HadisISTAKNUTO

O istihara-namazu i šuri – dogovaranju

1.7kviews

Rekao je Uzvišeni Allah: “I dogovaraj se s njima!” (Alu Imran, 159)

Uzvišeni Allah Svome robu i poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje da sasluša i razmotri mišljenja svojih ashaba, pa je stoga on tako i postupao: s njima se dogovarao o određenim pitanjima, a sve to kako bi pridobio njihova srca i učinio ih aktivnijim i požrtvovanijim u sprovođenju u djelo onoga o čemu su se dogovorili. Tako se s njima dogovarao uoči Bitke na Bedru, oko pitanja napada na karavanu Kurejšija[1],  te pred Bitku na Uhudu, tražeći njihovo mišljenje da li da ostanu u Medini i tu dočekaju neprijatelja ili da neprijatelju izađu u susret, pa je većina bila za drugu opciju. Isto tako, sa ashabima se konsultirao i u vezi Bitke na Hendeku, koja je poznata i pod imenom Bitka saveznika, kada je sa združenim neprijateljem mogao sklopiti primirje pod uvjetom da im isplati trećinu uroda medinskih datula te godine, pa su to kategorički odbili Sa‘d b. Ubada i Sa‘d b. Muaz, pa ih je on poslušao. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dogovarao se sa ashabima i na dan Hudejbije, kada im je predložio da napadnu mušrike, pa mu je Ebu Bekr, radijallahu anhu, savjetovao da to ne učini, rekavši mu: “Mi nismo došli ratovati, došli smo obaviti umru”, pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslušao. Dakle, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, konsultirao je ashabe i tražio njihovo mišljenje i u ratnim i u svim drugim situacijama.

Rekao je Uzvišeni Allah: “I koji se o poslovima svojim dogovaraju…” (Eš-Šura, 38)

U ovom ajetu, Uzvišeni Allah hvali vjernike zbog činjenice da oni ne donose zaključke sve dok se ne dogovore u pogledu neke odluke, i to nakon što su međusobno razmijenili mišljenja, bez obzira radilo se o odlukama vezanim za rat i borbu ili nekim drugim odlukama.

Tako je postupio i Omer, radijallahu anhu, kada je, nakon što je izboden i nakon što mu se približila smrt, odluku o imenovanju novog halife prepustio šuri – vijeću, koju su sačinjavala šesterica posebno odabranih ashaba, s kojima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio zadovoljan dok je bio živ, a i umro je zadovoljan s njima, pa su se ashabi, radijallahu anhum, složili da za novog halifu izaberu Osmana, radijallahu anhu.

  1. Od Džabira, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao nas je istihara-namazu za svaku priliku, kao što nas je podučavao i kur’anskim surama. Govorio je: ‘Kada nekoga od vas pritisne kakva briga ili dođe u nedoumicu, neka klanja dva rekata dobrovoljnog namaza, a zatim neka kaže:

Allahumme inni estehiruke bi ‘ilmike, ve estakdiruke bi kudretike ve es’eluke min fadlikel-‘azimi, fe inneke takdiru ve la akdiru, ve t‘alemu ve la e‘alemu, ve Ente ‘Allamul-gujub. Allahumme in kunte t‘alemu enne hazel-emre (ovdje imenovati i spomenuti o kakvoj se potrebi radi) hajrun li fi dini ve me‘aši ve ‘akibeti emri (ili je ovdje rekao: …adžilihi ve adžilihi…) fa-kdirhu li ve jessirhu li, summe barik li fihi, ve in kunte ta‘lemu enne hazel-emre šerrun li fi dini ve me‘aši ve ‘akibeti emri (ili je i ovdje rekao: …adžilihi ve adžilihi…)  fa-srifhu anni, va-srifni anhu va-kdir lijel-hajre hajsu kane, summe-rdini bihi’”, što u prijevodu znači: “Allahu moj, molim Te da mi iz Svog sveobuhvatnog znanja podariš rješenje koje je za mene najbolje. Od Tebe tražim da mi pomogneš Svojom snagom i molim Te da mi podariš iz Svoje velike dobrote. Ti si to kadar i Ti to možeš, a ja to nisam kadar i ja to ne mogu. Ti si Sveznajući, a ja znanja nemam, Ti si jedini, Onaj koji sve skriveno poznaje. Allahu moj, ako je ovo što sam naumio uraditi (ovdje spomenuti o kakvoj se potrebi radi) dobro za mene, moju vjeru i moj život i moju konačnicu (ili je rekao: …za moju sadašnjost i budućnost…), onda mi odredi da to uradim, i to mi olakšaj i podari mi blagoslov u tome. A ako je ovo što želim uraditi loše za mene, po moju vjeru i moju konačnicu (ili je rekao: …moju sadašnjost ili budućnost…), onda to otkloni od mene i odredi mi da me zadesi nešto bolje od toga, bez obzira šta to bilo, i učini da time budem zadovoljan.” Buhari.

Dokumentacija hadisa

Bilježi ga Buhari, Fethul-Bari, 3/48.

Manje poznata značenja

istihara-namaz – namaz koji čovjek klanja s ciljem da od Allaha zatraži da ga uputi na bolju i za njega korisniju od dvije ili više ponuđenih solucija.

