Njemački Federalni sud podržao je odluku direktorice koja je zabranila muslimanskom učeniku da se moli (klanja) u školi, presudivši da bi to moglo ugroziti rad ove institucije.
Iako je sud u Leipzigu ustanovio kako je pravo na molitvu čak i u školi garantirano ustavnom slobodom vjere i vjeroispovijesti, naveo je kako učenici gube to pravo ukoliko dođe do konflikta tokom procesa.
Sud je naveo kako je srednja škola u Berlinu imala za pravo zaustaviti 18-godišnjeg učenika, koji je tužio školu sudu, u molitvi pošto se javilo „nekada veoma ozbiljnih konflikata“ izbilo između muslimanskih učenika zbog interpretacije Kur’ana.
Okončavši pravnu borbu koja je trajala skoro dvije godine, presuđeno je da učenik „nema pravo na molitvu tokom predavanja izvan razreda kada to može poremetiti rad škole“.
Sud je također naveo da pravljenje posebne prostorije za molitvu bi išlo preko kapaciteta berlinske škole.
Veliki interes
Učenik, identificiran samo kao Yunus M., sin je Nijemca koji je prešao na islam. On je ustrajao na svom osnovnom pravu na slobodu vjere i vjeroispovjesti nakon što mu je direktorica škole kazala da molitva u školi nije dozvoljena.
Ovaj slučaj je izazvao veliki interes u Njemačkoj gdje živi blizu četiri miliona muslimana nakon što su dva regionalna suda prvobitno donijela odluku u korist dječaka, da bi ih poslije promijenili.
Sve je počelo u novembru 2007. godine kada su Yunus M. i nekoliko drugih učenika položilo jakne u školskom hodniku kako bi se pomolili tokom pauze između časova.
Narednog dana je direktorica kazala dječaku i njegovim roditeljima kako molitva nije dozvoljena u školi u koju idu učenici koji pripadaju blizu 30 različitih nacionalnosti i iz skoro svih većih religija.
Kazala je kako se bojala za miran rad škole.
Yunus M. je tvrdio da, kako molitve ovise o kretanju sunca, nije imao drugog izbora tokom zime nego da se oko podneva moli u školi.
Sedmični list Der Spiegel napisao je kako će posljedice odluke suda biti pažljivo praćene u cijeloj Njemačkoj.
„Yunus M. je pokrenuo proces koji bi mogao stvarati zakonsku historiju“, stoji u njegovom Internet izdanju.
(El-Džezira)
