Vaša pisma

Nevidljiva ruka spasa

424views
Pružam nevidljivu ruku spasa… Puštam nečujni glas podrške i nesigurnim koracima kročim putem kojim znam da moram poći… Boli me,a možda ne bi trebalo, možda sam jedna od onih što umjereni nisu, ali dira me ta nepravda i to zlo! Ipak, samo šutim, promatram i u sebi ratove vodim. U meni je sivo uzburkano more čiji se valovi lome i kroz moje oči puštaju suze, tu gorku slanu vodu. Da li ću pretjerati ako zaplačem ili ću se pokazati kao tvrdi kamen ako čujem a ništa ne uradim, kao da nisam čula!?…Da li je dovoljno samo zaplakati ili je i to previše?!… Može li se uopće išta učiniti i spriječiti, zaliječiti, popraviti… može li se išta promijeniti!?…Pitam se jesam li jedna od rijetkih ili čestih što zaplaču kad vide nepravdu, kad vide kako im vrijeđaju ono što im je na ovom svijetu najvrednije,kad vide kako im braću i sestre nedužne ugnjetavaju?!… Srce mi slamaju njihove riječi u kojima ružno govore o ovoj časnoj vjeri. Svaka njihova riječ kao igla probada moje srce. Pitam se: jesam li sudionik u tome ako samo šutim i promatram? Svaka nepravda me boli, ali nepravda u kojoj agresori svaki dan iznova teroriziraju i ubijaju našu braću i sestre boli najjače! A ja samo šutim i promatram i nešto čekam…
Ovim pismom odbacujem samo šutjeti i promatrati.

Ovim pismom odlučujem nešto poduzeti da samoj sebi mogu lakše pogledati u oči a ne osjećati se licemjernom. Kad bi se samo jedan vjernik zbog ovog pisma zamislio i zapitao: “Što mogu učiniti da uzdignem svoju vjeru iznad onoga što neki govore o njoj i što mogu učiniti da pomognem svojoj nedužnoj izmučenoj braći?”, bilo bi dovoljno. Sad kada vlada trend omalovažavanja naše vjere, baš iz principa želim da se ponašam u skladu sa postulatima svoje lijepe vjere i svojim primjerom želim pokazati kako je plemenita i časna naša vjera. Kada bi svaki musliman bio ono što mu nalaže vjera, krasan primjer i ugled dali bismo svojoj vjeri, jer i toliko je dovoljno.

I pitam se ima li tamo negdje daleko ili ovdje negdje u mojoj blizini onih koji osjećaju isto što i ja, onih koje tjeskoba uhvati kad vide napaćena lica naše palestinske braće?!…Ne mogu čistog srca na sedždu pasti a znati da Allah Milostivi zna da nisam ni riječima ni djelima ništa pokušala… Bilo bi lijepo kad bi se potaknula kod svih nas želja, želja da budemo bolji vjernici kako bismo svojim lijepim ponašanjem pokazali ljepotu naše vjere jer svako od nas individualno svojim ponašanjem predstavlja svoju vjeru. I bilo bi lijepo kad bi se kod svih nas potaknula želja da pomognemo na bilo koji način našoj braći i sestrama, pa makar i tako što ćemo moliti Uzvišenog Dobročinitelja, Milostivog, jednako za njih koliko i za sebe.
 
Edina Dž.