Propisi, pouke i poruke

– Ovaj namaz nije propisano klanjati ukoliko se radi o nečemu što je vadžib – šerijatski strogo naređeno, ili o nečemu što je mustehab – lijepo i pohvalno, jer obje vrste ovih djela u osnovi su propisane i treba ih činiti bez ikakvog dvoumljenja. Isto tako, istihara-namaz ne klanja se ni kada se radi o nečemu što je haram – strogo zabranjeno, ili pak mekruh – ružno i pokuđeno, jer je osnova da se ni jedno ni drugo ne treba činiti, te ih bez ikakvog dvoumljenja treba izbjegavati. Riječi Džabira, radijallahu anhu: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao nas je istihara-namazu za svaku priliku…”, iako su izrečene u formi općenitosti i sveobuhvatnosti, one se ipak odnose na jednu posebnu vrstu djela pri kojima je propisano klanjati ovaj namaz, a to su tzv. mubah djela, tj. djela i postupci koji šerijatom nisu zabranjeni, ali ni naređeni, te za njihovo činjenje u osnovi nije propisana ni nagrada, ni kazna.

– Pohvalno je da se istihara-namaz klanja za svaku odluku, pa makar ona, po mišljenju onoga koga se tiče, bila i nevažna, jer može se desiti da “nevažne odluke” postanu od velike važnosti i da se za njih vežu ogromne posljedice.

– Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poklanjao je veliku pažnju i nastojao da ashabe poduči načinu na koji se klanja ovaj namaz, a sve zbog njegove velike koristi i dobra.

– Iako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom sugestije ashabima da klanjaju ovaj namaz upotrijebio izraz koji upućuje na naredbu (neka klanja dva rekata), klanjanje ovog namaza nije obaveza, što se može razumjeti iz njegovih riječi koje su uslijedile nakon naredbe, a koje glase: “…neka klanja dva rekata dobrovoljnog namaza”.

–  Istihara-dova se uči nakon klanjanja dva rekata ovog namaza, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…neka klanja dva rekata dobrovoljnog namaza, a zatim neka kaže…. (dova)”.

– Obaveza je da vjernik sve svoje odluke prepusti Uzvišenom Allahu i da samo od Njega u svemu traži pomoć, jer uistinu mimo Uzvišenog Allaha nema istinske snage niti moći.

Napomene:

  1. Veliki broj uglavnom neukih i u vjerske propise manje upućenih ljudi, smatra da nakon klanjanja istihara-namaza, u snu trebaju vidjeti kako da postupe. Zato neki ovaj namaz klanjaju prije nego što odu na počinak, tj. uzmu abdest, klanjaju i odmah se zapute na spavanje, dok drugi, opet, posebno za tu priliku, oblače bijelu odjeću, a sve ovo nije ništa drugo do očita greška i neupućenost.
  2. Neki islamski učenjaci smatraju da se spomenuta dova može proučiti i nakon svakog obaveznog ili dobrovoljnog namaza i da će se samim tim ostvariti željeni cilj. Međutim, ovo je mišljenje sporno i njegova je ispravnost upitna, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu jasno rekao da se ova dova uči nakon dva rekata dobrovoljnog namaza, mimo farza.

Ako bi neko prigovorio i rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu je rekao: ‘…neka klanja dva rekata dobrovoljnog namaza’, što upućuje na to da je ovu dovu legitimno proučiti nakon dva rekata bilo kojeg dobrovoljnog namaza, odgovor bi glasio: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učenje ove dove vezao je za klanjanje dva rekata posebnog dobrovoljnog namaza, a ne bilo kojeg nafila-namaza, što se iz hadisa jasno vidi. Zato bi učenje ove dove nakon dva rekata tehijjetul-mesdžida ili dva rekata koja je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio da se klanjaju nakon abdesta, bilo sporno i upitno.

  1. Islamski učenjaci imaju različite stavove u pogledu toga na koji će način postupiti osoba koja je klanjala istihara-namaz, tj. koju će od dvije solucije oko kojih se dvoumila odabrati. Neki kažu da će izabrati ono što mu lakše pođe za rukom, a drugi kažu da učini ono pri čemu će osjetiti zadovoljstvo i smirenost u prsima. Ipak, ukoliko se dvoumio da li nešto treba učiniti ili ne, najispravnije je da počne u djelo sprovoditi to što je planirao, pa ako vidi da mu je to olakšano i da mu to ide od ruke, neka nastavi, a ako pri tome naiđe na poteškoće i prilikom činjenja istog bude uzrujan ili osjeti nelagodu, neka onda prekine s tim i prođe se toga, a Allah je o svemu najznaniji i u svaku stvar najupućeniji, On je najmoćniji i najmudriji.

_____________

Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”

Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali

Preveo: Amir Durmić

Redaktura: Abdulvaris Ribo

Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović

 

[1] Povod Bitke na Bedru jeste izlazak Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sa grupom ashaba radi presretanja karavane čiji su vlasnici bili Kurejšije, a koja se kretala iz Šama (teritorije koja danas pripada zemljama: Siriji, Libanu, Jordanu i Palestini) prema Mekki. (op. prev.)