Sira

O skromnosti Allahovog poslanika s.a.v.s.

725pregledi
Piše: Adis Mehinović

Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je čovjek koji se ni po čemu nije razlikovao od svojih drugova, jeo je i pio ono što bi i oni jeli i pili, živio je u istim uvjetima u kojima su i oni živjeli, pa čak ponekad i u težim uvjetima od njih. Spavao je na postelji koja se nije odlikovala po ugodnosti ni koliko jedan trun od postelja njegovih, s.a.v.s., ashaba.

Njegova odjeća bila je iste kvalitete kao i njihova, njegov život nije bio ugodniji od njihovog, njegov odnos prema njima bio je bratski ispunjen ljubavlju, nije tražio od njih ophođenje prema njemu kao prema gospodaru ili vladaru, nego je to čak i zabranjivao. Krasila ga je bogobojaznost i jednostavnost, a njegova skromnost plijenila je srca ljudi koji bi ga i samo jednom sreli.

Omer ibn El-Hattab, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ne veličajte me kao što kršćani veličaju Isaa, sina Merjemina, jer ja sam Allahov rob, i zato recite: ‘Abdullahi ve resuluh (Allahov rob i poslanik).”’

Ovim riječima Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranjuje svojim sljedbenicima da ga uzdižu na položaj i mjesto koje bi ih poslije moglo odvesti na stranputicu i obožavanje njega kao čovjeka umjesto jednog i jedinog Allaha, kao što su sljedbenici Isaa, a.s., zalutali i počeli obožavati svog poslanika umjesto Uzvišenog, Jednog i Jedinog, Gospodara svih ljudi.

U ovom kontekstu on, s.a.v.s., zabranjivao je čak i to da pred njim drugi ustaju na noge kada je dolazio u neko društvo ili sijelo, a o tome nam govori predaja od Enesa ibn Malika, r.a., koji kaže: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je najdraža osoba svojim drugovima, a kada bi ga ugledali, niko nije ustajao pred njim, jer su znali da on to ne voli.”

Enes ibn Malik, r.a., o njegovoj skromnosti u jednoj drugoj predaji govori: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., obilazio je bolesne, klanjao dženaze, jahao na magarcu i odazivao se pozivu roba na gozbu. A na dan Benu Kurejza, jahao je na magarcu zauzdanim užetom i osedlanim prekrivačem od vlakana palminog lišća.”

Zbog svoje skromnosti, Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je uvijek prijatno društvo svima, pa i onima najsiromašnijima, jer ako bi ga i sasvim skromno ugostili, on ih ne bi postidio niti uvrijedio, pa su ga i oni često pozivali sebi u goste, a on, s.a.v.s., bi im se odazivao.

Od Enesa ibn Malika, r.a., također se prenosi da je rekao: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., odazivao se pozivu na gozbu gdje bi ga ugostili ječmenim hljebom i starim maslom. A njegov oklop bio je založen kod jednog jevreja, i sve do svoje smrti nije našao sredstava da ga otkupi.”

Svi njegovi, s.a.v.s., drugovi, i muško i žensko, star ili mlad, obraćali bi mu se bez ikakve bojazni ili ustručavanja i razgovarali sa njim o svemu što bi ih tištilo ili interesovalo, a o tome nam govori Enes ibn Malik, r.a., koji prenosi da je neka žena došla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekla mu: ”Trebam tvoju pomoć”, a on, s.a.v.s., reče: ”U kojoj god ulici u gradu da se nađeš, ja ću ti se odazvati.”

A Jusuf ibn Abdullah ibn Selam, r.a., opisuje događaj kada je kao mali dječak donesen Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., nadjenuo mi je ime Jusuf, stavio me na krilo i pomilovao po glavi.”

O skromnosti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u svojoj kući, Aiša, r.a., na pitanje: ”Šta je Allahov Poslanik radio od poslova u kući?”, odgovara: ”Bio je čovjek poput ostalih ljudi, čistio je svoju odjeću, muzao ovcu i sam sebe usluživao.”

Skromnost Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bila je vidljiva u svemu pa tako i u njegovom načinu spavanja i njegovoj postelji, kako nam to prenosi Aiša, r.a., koja kaže: ”Postelja Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bila je od štavljene kože ispunjena vlaknima palminog lišća.”

A od Bera’a ibn ‘Aziba, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi legao u postelju, stavio desnu šaku pod desni obraz i proučio bi: ”Rabbi kini ‘azabeke jewme teb’asu ‘ibadek” (Gospodaru moj, sačuvaj me Svoje kazne u Danu kada Svoje robove proživiš).

A Huzejfe, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi legao u postelju, proučio: ”Allahumme bismike emutu we ahja” (Gospodaru moj, u Tvoje ime umirem i živim), a kada bi se probudio, rekao bi: ”El-hamdu lillahi ellezi ahjana ba’de ma ematena we ilejhi-n-nušur” (Hvala Allahu koji nas je oživio nakon što nas je usmrtio i Njemu ćemo se vratiti).

A Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., svake noći kada bi legao u postelju skupio svoje dlanove, puhnuo u njih i proučio suru Kul huwellahu ehad, Kul e’uzu bi rabbil-felek i Kul e’uzu bi rabbi-n-nas, a potom bi dlanovima potrao što bi mogao od tijela, počevši od glave i lica, i to bi ponovio tri puta.”

Ova skromnost Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jednostavnost Kur’ana, potpuni sklad riječi i djela, te dosljednost u slijeđenju prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s., od strane prvih generacija muslimana pravi je razlog brzog širenja islama na sve strane tadašnjeg poznatog svijeta.

Ova skromnost je i jedan od razloga zašto sljedbenici posljednjeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., nisu zalutali i uzeli ga za predmet obožavanja ili pretjerali u uzdizanju njegove, s.a.v.s., ličnosti dajući mu neka svojstva božanstva, u tome je mudrost njegovih riječi: ”Ne veličajte me kao što kršćani veličaju Isaa, sina Merjemina, jer ja sam Allahov rob, i zato recite: Abdullahi ve resuluh (Allahov rob i poslanik).”

I zato kažemo: Muhammed, s.a.v.s., je Allahov rob i poslanik. Uzor za svakog onog koji za Allahovim zadovoljstvom i ahiretom žudi, na kojeg se i u skromnosti treba ugledati.

Neka je na njega, s.a.v.s., njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji ih slijede u dobru Allahov salavat i selam sve do Sudnjeg dana.

A naša posljednja dova je: ”Enilhamdu lillahi rabbil-alemin” – ”Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!”

Prvi put objavljeno: srijeda, 17 Prosinac 2008 00:46