Aktuelno

Nikab u kandžama drskosti

2.1kviews
Piše: Mr. Safet Kuduzović
Kada je jedan pustinjak obavio malu fiziološku potrebu u vrelo Zemzem, nakon što je upitan o razlogu ovako gnusnog čina, rekao je: ”Želio sam ući u historiju.” Bolesne ljudske ambicije i njihove težnje da promoviraju svoje zablude jednostavno ne prestaju. U današnje vrijeme kao nikad prije svjedoci smo skrnavljenja islamskih simbola općenito, a simbola hidžaba posebno. Ova činjenica sama po sebi nije zabrinjavajuća kada je riječ o nemuslimanima ili običnim muslimanskim neznalicama koje su spremne prodati islam za neznatnu dunjalučku vrijednost ili pohvalu kojom će biti obasuti nakon drskosti koju ispolje prema dini-islamu. Kulminacija problema biva kada ljudi na čelnim pozicijama i vjerski poglavari na krajnje neprimjeren način uzurpiraju pravo islama i njegovih sljedbenika. Prije sedmicu dana dekan najpoznatijeg islamskog fakulteta Al-Azhar u Kairu Muhammed Tantavi izjavio je da nikab predstavlja vid tradicionalne nošnje koji nema validno utemeljenje u islamu i naglasio da će zabraniti njegovo nošenje unutar univerziteta. U isto vrijeme prisilio je djevojčicu koja pohađa osmi razred osnovne škole da pred njim skine nikab pravdajući to činjenicom da on poznaje islam bolje od nje i njenih roditelja. Nakon što se iz straha pokorila i skinula nikab, vidno izrevoltiran, muftija Tantavi je krajnje bezobzirno konstatirao: ”Da si kojim slučajem lijepa, šta bi, tek, onda stavila na lice.” Iako je Egipat zemlja diktature, tamošnja javnost nije ostala ravnodušna na nasilničko, bezobzirno i čisto neislamsko ponašanje muftije Tantavija prema djevojčici koja nosi nikab. O muftijinom nedoličnom ponašanju ćemo drugi put. Ovaj put se bavimo njegovom izjavom da je nošenje nikaba puka tradicija koja nije utemeljena u islamu.
Prije toga da naglasimo da je citirana izjava samo jedan u nizu Tantavijevih ispada koji su izazvali žestoku raspravu među učenjacima kako u Egiptu tako i u ostatku islamskog svijeta. Dekan smatra da je dozvoljeno pohraniti imetak u kamatnu banku i uzimati prethodno zagarantovanu dobit (kamatu) pravdajući ovaj postupak kao zaštitu imetka klijenata i da poslovanje sa bankama nije bilo poznato u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoga je dozvoljeno, i da ovakvu vrstu poslovanja nameće vrijeme u kojem živimo! Kao nepobitan argument, Tantavi navodi vlastiti postupak, da posjeduje imetak u banci od koje uzima prethodno zagarantovanu dobit. Osnova je da musliman prikrije svoje nedostatke i da o njima ne govori drugim ljudima. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Svim sljedbenicima moga ummeta bit će oprošteno osim onima koji javno griješe. U javno griješenje ubraja se da čovjek nešto uradi po noći pa kada osvane, nakon što ga je Allah prikrio, kaže ljudima: ’Sinoć sam uradio to i to.’ Allah je prikrio njegov grijeh, a on ga sam iznosi pred ljude.” (Buharija i Muslim)
Tantavi je izjavio da francuska vlada, ako želi, ima pravo zabraniti muslimankama nošenje hidžaba u javnim ustanovama i to je ponovio tri puta, da se kojim slučajem ne bi pogrešno razumjelo! Tantavi se nije zaustavio na tome, već je pozvao muslimanke da se pokore francuskom zakonu i da neće biti grješne, jer su, navodno, prisiljene! Mislimo da je poruka jasna, koncizna i nepotrebna bilo kakvog komentara. Svakako, za ovako vrijednu izjavu, francuske vlasti obasule su Tantavija kišom hvale.

