ISTAKNUTORamazan i post

O hadisu “Svako čovjekovo djelo pripada njemu osim posta…” i još nekoliko poznatih hadisa o postu

1.8kviews
  1. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah rekao je: ‘Svako čovjekovo djelo pripada njemu osim posta – on je Moj i Ja za njega (posebno) nagrađujem.” Post je štit, pa kada neko od vas bude postio, neka ne govori ružno i neka ne galami. Ukoliko ga neko bude vrijeđao ili napadao, neka mu kaže: Ja postim!’ Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah iz usta postača prijatniji je Allahu od mirisa miska. Postač ima dvije radosti kojima će se obradovati: kada iftari, obraduje se svome iftaru, a kada susretne svoga Gospodara, obradovat će se svome postu.” Muttefekun alejhi.

Ovo je tekst verzije koju bilježi Buhari. U drugoj verziju koju također bilježi Buhari navodi se ovako: “…on (postač) ostavlja svoju hranu, piće i strasti zbog Mene. Post je Moj i Ja za njega nagrađujem, a svako dobro djelo deseterostruko se umnogostručuje.”

U verziji koju je zabilježio Muslim kaže se: “Svako čovjekovo djelo višestruko se nagrađuje: svako dobro djelo nagrađuje se deseterostruko pa sve do sedam stotina puta. Uzvišeni Allah rekao je: ‘Osim posta, on je Moj i Ja za njega nagrađujem. (Moj rob) ostavlja svoje strasti i hranu radi Mene!’ Postač ima dvije radosti: prvu kada prekine post, a drugu kada susretne svoga Gospodara, a zadah iz usta postača Allahu je prijatniji i ljepši od mirisa miska.”

Dokumentacija hadisa

Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 4/118, i Muslim, 1151 i 163.

Drugu predaju bilježi Buhari, Fethul-Bari, 4/103, a treću je zabilježio Muslim, 1151 i 164.

Manje poznata značenja

štit – zaštita od Vatre ili grijeha.

neka ne govori ružno – razvratno i nemoralno.

neka ne galami – neka se ne raspravlja i ne viče.

zadah – neprijatan miris iz usta.

Propisi, pouke i poruke

– Uzvišeni Allah obavezao se da će postača nagraditi zbog njegovog posta, jer je post vrsta ibadeta – Allahu milog i dragog djela, koje se odvija isključivo između roba i njegovog Gospodara. Isto tako, Allah postača nagrađuje zbog njegovog iskrenog nijeta i zbog odazivanja Njegovoj naredbi, kao i zbog napora i poteškoća koje osjeća, a čiju količinu i intenzitet ne poznaje niko osim Allaha. Zbog svega toga, za svako dobro djelo slijedi određena ograničena nagrada, koja se umnogostručuje sve do sedam stotina puta, osim posta, za koji slijedi neograničena nagrada.

– Post je zaštita od džehennemske vatre, kao i zaštita od grijeha i prijestupa koji vode ka njoj, ali isto tako i vrsta pregrade koja odvraća od činjenja harama.

– Postač disciplinira svoju dušu i odgaja je u okrilju pokornosti Uzvišenom Allahu  navikavajući je da na putu do Allahovog zadovoljstva podnosi poteškoće i neprijatnosti.

– Hadis podučava ljude da zastanu kod Allahovih granica i da ih nikako ne prelaze.

