HadisISTAKNUTO

O donošenju radosne vijesti

1.7kviews
  1. Od Ebu Ibrahima, kojeg neki zovu Ebu Muhammed, a neki Ebu Muavija Abdullah b. Ebu Evfa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao Hatidžu, radijallahu anha, obavijestivši je da će u Džennetu imati kuću od šupljeg bisera u kojoj neće biti nikakve buke niti umora. Muttefekun alejhi.

Dokumentacija hadisa 

Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 7/133, i Muslim, 2433.

Propisi, pouke i poruke

– Hadis ukazuje na vrijednost i visoki položaj Hatidže, radijallahu anha, Huvejlidove kćerke, koja je među prvima primila islam, te Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nesebično pomagala u svim poteškoćama.

– Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izuzetno je cijenio i volio Hatidžu, radijallahu anha.

– Džennet nije obećan samo deseterici ljudi, već je taj broj veći. Međutim, kada se kaže “deseterica kojima je obećan Džennet”, onda se misli na one ashabe koji su spomenuti u poznatom hadisu.[1]

– Hadis upućuje i na čari vjernosti i međusobne ljubavi, kao i na pohvalnost vođenja brige o dragoj osobi ili životnom saputniku za vrijeme njegovog života, ali i nakon smrti.

  1. Ebu Musa el-Eš‘ari, radijallahu anhu, pripovijeda da je jednom prilikom uzeo abdest u svojoj kući, a zatim izašao, rekavši: “Danas ću slijediti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i čitav ću dan provesti s njim.” Došao je u džamiju i upitao gdje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a prisutni mu rekoše da se uputio u tom i tom pravcu. Ebu Musa, radijallahu anhu, dalje pripovijeda: “Krenuo sam njegovim tragom raspitujući se o njemu i sve tako dok on ne dođe do bunara[2] Eris. Sjedio sam pred vratima sve dok on nije obavio prirodnu potrebu i uzeo abdest, a nakon toga sam mu prišao. On je već bio sjeo na sredinu ograde bunara Eris, a svoje je potkoljenice spustio u bunar. Poselamio sam ga, a zatim sam otišao sjesti kod ulaznih vrata, rekavši: ‘Danas ću sigurno biti Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, čuvar na ovim vratima. Došao je Ebu Bekr, radijallahu anhu, i, gurnuvši vrata, pokušao ući, a ja upitah: ‘Ko je?’ ‘Ebu Bekr’, odgovori on. ‘Samo malo pričekaj!’, rekoh. Otišao sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: ‘Allahov Poslaniče, došao je Ebu Bekr i traži dozvolu da uđe.’ ‘Pusti ga i obraduj ga Džennetom’, reče on. Vratio sam se nazad pa sam mu rekao: ‘Uđi!’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao te je Džennetom.’ Ebu Bekr, radijallahu anhu, ušao je i sjeo na ogradu bunara, s Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, desne strane, spuštajući svoje noge u bunar, baš onako kako je to učinio i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i otkrivši pri tome svoje potkoljenice. Ja sam se opet vratio na svoje mjesto i sjeo. Svoga brata ostavio sam (kod kuće) kako uzima abdest, a želio sam da me sustigne i da mi se pridruži. Pomislio sam: ‘Ako Uzvišeni Allah nekom čovjeku želi dobro (a mislio je na svoga brata), sada će ga ovdje dovesti.’ Utom se vrata zatresoše, a ja upitah: ‘Ko je?’ ‘Omer b. Hattab’, odgovori on. Rekoh mu da pričeka, a ja odoh do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nakon što sam ga poselamio, obavijestio sam ga da Omer traži dozvolu da uđe. On reče: ‘Pusti ga da uđe i obraduj ga Džennetom.’ Otišao sam do Omera, radijallahu anhu, i rekao mu: ‘Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio ti je da uđeš i obradovao te Džennetom.’ Omer, radijallahu anhu, uđe i sjede na ogradu bunara, s Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, lijeve strane te svoje noge spusti u bunar. Ja sam se opet vratio na svoje mjesto i (čuvši opet kucanje) upitao: ‘Ko je to?’ ‘Osman b. Affan’, odgovori on. ‘Samo malo’, rekoh. Otišao sam do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu ko je došao, a on reče: ‘Reci mu neka uđe i obraduj ga Džennetom, uz nevolju i iskušenje koje će mu se dogoditi.’ Ja odoh do njega pa mu rekoh: ‘Uđi!’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao te Džennetom, uz iskušenje i nevolju koja će te zadesiti.’ Ušao je i, pošto je sva ograda bunara već bila popunjena, on sjede nasuprot njima.” Seid b. Musejjib rekao je: “Protumačio sam da će po redoslijedu po kojem su posjedali isto tako biti ukopani u svoje kabure.” Muttefekun alejhi.

