HadisISTAKNUTO

O donošenju radosne vijesti (2. dio)

3.1kviews

 

  1. Ibn Šumas prenosi: “Došli smo kod Amra b. El-Āsa, radijallahu anhu, kada je bio na samrtnoj postelji. Dugo je plakao, pa je okrenuo svoje lice prema zidu. Tada mu njegov sin poče govoriti: ‘Oče moj, zar te Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije obradovao i obveselio s tim i tim?’ On tada okrenu svoje lice i reče: ‘Najvrednije što sam pripremio jesu riječi šehadeta, da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik. Uistinu sam prošao kroz tri različita perioda: jedno vrijeme niko više od mene nije mrzio i prezirao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i u tom periodu, ništa mi ne bi bilo draže od toga da sam ga se mogao dočepati i onda ga ubiti. Da sam u takvom stanju umro, sigurno bih bio od stanovnika Vatre. Kada je Uzvišeni Allah dao da u moje srce uđe islam, došao sam Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: – Pruži svoju desnicu da ti prisegnem na vjernost! Ispružio je svoju ruku, a ja sam svoju povukao. -Šta ti je, Amre?, upitao me. -Želim da postavim uvjet!, odgovorih mu. – Kakav uvjet želiš postaviti?, upita Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ja mu rekoh: – Da mi bude oprošteno. Tada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: – Zar ne znaš da islam poništava prethodno počinjene grijehe i zar ne znaš da hidžra poništava ono što je bilo prije nje, i zar ne znaš da hadž briše ono što mu je prethodilo? Niko mi tada nije bio draži od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti je iko u mojim očima bio uvaženiji i veći od njega. Svoje oči nikako nisam mogao zasiti pogledom u njega, toliko sam ga poštovao i uvažavao. Da si od mene zatražio da ga opišem, to ne bih bio u stanju, jer ga se moje oči nikada nisu nagledale niti zasitile. Da sam umro u tom stanju, ponadao bih se da ću biti od stanovnika Dženneta. Zatim sam postavljen za namjesnika i preuzeo sam odgovornost za mnoge stvari, pa ne znam kako ću proći zbog svega toga. Kada umrem, neka moju povorku ne slijedi ona koja nariče i neka u mojoj povorci ne bude vatre.[1] Kada me položite u kabur, zemlju nagrćite pomalo, a zatim se poredajte oko mog kabura i ostanite toliko vremena koliko je potrebno da se zakolje deva i podijeli njeno meso, kako bih osjetio vašu prisutnost i dok ne vidim kako ću odgovoriti izaslanicima svoga Gospodara.’”[2] Muslim.

Dokumentacija hadisa

Bilježi ga Muslim, 121.

Manje poznata značenja

kroz tri različita perioda – faze ili stanja.

zemlju nagrćite pomalo – polagano i bez žurbe.

Propisi, pouke i poruke

– Iz hadisa saznajemo da je veličanstvena vrijednost islama, općenito, a hidžre i hadža posebno, te da svi oni poništavaju i anuliraju prethodno počinjene grijehe.

– Onoga ko je na samrtnoj postelji pohvalno je podsjetiti da lijepo misli o Uzvišenom Allahu i da se nada Njegovoj milosti, a pri tome je poželjno citirati ajete koji govore o tome da ne treba gubiti nadu u Allahovu milost, kao i hadise koji govore o oprostu i o nagradama koje je Uzvišeni Allah obećao muslimanima.

– Isto tako, pohvalno je kod čovjeka koji je na samrti spominjati dobra djela koja je činio, kako bi mu to bio podstrek da ne gubi nadu u Allahovu milost, da lijepo misli o svome Gospodaru i da u takvom stanju i umre.

– U ovom hadisu do izražaja dolazi veličina ljubavi, poštovanja i uvažavanja koje su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, iskazivali plemeniti ashabi, a na isti način prema islamskim učenjacima trebaju postupati oni koji tragaju za šerijatskim znanjem.

– U povorci koja prati dženazu umrlog ne smiju biti žene koje nariču, niti u njoj smije biti vatre, što je inače i zabranio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je ovaj ashab i postupio shodno toj zabrani.

– Lijepo je postepeno i lagano nagrtati zemlju na kabur.

– Strogo je zabranjeno sjediti na kaburu, a o tome se prenose mnogi hadisi u kojima se takav postupak jasno zabranjuje.

–  Ovim hadisom potvrđuje se istinitosti patnje i iskušenja u kaburu, tj. kaburskog azaba.

– Nakon ukopa umrlog, sunnet je ostati pored kabura neko kraće vrijeme, doviti za umrlog i moliti Allaha da mu olakša i pomogne.

 

_____________

[1] Što je bio običaj u doba džahilijeta, da se u povorci koja prati umrlog nose baklje. (op. prev.)

[2] Melekima Munkiru i Nekiru koji su zaduženi za ispitivanje umrlog u kaburu. (op. prev.)

_____________

Iz knjige “Radost pogleda” komentar djela “Rijadus-salihin”

Autor: Selim b. ‘Id el-Hilali

Preveo: Amir Durmić

Redaktura: Abdulvaris Ribo

Šerijatska recenzija: dr. Safet Kuduzović