Isto tako, Tantavi smatra da nema razlike između šiija i sunnija u temeljima vjerovanja, već da se radi o idžtihadu u nekim sporednim pitanjima! Ako je ova konstatacija na mjestu, zbog čega su onda islamski učenjaci pisali zasebna djela o šiijama i pojašnjavali njihove zablude koje ruše temelje islama?! Zbog čega učenjaci četiri pravne škole nisu pisali takva djela jedni o drugima, iako se razilaze u hiljade sporednih pitanja?! Naprotiv, govorili su o učenjacima drugih pravnih škola sa punim respektom!
O onim sitnijim izjavama poput propisa o konzumiranju duhana koji je, po Tantaviju, zabranjen običnim službenicima čija mjesečna primanja ne mogu zadovoljiti njihove osnovne potrebe, a dozvoljen velikim biznismenima i imućnim ljudima, da i ne govorimo.
Što se tiče izjave kako je nošenje nikaba puka tradicija koja nije utemeljena u vjeri, čak i početnici u islamu znaju da nikada niko od islamskih učenjaka nije tvrdio da je nošenje feredže za žene novotarija ili tradicija, već se islamski učenjaci razilaze da li je pokrivanje lica obavezno ili pohvalno, nakon što su se složili da su žene Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bile zadužene pokrivanjem lica. Od svitanja zore islama do današnjih dana muslimanke nose velove na licima, o čemu se navode predaje koje dostižu najveći oblik mutevatira čiji poricatelj može biti jedan od dvojice: ili neznalica ili oholnik.
Imam Gazali kaže: ”Kroz stoljeća muškarci su otkrivenih lica, a žene izlaze napolje sa nikabima.” (Vidjeti: Ihjau ulumid-din, 2/61) Ibn Hadžer kaže: ”Stalna praksa je da žene izlaze u džamije, na pijace i putovanja sa nikabima da ih ne vide muškarci.” (Vidjeti: Fethul-Bari, 9/248)
Kako to da vrhovni poglavar slavnog Al-Azhara izjavi da nikab nema utemeljenja u islamu i time oponira konsenzusu učenjaka iz prvih i potonjih generacija. Ako nikab nije utemeljen šerijatom, kako onda shvatiti hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kome kaže: ”Žena dok se nalazi u ihramima neće stavljati nikab niti će oblačiti rukavice?!” (Buhari) Citirani hadis nije nepoznanica ni kairskim prodavačima lubenica, pa kako može biti nepoznanica Tantaviju?! Zar hadis jasno ne ukazuje da je nošenje nikaba bila poznata praksa u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je izuzeo jednu situaciju u kojoj žena ne smije striktno nositi nikab. (Vidjeti: Medžmuul-fetava, 15/371-372, od Ibn Tejmijje) Šejh Albani u svome djelu Džilbabul-meretil-muslime, str. 105-117, navodi brojne vjerodostojne predaje od ashabijki i generacija nakon njih u kojima se spominje da su pokrivale svoja lica. Nemamo prostora za spominjanje ovih predaja već ćemo spomenuti jednu od njih. Esma kćerka Ebu Bekra kaže: ”Pokrivale smo naša lica od muškaraca, a prije toga smo se češljale u ihramima.” (Hakim u El-Mustedreku, 1/454. Imam Hakim, Zehebi i Albani ovu predaju smatraju ispravnom) Jadni li su, onda, pripadnici zdrave tradicije i islamski učenjaci općenito koji se zabaviše tradicijom koja nije utameljena vjerom i napuniše svoja djela tematikom koja je daleko od islama!!!

Islamski učenjaci koji pokrivanje lica smatraju obaveznim, kao i druga skupina koja nikab smatra pohvalnim, navode brojne argumente iz Kur’ana i sunneta želeći potkrijepiti mišljenje koje zastupaju. Jedino Tantavi ne navodi nikakve argumente da je nikab tradicija, a ne propis kojim se obaveznik može približiti svome Stvoritelju!
Nemoguće je kroz jedan kratki članak spomenuti sve dokaze iz koji islamski učenjaci zaključuju da je pokrivanje lica obavezno ili pohvalno, niti nam je to cilj u ovom kratkom članku, već ćemo navesti mišljenja učenjaka iz pet pravnih škola koji smatraju da je pokrivanje lica obavezno naročito u vremenu fitne, ili barem pohvalno.
Hanefijski mezheb
1. Imam Et-Tahtavi el-Hanefi kaže: ”Zabranjeno je mladoj ženi otkrivati lice, iz predostrožnosti, a ne zato što se lice smatra intimnim (stidnim) dijelom ženskog tijela.” (Vidjeti: Hašijetut-Tahtavi ala merakil-felah, str. 241.)
