AkidaISTAKNUTO

O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati!

2.3kviews

Priredio: Mr. Osman Smajlović

Zamisli da se nađeš u sljedećoj situaciji: Do duboke starosti živiš bez poroda i kad već osjećaš da te starost ophrvala, Allah ti podari muško dijete, a onda ti naredi da ga svojom rukom zakolješ. Kako bi postupio?

Ibrahim, alejhis-selam, uputio je dovu svome Gospodaru da mu podari čestit porod i Allah mu je uslišao dovu: obradovan je dječakom blage naravi – Ismailom. Ibrahimu, koji je već u poznim godinama života, podareno je muško dijete. Ismail, očeva uzdanica, odrasta, pomaže ocu, koji osjeća nemjerljivu ljubav prema svom sinu. Kada je Ismail stasao u vrijednog mladića, u tom trenutku, trenutku vrhunca očeve ljubavi dolazi božanska naredba: “U snu sam vidio da te trebam zaklati!” San Allahovih poslanika je objava i istina i mora se izvršiti božanska naredba. Ibrahim, alejhis-selam, postupajući u duhu božanskog odgoja, obraća se svome sinu riječima: “O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?” ( Es-Saffat, 102)

Zašto Ibrahim svom sinu postavlja pitanje: “…pa šta ti misliš”? Ibrahim je mogao izvršiti Allahovu naredbu i ne pitajući dijete. Međutim, Ibrahim ne želi tako postupiti. Na to pitanje Ismail odgovara: “‘O oče moj’, reče, ‘onako kako ti se naređuje, postupi; vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati’” (Es-Saffat, 102). Ismailov odgovor ukazuje na plemeniti odgoj poslaničke kuće, a Ibrahim mu je to rekao želeći da i njegov sin iskaže potpunu pokornost Allahu.

Poslanički san dijete poima na jedini ispravan način – naredba. I zadovoljno se predaje Allahovom određenju, konstatujući da će biti strpljiv na putu pokornosti. Međutim, Ismail svoje strpljenje vezuje za Allahovo htijenje. Jer, nema strpljivosti osim sa Allahovim htijenjem.

Zašto je Allah naredio Ibrahimu da zakolje dijete?

Ibrahim, alejhis-selam, je halilur-Rahman, istinski prijatelj Milostivog. U njegovom srcu mora biti samo ljubav prema Allahu, i ne smije se pomiješati sa nekom drugom ljubavlju. Stoga, kada se u Ibrahimovom srcu našla ljubav prema djetetu i pomiješala sa ljubavlju prema Milostivom, došlo je iskušenje i trebalo je dokazati stepen halila, istinskog prijatelja Milostivog.

U tim trenucima do izražaja dolazi jedan od najuzvišenijih ibadeta u vjeri islamu – apsolutna predanost Allahu, i to predanost obojice: “…i njih dvojica poslušaše…” (Es-Saffat, 105).

Ibrahim, alejhis-selam, u potpunosti spreman da izvrši naredbu, čelom prema zemlji položio je svoga sina kako ga ne bi gledao u lice i oči i kako ga ne bi nadvladala očinska ljubav, pa da ne izvrši naredbu. Uzvišeni Allah potvrdio je iskrenost Ibrahima, alejhis-selam: “…ti si se objavi u snu odazvao…” (Es-Saffat, 105) .

Kada su izvršili božansku naredbu, uslijedila je nagrada – Allah je Ismaila iskupio velikim kurbanom i sačuvao spomen na njega u kasnijim naraštajima, sve do Sudnjega dana.

U kur’anskim ajetima Allah potvrđuje da je Ibrahim bio istinski vjernik, Allahu predan, i navješćuje mu rođenje drugog sina Ishaka, vjerovjesnika i dobrog čovjeka.

Neka su Allahov selam i blagoslov na Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Allahove vjerovjesnike i čestite i predane vjernike!