U drugoj se predaji navodi: “…pa mi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da čuvam vrata.” U toj predaji još se navodi da se Osman, radijallahu anhu, nakon što je obradovan Džennetom, zahvalio Allahu i nakon toga još dodao: “…Allah je Taj koji pomaže.”

Dokumentacija hadisa

Bilježe ga Buhari, Fethul-Bari, 7/21–22, i Muslim, 2433 i 29, a drugu predaju bilježi Buhari, Fethul-Bari, 7/43.

Manje poznata značenja

bunar Eris – to je bašta u Medini nedaleko od Kubaa. U njoj se nalazi bunar u koji je sa Osmanove, radijallahu anhu, ruke skliznuo prsten koji mu je poklonio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Propisi, pouke i poruke

– Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije imao stalnog čuvara, već je ovaj put zadužio ashaba koji se zvao Ebu Musa, radijallahu anhu, da stoji pred vratima dok on ne obavi nuždu i dok se ne abdesti. Nakon toga, Ebu Musa, radijallahu anhu, svojevoljno je ostao da stoji pred ulazom i da kontrolira situaciju.

– U ovom hadisu navedena su pravila i norme lijepog ponašanja prilikom traženja dozvole za ulazak u neku prostoriju, a tu, između ostalog, spada i sljedeće:

  1. prije ulaska kod ljudi, obaveza je od njih zatražiti dozvolu,
  2. to treba učiniti na najljepši i najpristojniji način,
  3. nakon što se zatraži dozvola za ulazak, ukućanima se treba predstaviti imenom,
  4. osoba koja traži dozvolu za ulaz ne smije ući sve dok joj se to usmeno ne odobri.

– Onaj ko bude zadužen nekom obavezom ili dužnosti, ne smije postupati po svom nahođenju, niti smije samovoljno donositi odluke, već se mora konsultirati sa nadređenim.

– Hadis nas obavještava o odlikama i vrijednostima Ebu Bekra, Omera i Osmana, radijallahu anhum, i o tome da su oni stanovnici Dženneta.

– Ahad[3] hadisi, koji su ispunili sve uvjete vjerodostojnosti, dovoljni su sami po sebi da posluže kao ispravan i šerijatski legitiman argument, bez obzira odnosio se taj hadis na akidu – islamsku dogmatiku i vjerovanje, ili se pak odnosio na šerijatske propise.

– U ovom hadisu nalazi se jasan dokaz istinitosti Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva jer je on nagovijestio da će Osmana zadesiti iskušenje i nevolja, kako se na kraju i desilo. Naime, pred sami kraj svoga namjesništva (hilafeta), Osmana, radijallahu anhu, u njegovoj su kući ubile haridžije. Takvu konačnicu Osmana, radijallahu anhu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nagovijestio je u mnogim vjerodostojnim hadisima.

– Iz riječi Seida b. Musejjiba: “Protumačio sam da će po redoslijedu po kojem su posjedali isto tako biti ukopani u svoje kabure”, može se zaključiti da tumačenje određenih pojava, koje će se kasnije pokazati istinitim, nije vezano samo za snove, već se odnosi i na događaje koji se odvijaju i na javi. Takva vrsta zaključivanja u arapskom se jeziku zove firasa, tj. posebna, Bogom dana pronicljivost. Seid b. Musejjib ovim je tumačenjem htio reći da će dvojica ovih dobrih ljudi biti ukopana u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, blizini, dok je Osman, radijallahu anhu, izdvojen i pokopan na medinskom mezarju Bekija.

– Redoslijed ulaska ove trojice ashaba kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Ebu Bekr, Omer pa Osman, radijallahu anhum, može se protumačiti kao redoslijed u njihovom namjesništvu (hilafetu) koje je uslijedilo nakon Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti.

– Lijepo je i pohvalno donositi radosne vijesti i nagovještavati dobro, kako je učinio i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je trojicu svojih ashaba obradovao Džennetom.