2. Ibn Abidin kaže: ”U djelu El-Feth stoji da je ženi pohvalno (dok je u ihramima) da nečim zastre lice, a u djelu En-Nihaje da je obavezna pokriti ga. U djelu El-Muhit stoji: Ovim se aludira na to da je ženi zabranjeno otkrivati lice pred muškarcima strancima, osim u nuždi.” (Vidjeti: Hašijetu Ibn Abidin, 3/629.) (El-Feth, En-Nihaje i El-Muhit su djela hanefijskog fikha)
3. U hanefijskom djelu ”Medžmeul-enhur”, 1/122, stoji: ”Navodi se u djelu El-Munteka (poznato djelo hanefijskog fikha): ‘Zabranjeno je mladoj ženi otkrivati lice, iz predostrožnosti, a u naše vrijeme ženi je vadžib nositi nikab, i ne samo vadžib, nego farz” (farz je, u hanefijskoj pravnoj školi, pritvrđeniji stepen naredbe od vadžiba).
4. Ibn Nudžejm el-Hanefi veli: ”Kažu naši (tj. hanefijski) učenjaci: U naše vrijeme je, zbog povećanog stepena smutnji, zabranjeno da mlada žena otkriva svoje lice u prisustvu muškaraca.” (Vidjeti: El-Bahrur-raik, 1/284.)
Na drugom mjestu Ibn Nudžejm kaže: ”Kada bi žena uvrijedila muškarca stranca, počinila bi krivično djelo. Također, kada bi otkrila svoje lice pred muškarcem koji joj nije mahrem, jer njemu nije dozvoljeno gledanje i njoj otkrivanje lica, osim u stanju potrebe.” (Vidjeti: El-Bahrur-raik, 3/345.) Ibn Nudžejm rođen je u Kairu 926. h.g., a umro je 970. h.g. Šta bi hanefijski učenjaci kazali za naše vrijeme i fitne koje vladaju ako su u tadašnjem centru islamske države i prisustvu halife zabranjivali otkrivanje lica mladoj djevojci?! Šta bi, tek, kazali za slavnog azharskog dekana koji zabranjuje pokrivanje lica i naziva ga tradicijom?!
5. Imam El-Haskefi, govoreći o odjeći žene na hadžu, kaže: ”Žena će otkriti lice (tj. skinuti nikab), a neće otkrivati kosu, a ako nešto drugo spusti preko lica i udalji ga od njega (tj. da nije priljubljeno uz lice), dozvoljeno je, ne samo dozvoljeno već je pohvalno (mendub).” (Vidjeti: Ed-Durrul-muhtar, 3/629, sa Hašijama)
Malikijski mezheb
1. Imam El-Kurtubi u svome Tefsiru kaže: ”Cijelo tijelo žene je avret (stidno), čak i njen glas, stoga tijelo nije dozvoljeno otkriti, osim u nuždi, kada se radi o potrebnoj identifikaciji ili u slučaju bolesti.” (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/218.)
2. Imam El-Hattab kaže: ”Rekao je kadija Abdul-Vehhab: ‘Znaj, ako se žena boji fitne, dužna je pokriti svoje lice i šake.’” (Vidjeti: Mevahibul-dželil, 2/181.)
3. Imam Ez-Zurkani kaže: ”Dozvoljeno je ženi u ihramima prekriti lice, zastirući se od muškaraca, to joj je, čak, obaveza ako se boji fitne.” (Šerhuz-Zurkani alel-muvetta, 2/329.)
4. Veliki malikijski učenjak Ibn Huvejz kaže: ”Ako je žena lijepa i plaši se da će otkrivanjem lica ili šaka izazvati fitnu, treba ih pokriti. Ako je, pak, stara ili ružna, dozvoljeno joj je da ih otkrije.” (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 12/232.)  
Šafijski mezheb
1. Imam El-Maverdi, kada je govorio o svjedočenju, rekao je: ”Ako može poznati ženu u nikabu, nema potrebe za dizanjem vela, u protivnom treba otkriti lice.” (Mugnil-muhtadž, 4/216.)