– Pojedincu je dozvoljeno da ljude obavijesti o određenoj vrsti pokornosti, tj. dobrog djela koje čini, ukoliko to sa sobom donosi određenu korist ili otklanja određenu štetu. Naprimjer, riječi spomenute u hadisu “ja postim”, trebaju se izgovoriti glasno kako bi osoba koja vrijeđa ili se svađa s postačem ušutjela, a neki kažu da te riječi postač treba izgovoriti u sebi, kako bi svoju dušu kontrolirao i spriječio je da govori ružno i da se svađa. Međutim, prvo je mišljenje prioritetnije, ispravnije i svrsishodnije, jer je u hadisu rečeno: “…neka mu kaže…”, a glagol kazivati, ukoliko se upotrijebi u općoj formi, prvenstveno upućuje na izgovaranje jezikom. Ovaj se glagol ponekad može odnositi i na kazivanje u sebi, tj. razmišljanje, ali on se u toj situaciji ne upotrebljava u općoj, već u posebnoj formi, kako je to slučaj u hadisu koji prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, čiju su vjerodostojnost potvrdili i Buhari i Muslim, a u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu je Uzvišeni Allah mom ummetu oprostio ono što im njihove duše kazuju (došaptavaju) sve dok o tome ne progovore ili dok nešto od toga ne učine…”. Imajući ovo u vidu, postaje jasno da se riječ kazivanje (govor) u općem smislu prvenstveno odnosi na ono što se čuje i percipira, tj. na ono što se izgovara jezikom, a Uzvišeni Allah najbolje zna.

– Ukoliko postač ili bilo koji pobožnjak osjeti radost zbog ibadeta koji čini, to neće umanjiti njegovu nagradu na ahiretu.

– Istinska i potpuna sreća ostvarit će se pri susretu sa Uzvišenim Allahom, onoga trenutka kad On bezgranično i obilno nagradi strpljive i one koji su postili.

– Islamski učenjaci nemaju jednoglasan stav u pogledu značenja Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “…zadah iz usta postača Allahu je prijatniji od mirisa miska”, razmatrajući da li se ovo odnosi na okolnosti na ovom ili pak na budućem svijetu?

Ovo je pitanje detaljno i krajnje fascinantno obradio i elaborirao Ibn Kajjim el-Dževzijja, Allah mu se smilovao, u svojoj prekrasnoj knjizi El-Vabilus-sajjib, istupajući sa stavom koji pomiruje mišljenja obje skupine:

“U pogledu ovog pitanja iznosim sljedeće mišljenje: Imajući u vidu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio da je taj miris nešto što se tiče Sudnjeg dana i znajući da je to vrijeme kada će se pokazati nagrade kao i motivi dobrih i loših djela, stvorenjima će se taj miris učiniti kao miris miska, isto kao što će u tim okolnostima i miris krvi onih koji su ubijeni na Allahovom putu mirisati poput miska. U tom danu otkrit će se tajno i skriveno te će sve biti prikazano u svom suštinskom obličju, baš onakvo kakvo u suštini i jeste. Tada će se istinski osjetiti smrad nevjernika, kao što će se vidjeti i crnilo njihovih lica.

To je vrijeme u kojem će se pokazati tragovi i posljedice ibadeta, pa će u tim okolnostima taj zadah Allahu i Njegovim melekima biti poput mirisa miska, bez obzira što je taj miris kod ljudi omražen. Ponekad će ljudima nešto biti omraženo, a u isto vrijeme to će Uzvišenom Allahu biti drago i omiljeno, i suprotno. Dakle, ljudi taj zadah mrze i po svojoj prirodi osjećaju odbojnost prema njemu, ali s druge strane, kod Uzvišenog Allaha taj je miris prijatan i On ga voli jer je došao kao rezultat pokoravanja Njegovoj naredbi i traganja za Njegovim zadovoljstvom. Zbog svega toga, taj je miris Allahu draži i ljepši više nego što je nama drag i lijep miris miska, pa će na Sudnjem danu ovaj miris osjetiti i vjernici jer će postati osjetan i svima dostupan.

Na isti se način, inače, manifestiraju i jasno pokazuju posljedice i dobra i zla, dok će se njihovi tragovi u potpunosti otkriti i pokazati na ahiretu. Ponekad će činjenje nekog djela biti toliko snažno i intenzivno da će na čovjeku njegove posljedice u određenoj mjeri biti vidljive čak i na dunjaluku, bez obzira radilo se o dobrom ili lošem djelu. Ovo se ponekad može primijetiti golim okom, a ponekad intuicijom.

