Ovim pismom odlučujem nešto poduzeti da samoj sebi mogu lakše pogledati u oči a ne osjećati se licemjernom. Kad bi se samo jedan vjernik zbog ovog pisma zamislio i zapitao: “Što mogu učiniti da uzdignem svoju vjeru iznad onoga što neki govore o njoj i što mogu učiniti da pomognem svojoj nedužnoj izmučenoj braći?”, bilo bi dovoljno. Sad kada vlada trend omalovažavanja naše vjere, baš iz principa želim da se ponašam u skladu sa postulatima svoje lijepe vjere i svojim primjerom želim pokazati kako je plemenita i časna naša vjera. Kada bi svaki musliman bio ono što mu nalaže vjera, krasan primjer i ugled dali bismo svojoj vjeri, jer i toliko je dovoljno.
I pitam se ima li tamo negdje daleko ili ovdje negdje u mojoj blizini onih koji osjećaju isto što i ja, onih koje tjeskoba uhvati kad vide napaćena lica naše palestinske braće?!…Ne mogu čistog srca na sedždu pasti a znati da Allah Milostivi zna da nisam ni riječima ni djelima ništa pokušala… Bilo bi lijepo kad bi se potaknula kod svih nas želja, želja da budemo bolji vjernici kako bismo svojim lijepim ponašanjem pokazali ljepotu naše vjere jer svako od nas individualno svojim ponašanjem predstavlja svoju vjeru. I bilo bi lijepo kad bi se kod svih nas potaknula želja da pomognemo na bilo koji način našoj braći i sestrama, pa makar i tako što ćemo moliti Uzvišenog Dobročinitelja, Milostivog, jednako za njih koliko i za sebe.
Edina Dž.