2. Imam Bejdavi kaže: ”Cijelo tijelo žene je avret, nije dozvoljeno gledanje u njega osim suprugu i mahremima ili u prijekoj nuždi.” (Tefsirul-Bejdavi, 4/183.)
3. Ibnul-Iraki kaže: ”Ženi je u ihramima zabranjeno pokriti lice nečim što je priljubljeno uz njega, a nije onim što nije priljubljeno. Ovo je stav imama četiri pravne škole.” (Vidjeti: Tarhut-tesrib, 5/40.)
Na drugom mjestu, kada je govorio o hadisu koji spominje potvoru majke vjernika Aiše, Ibnul-Iraki rekao je: ”U hadisu je dokaz da se žena treba zastrti od stranaca, bili oni bogobojazni ili ne.” (Vidjeti: Tarhut-tesrib, 8/51.)
4. Ibn Hadžer kaže: ”Islamski učenjaci ne razilaze se u tome da je ženi dozvoljeno pokriti lice i ruke na hadžu nečim drugim osim nikaba i rukavica.” (Fethul-Bari, 4/65.)
5. Imam Sujuti, kada je spomenuo ajet iz sure En-Nur u kome se naređuje pokrivanje žene, rekao je: ”Ovaj ajet se odnosi na sve žene i u njemu je obaveza pokrivanja glave i lica.” (Avnul-mabud, 11/106.)
Hanbelijski mezheb
1. Imam Ahmed kaže: ”Žena je sva stidna (avret), čak i njen nokat.” (Zadul-mesir, 3/290.)
2. Ibn Tejmijje kaže: ”Nije dozvoljeno ženama otkrivati lice pred strancima.” (Vidjeti: El-Ādabuš-šer’ijje, 1/276.)
3. Ibn Kudame kaže: ”Dozvoljava se ženi u ihramima da spusti nešto niz svoje lice, kako bi se zastrla od stranaca.” (Vidjeti: El-Mugni, 3/154.)
4. Ibn Muflih kaže: ”Dozvoljava se ženi u ihramima da spusti veo niz svoje lice da bi se zastrla od muškaraca.” (Vidjeti: El-Mubd’i, 3/168, i El-Furu’u, 3/332.)
5. Imam Behuti kaže: ”Ako postoji potreba zbog prolaska ljudi, žena dok je u ihramima spustit će sa svoje glave veo niz lice.” (Keššaful-kinā’, 2/530.)
Zahirijski mezheb
1. Ibn Hazm kaže: ”Žena u ihramima ne može pokriti lice nikabom, ali ga može pokriti nečim drugim što će spustiti niz lice.” (Vidjeti: El-Muhalla, 7/78)

Navodeći izjave islamskih učenjaka i njihova mišljenja po pitanju pokrivanja lica žene, najčešće sam spominjao hadždž, jer oko hadždža postoje blaga razilaženja da žena dok je u ihramima ne smije pokriti lice, iako je to mišljenje suprotno stavu osnivača četiri pravne škole, a neki savremeni učenjaci čak i po ovom pitanju navode konsenzus, tj. da je ženi dozvoljeno i na hadždžu prekriti lice nečim osim nikaba.
Što se tiče pokrivanja lica mimo hadždža i utemeljenosti toga, svejedno smatrali ga u ovom slučaju sunnetom ili vadžibom, to nikada nije bio predmet razilaženja među islamskim klasicima, sve do pojave našeg vremena kada su ljudi poput Tantavija uzurpirali visokoškolske ustanove i institucije i došli sa mišljenjima koja nisu bila poznata u proteklih četrnaest stoljeća. Ovi akademici došli su da nakon hiljadu i četiri stotine godina obrukaju svu islamsku ulemu i njihovim mišljenjima potaru patos, potom im pojasne šta je to, ustvari, islam!
Kako da uspije ummet koji ruši praksu prvih generacija i muslimana kroz stoljeća svrstavajući je u puke običaje i tradiciju, čije praktikovanje nema direktnu vezu sa islamom! Najmanje što Muhammed Tantavi treba učiniti nakon ovako neprimjerenog ispada i arogantnog postupka kojim je atakovao na propis nošenja nikaba jeste da podnese ostavku, jer je to jedini put kojim može biti smijenjen, ili da preseli na drugi svijet. Shodno egipatskom zakonu, Tantavi ne može biti smijenjen osim na jedan od dva spomenuta načina, a što bi i bio?!