Rekao je Ibn Abbas, radijallahu anhuma: ‘Uistinu dobro djelo obasjava lice, osvjetljava srce, osnažuje tijelo, povećava opskrbu i unosi ljubav u srce stvorenja, a loše djelo ocrnjuje lice, zamračuje srce, slabi tijelo, umanjuje opskrbu i unosi mržnju u srca stvorenja.’

Rekao je Osman b. Affan, radijallahu anhu: ‘Koju god vrstu djela čovjek učini, Allah će ga zaogrnuti ogrtačem (skrojenim od vrste i prirode) tog djela. Ako je činio dobro, dobro će na njemu biti vidljivo, a ako je činio zlo, i ono će na njemu biti vidljivo.’

Ovo je sasvim poznato i jasno, i u tome se slažu svi oštroumni i razboriti, pa čak i oni koji nisu na njihovom nivou. Ponekad je to do te mjere jasno i vidljivo da ćeš od prijatnog i dobrostivog čovjeka osjetiti lijep miris iako se prethodno uopće nije mirisao. Miris njegove duše osjeti se sa njegovog tijela i odjeće, dok je kod velikog grješnika stvar potpuno suprotna. Međutim, ništa od toga neće osjetiti osoba koja je poput onoga koga je uhvatio nazeb prouzrokovan promahom, pa niti osjeti lijep niti ružan miris, već pod utjecajem prehlade negira sve vrste mirisa iako su oni sasvim očiti.

Ovo je ono što se može kazati o ovom pitanju, a Uzvišeni Allah najbolje zna ono što je ispravno.” (Ovo su sažeti navodi iz spomenutog djela)

  1. Također, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko na Allahovom putu žrtvuje dvije vrste imetka, bit će pozvan sa svih vrata Dženneta: ‘Allahov robe, to je veliko dobro!’ Ko bude redovno i ustrajno obavljao namaz, bit će pozvan sa Vrata namaza, ko se bude borio na Allahovom putu, bit će pozvan sa Vrata džihada, ko bude postio, bit će pozvan sa vrata Er-Rejjan, a ko bude dijelio milostinju, bit će pozvan sa Vrata milostinje.’ Tada Ebu Bekr upita: ‘Allahov Poslaniče, draži si mi od oca i majke, svejedno je sa kojih god vrata bude pozvan, ali da li će iko biti pozvan sa svih vrata?’ ‘Da’, rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ‘i nadam se da ćeš ti biti jedan od njih!’” Muttefekun alejhi.

Dokumentacija hadisa

 Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 4/111, i Muslim, 1027.

Propisi, pouke i poruke

– U hadisu je pojašnjeno da Džennet ima više vrata o kojima se brinu meleki.

– Svaka od spomenutih vrsta ibadeta ima svoja zasebna vrata na Džennetu.

– Postoje neki Allahovi robovi koji će u Džennet biti pozvani sa svih ovih vrata.

– Hadis potvrđuje i ističe vrijednost i odlike Ebu Bekra, radijallahu anhu.

  1. Sehl b. Sa‘d, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U Džennetu postoje vrata koja se zovu Er-Rejjan. Na Sudnjem danu na ta će vrata ući samo postači i niko drugi. Reći će se: ‘Gdje su postači?’ Oni će pojaviti, i niko osim njih na ta vrata neće ući. A kada uđu, zatvorit će se i niko više na njih neće ući.” Muttefekun alejhi.

Dokumentacija hadisa

Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 4/111, i Muslim, 1052.

