjeći nevjernikâ,
5. da nije namirisana (kod žena), a Allah najbolje zna.

Prvi put objavljeno: srijeda, 13 Kolovoz 2008 05:18