  1. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda: “Sjedili smo u društvu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a među prisutnima su bili Ebu Bekr i Omer, radijallahu anhuma. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je i polahko se od nas udaljio. Pobojali smo se da bi ga moglo zadesiti kakvo zlo ili da bi ga ko mogao napasti, pa smo se podigli na noge. Ja sam bio prvi koji se pobojao i zabrinuo, pa sam izašao i zaputio se za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Došao sam do jedne zidom ograđene bašte koja je pripadala ensarijama iz plemena Benu Nedžar, pa sam obilazio oko nje ne bih li ugledao ulazna vrata, ali ih nisam pronašao. Tada sam vidio jedan mali potočić koji dolazi iz vanjskog bunara i koji svojim tokom ulazi u unutrašnjost ograđene bašte i protiče kroz nju. Čučnuo sam i izdužio se, te sam se, na mjestu gdje potočić ulazi kroz zid, nekako provukao kroz njega, te ušao unutra kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on upita: ‘Je li to Ebu Hurejra?’ ‘Da, to sam ja, Allahov Poslaniče’, rekoh. ‘A šta hoćeš?’, upita on. Ja mu tada rekoh: ‘Bio si među nama, a zatim si se polahko udaljio od nas, pa smo se pobojali da bi ti se moglo desiti kakvo zlo ili da bi te ko mogao napasti. Zbog toga smo osjetili nemir i strah, a ja sam bio među prvima koji se pobojao i zabrinuo. Došao sam do ove ograđene bašte pa sam se poput lisice provukao kroz otvor kuda potočić ulazi u unutrašnjost ovog zida, a ima još ljudi koji su krenuli za mnom i koji su postupili na isti način.’” Ebu Hurejra, radijallahu anhu, dalje kazuje: “Pruživši mi svoje papuče, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘O Ebu Hurejre, uzmi ove moje papuče i idi[4]. Koga kod sretneš izvan ovog zida, a on iskreno i čvrsto iz dubine srca bude svjedočio da nema drugog boga osim Allaha, obraduj ga Džennetom.’” Muslim.

Dokumentacija hadisa

Bilježi ga Muslim, 31.

Manje poznata značenja

da bi ga moglo zadesiti kakvo zlo ili da bi ga ko mogao napasti – da bi mu neprijatelji mogli naškoditi.

Propisi, pouke i poruke

– Iz hadisa saznajemo da su ashabi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, posvećivali veliku brigu i pažnju.

– Podanici treba da se brinu i strahuju za svog vođu, da se raspituju o njemu i njegovom stanju, i da ga po potrebi i potraže.

– Muvehhidi – čisti i iskreni monoteisti, brinu se i vode računa o Allahovim poslanicima, Njegovim štićenicima i dobrim ljudima, pa su oni i najpreči da budu obradovani i da im se saopće radosne vijesti

_____________

Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”

Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali

Preveo: Amir Durmić

Redaktura: Abdulvaris Ribo

Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović

[1] U jednom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pobrojao je deset svojih drugova koji će ući u Džennet, a to su: Ebu Bekr, Omer b. Hattab, Osman b. Affan, Alija b. Ebu Talib, Talha b. Ubejdullah, Zubejr b. El-Avvam, Sa‘d b. Ebu Vekkas, Seid b. Zejd, Ebu Ubejda Amir b. El-Džerrah i Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhum. Hadis ovakvog značenja prenosi Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu, a bilježe ga Ahmed, Musned, 1/194, Tirmizi, Sunen, br. 3756, i drugi. Šejh Albani, Allah mu se smilovao, ocijenio ga je vjerodostojnim. Vidjeti: Albani, Sahihul-džamia, br. 50. (op. prev.)

[2] To je bio neki ograđeni prostor u kojem se nalazio bunar. (op. prev.)

[3] Ahad su sve vrste hadisa koje nisu dostigle stepen mutevatira, a mutevatir je hadis koji u svakoj generaciji prenose skupine ljudi, tako da je nemoguće da se slože na nečemu što je laž ili što je pogrešno. Kada se radi o akidi – islamskom vjerovanju, neki učenjaci kažu da ahad predaje ne mogu poslužiti kao kategoričan dokaz u tom području, pa makar oni i bili sahih – vjerodostojni, što je svakako pogrešno mišljenje, a Allah najbolje zna. (op. prev.)

 

[4] Imam Nevevi, Allah mu se smilovao, kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Hurejri, radijallahu anhu, dao svoje papuče kako bi ih on pokazao svima onima koji su brinuli, tj. da bi bile vrsta dokaza da je s njim sve u redu i da mu se nije desilo nikakvo zlo. (op. prev.)