Manje poznata značenja

Er-Rejjan – to je lična imenica, tj. vlastito ime jednih džennetskih vrata na koja će ući samo postači. Riječ Er-Rejjan u suštini je izvedenica od riječi rejjun, što u arapskom jeziku znači natapanje ili gašenje žeđi, tako da ime ovim vratima sasvim odgovara, jer se poklapa sa stanjem i okolnostima u kojem se nalaze postači. Iako se leksičko značenje ove riječi uglavnom odnosi na gašenje žeđi, a ne na utoljavanje gladi, odnosno sitost, ipak prvo (gašenje žeđi) donekle podrazumijeva i drugo (sitost), a i isto tako, postačima je žeđ izazovnija i teža od gladi. 

Propisi, pouke i poruke

– Od osam džennetskih vrata, Allah je postačima odredio jedna posebna, koja pripadaju samo njima i koja će se zatvoriti nakon njihovog ulaska.

– Onaj ko uđe na vrata Er-Rejjan nikada više neće osjetiti žeđ.

  1. Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Koji god Allahov rob bude postio jedan dan na Allahovom putu[1], Allah će zbog posta tog dana njegovo lice udaljiti od Vatre za sedamdeset harifa (jeseni).” Muttefekun alejhi.

Dokumentacija hadisa

Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 6/47, i Muslim, 1053.

Manje poznata značenja

harif – jesen, tj. jedna godina.

Propisi, pouke i poruke

– Ovaj hadis vjernike podstiče na dobrovoljni post.

– U hadisu je pojašnjena vrijednost dobrovoljnog posta koji se posti isključivo radi Allahovog zadovoljstva.

– Onaj koga post neće oslabiti ni smanjiti njegovu snagu, takvome je preporučljivo da posti nafilu u džihadu kako bi objedinio dva velika dobra.

– U hadisu je, između ostalih godišnjih doba, kao jedinica za vrijeme spomenuta jesen zbog toga što je to najplodonosniji period u godini jer se u njemu ubiru zreli plodovi.

  1. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude postio ramazan vjerujući i nadajući se (nagradi), bit će mu oprošteni prethodni grijesi.” Muttefekun alejhi.

Dokumentacija hadisa

 Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 4/115, i Muslim, 760.

Manje poznata značenja

vjerujući i nadajući se – čvrsto vjerujući da je post mjeseca ramazana farz – stroga obaveza, želeći doći do nagrada koje sa sobom nosi ovaj mjesec, posteći dobrovoljno i zadovoljno, ne mrzeći i ne prezirući post, bez pretjeranog osjećaja poteškoće.

Propisi, pouke i poruke

– Hadis ukazuje na vrijednost ramazana i na njegovo počasno mjesto, te da je to mjesec posta za koji će onaj ko ga isposti biti nagrađen opraštanjem grijeha, pa makar tih grijeha bilo kao morske pjene.

– Nekolicina učenjaka iz prvih generacija muslimana smatrala je pokuđenim da se prilikom spominjanja ramazana ne doda i “mjesec”. Svoj stav temeljili su na slabom hadisu u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte govoriti samo ‘ramazan’, jer je Ramazan jedno od Allahovih imena, već kažite ‘mjesec ramazan’…”, međutim, prethodno citirani vjerodostojni hadis opovrgava ovo mišljenje. Imam Buhari, Allah mu se smilovao, preferirao je u svom Sahihu mišljenje da je za mjesec ramazan dozvoljeno reći samo ramazan, te je u tu svrhu čitavo jedno poglavlje naslovio “Poglavlje u kojem se govori o tome da li se kaže samo ramazan ili mjesec ramazan, i spomen onih koji su dozvoljavali i jedno i drugo”. U ovom poglavlju naveo je nekoliko hadisa, a među njima i prethodno citirani hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, ali ga je ovdje spomenuo kao muallek predaju, da bi ga sa punim lancem prenosilaca spomenuo u narednom poglavlju.

  1. Također, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada nastupi ramazan, otvore se džennetska vrata, a zatvore se džehennemska i šejtani se okivaju.” Muttefekun alejhi.

Dokumentacija hadisa

 Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 4/115, i Muslim, 760.

Manje poznata značenja

okivaju – vežu se lancima, odnosno sputavaju okovima.

