Odgovorio: Harmin Suljić
Pitanje: Da li je meni kao trgovcu dozvoljeno prodavati žensku odjeću onim ženama koje nisu šerijatski pokrivene? Naravno, radi se recimo o košuljama i tunikama kratkih rukava, ili čak kratkim suknjama ili hlačama koje će te žene najvjerovatnije nositi van kuće, odnosno pred muškarcima koji im nisu mahremi. Odgovor: U osnovi dopušteno je prodavati odjeću svih vrsta osim ako ne postoji očit pokazatelj da se radi o haramu u prodaji ili korištenju na nedopušten način.
Allah, s.v.t., kaže: ”Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.” (El-Bekare, 275)
Propis o prodaji ženske odjeće može se podijeliti na sljedeće vrste:
1. Odjeća koja je namijenjena za intimno korištenje, odnosno unutarnji odjevni predmeti i rublje. Ovakvu odjeću i predmete dopušteno je prodavati jer su u većini slučajeva namijenjeni za interno korištenje, odnosno žene ne odijevaju ovakav tip odjeće za javni izlazak i sl.
2. Odjeća koja se koristi unutar ili van kuće shodno kulturi žene, kao što je odjeća za izlazak. Ovakvu odjeću dopušteno je prodavati osim ako je trgovac ubijeđen da će se odjeća koristiti u zabranjene svrhe, tj. za razgolićavanje. U tom slučaju bit će mu haram prodavati ovakve odjevne predmete jer time pomaže sam čin nepokornosti Allahu, s.v.t., a On je rekao: ”Sarađujte i pomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se pomagati i sarađivati u grijesima i neprijateljstvu. Allaha se bojte, Allah uistinu žestoko kažnjava.” (El-Maide, 2.)
Predmeti i sredstva se koriste shodno namjeri, odnosno u tom slučaju nema razlike između muslimanske i nemuslimanke odjeće. Razgolićavanje je bilo zabranjeno u svim vjerama.
3. Odjeća koja je isključivo namijenjena za vanjsku upotrebu, poput kaputa, ogrtača i sl., ovakvu odjeću je dozvoljeno prodavati osim ako ne sadrži šerijatski zabranjene elemente, kao što je poistovjećivanje sa odjećom nevjernika, muškaraca, ili da je ukrašena, providna i tijesna, ili da sadrži bilo koji vid harama u sebi. U tom slučaju naziv odjeće nema utjecaja na njegovu suštinu i izgled, nego je haram prodavati ovakvu odjeću upravo radi sadržaja zabranjenih svojstava.
Ako ipak musliman prodaje odjeću i to onu koja predstavlja hidžab, shodno šerijatskim uvjetima, onda će se takvo djelo smatrati pozitivnim i dobrim, a ovakav trgovac može se nadati nagradi jer njegov posao predstavlja širenje dobra i borbu protiv zla.
Ali, ako se u prodaji nađu faktori koji šerijatski zabranjuju prodaju, proizvodnju ili bilo koji vid komercijalizacije, reklame i sl., onda u tom slučaju nije ni dozvoljeno imati bilo kakvog udjela u tome, bez razlike da li čovjek radio kao krojač, modni kreator, trgovac i bilo šta drugo. Nije mu dozvoljeno da ulazi u nešto što će vjerovatno nekoga dovesti do harama. Jer u ovom slučaju propis se ne gradi na osnovu dopuštenosti prodaje nego na osnovu ocjene upotrebe iste.
Ibn Kudame u ”Mugniju” kaže: ”Čovjeku nije dopušteno iznajmiti kuću onome za koga zna da će je koristiti kao crkvu ili sinagogu, ili ako zna da će to mjesto koristiti za prodaju alkohola ili igranje lutrije.”
Također nije dozvoljeno koristiti se dokazom kako mi navodno živimo u takvom vremenu, jer je muslimanima naređeno da se klone harama u svakom dobu i prostoru. Musliman je odgovoran za sebe, a ne za druge. Jer u tom slučaju moralo bi se reći da se svi harami koje čine ostali ljudi moraju dozvoliti i muslimanima.
Musliman mora voditi računa odakle i na koji način stječe imetak. Mora se kloniti sumnjivih stvari i da kroz njegovo tijelo ne prolazi osim ono za šta je ubijeđen da je halal.
Allah najbolje zna.