Propisi, pouke i poruke

– U mjesecu ramazanu otvaraju se vrata Dženneta, a u drugoj se predaji navodi: “…otvaraju se vrata milosti…”, a u trećoj se predaji kaže: “…nebeske kapije…”, i među ovim predajama nema nikakve kontradiktornosti. Naime, nebeske se kapije otvaraju kako bi na njih ušla mnogobrojna dobra djela i lijepe riječi, a što se tiče vrata milosti, ona se otvaraju kako bi se kroz njih na ummet prosula milost koja je jedan od uzroka ulaska u Džennet, jer niko od Allahovih robova u Džennet neće ući samo zbog djêlā koja je činio, već isključivo posredstvom neizmjerne Allahove milosti.

– U ramazanu se zatvaraju vrata Džehennema, jer se u ovom mjesecu  umanji činjenje zla i loših djela i mnogi Allahovi robovi iskreno se pokaju i srčano priželjkuju Džennet.

– U mjesecu ramazanu na Zemlji se smanjuje zlo jer se šejtani povezuju u lance i okove. Predvodnici džinna sputavaju se lancima i okovima, tako da nisu u stanju da ljude navode na zlo u onolikoj mjeri koliko su to u stanju mimo mjeseca ramazana, jer su vjernici posvećeni postu, noćnom namazu i učenju Kur’ana. Oni sputavaju svoje strasti i odgajaju svoje duše tako da postaju čiste.

– Onaj ko inače čini zlo, u ramazanu nema nikakvog opravdanja da ga čini i dalje jer su gotovo svi povodi i putevi koji vode ka zlu u potpunosti ili djelimično zatvoreni. Stoga, ramazansko dobro nije uskraćeno nikome osim teškom gubitniku i propalici.

Napomena: Imam Kurtubi, Allah mu se smilovao, u svom djelu El-Mufhim rekao je: “Ukoliko neko uputi prigovor i kaže: ‘Kako to da je ipak u ramazanu u velikoj mjeri prisutno zlo i griješenje, a znamo da su šejtani sputani i svezani u okove?’, odgovorit ćemo na sljedeći način: Griješenje i zlo smanjuju se kod postača koji paze na uvjete, pravila i lijepo ponašanje u toku posta, ili se može reći da su u lance povezani samo neki šejtani, odnosno oni koji su izuzetno neposlušni i buntovni, a ne svi, kako na to ukazuju neke prethodno spomenute predaje, ili se pak može reći da se u ovom mjesecu zlo smanjuje, što se jasno može vidjeti i primijetiti, pa ako se i desi nešto od zla u ovom periodu, ono je ipak manje nego u ostalim periodima. Ovome treba dodati i to da za zlo i griješenje, pored djelovanja šejtana, postoje i drugi povodi, poput, recimo, zla pokvarenih duša, ružnih običaja i šejtana u ljudskom obličju.”

  1. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada ga (mlađak) ugledate – (za)postite, a kada ga (ponovo) ugledate – prestanite postiti a ako ga ne budete u stanju vidjeti (zbog oblaka), onda mjesec ša‘ban upotpunite trideset dana.” Muttefekun alejhi. Ovo je Buharijeva verzija ovog hadisa.

U verziji koju bilježi Muslim navodi se: “Ukoliko (mlađak zbog oblaka) bude skriven (od vaših pogleda), onda postite (punih) trideset dana.”

Dokumentacija hadisa

Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 4/113, i Muslim, 1081 i 18.

Propisi, pouke i poruke

– Početak posta utvrđuje se vizuelno, tj. viđenjem mlađaka golim okom, i nije dozvoljeno početak posta utvrđivati astronomskim proračunima, kako su to kazali islamski učenjaci[2].

– Isto tako, i kraj mjeseca ramazana, tj. prekidanje posta, utvrđuje se vizuelno, tj. viđenjem mlađaka.

– Ukoliko viđenje mlađaka ne bude moguće zbog oblaka, u tom slučaju obaveza je mjesec ša‘ban računati kao da ima punih trideset dana. Ovo je dokaz da astronomska računanja ne mogu biti mjerilo za utvrđivanje početka i kraja mjeseca ramazana, jer se u slučaju oblačnog vremena i nemogućnosti da se mlađak uoči golim okom neće vršiti nikakvi proračuni, već će se ša‘ban upotpuniti sa trideset dana, a isto tako i mjesec ramazan.

Dodatna pojašnjenja:

  1. Imajući u vidu izneseno, musliman ni u kojem slučaju ne bi smio mjesec posta, tj. mjesec ramazan, iz navodne sigurnosti i predostrožnosti preduhitriti na način da posti zadnji ili posljednja dva dana prethodnog mjeseca, osim ukoliko se post tog dana poklapa sa njegovim uobičajenim dobrovoljnim postom koji inače posti. Na ovo upućuje i hadis koji je zabilježen u dva Sahiha, a koji prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka niko od vas ne preduhitri ramazan posteći (ranije) dan ili dva dana, osim ako se radi o čovjeku koji posti svoj (uobičajeni nafila) post, pa takav neka posti i taj dan.”

Dakle, onaj ko posti jevmu šekk (dan sumnje)[3], takav je uistinu nepokoran Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, upravo onako kako je to rekao Sila b. Zufer prenoseći od Ammara da je kazao: “Onaj ko posti dan u koji sumnja (da je ramazanski), takav je nepokoran Ebul-Kasimu (Muhammedu), sallallahu alejhi ve sellem.” Ova predaja bit će naknadno navedena pod brojem 1227.

  1. Viđenje mlađaka potvrđuje se svjedočenjem dvojice pravovjernih i pouzdanih muslimana, kako na to upućuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zabilježene u hasen predaji koju bilježe Nesai i Ahmed: “Kada ga (mlađak) ugledate – (za)postite, a kada ga (ponovo) ugledate – prekinite post i kurban koljite shodno njegovom viđenju[4], a ako vam mlađak bude skriven, onda upotpunite trideset dana. Ukoliko dvojica posvjedoče (viđenje mlađaka), tada zapostite (počnite post) i okončajte post (kada opet posvjedoče).”

Ovaj hadis ukazuje na to da se u pogledu viđenja mlađaka prihvata svjedočanstvo dvojice ljudi, ali to nužno ne isključuje valjanost svjedočenja samo jednog čovjeka. Zbog toga, svjedočenje samo jednog čovjeka, koji tvrdi da je vidio mlađak, također je validno, a na to ukazuje vjerodostojna predaja koju bilježe Ebu Davud, Darimi i drugi, a u kojoj se navodi da je Ibn Omer, radijallahu anhuma, rekao: “Ljudi su očekivali mlađak i nastojali da ga vide, pa sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio da sam ga ja vidio. On je tada zapostio, a i ljudima je naredio da poste.”

 

_____________

Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”

Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali

Preveo: Amir Durmić

Redaktura: Abdulvaris Ribo

Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović

 

[1] Neki učenjaci kažu da se ova nagrada odnosi samo na onoga ko posti u džihadu, a drugi da je hadis općenit i da ta nagrada obuhvata svakog onog ko posti isključivo radi Allaha, bez obzira bio on u džihadu ili ne, a Allah najbolje zna. O tome će biti više riječi kod hadisa pod brojem 1339 i 1340. (op. prev.)

[2] Ovo je stav autora. Naravno, postoji i određeni broj učenjaka koji utvrđivanje početka lunarnog mjeseca astronomskim proračunima smatraju legitimnom metodom. (op. prev.)

[3] To je dan za koji čovjek sumnja da li je prvi dan ramazana ili trideseti dan mjeseca ša‘bana. (op. prev.)

[4] Misli se na utvrđivanje početka obreda hadža. (op. prev.)