Vjera i život

Neuzoriti ”uzori”

556pregledi
Piše: Muhamed Ikanović
 
Od davnina su se ljudi ugledali jedni na druge u raznim stvarima vezanim za svakodnevni život.  Oduvijek su se ljudi navodili kao pozitivni ili negativni primjeri odreðenih postupaka ili pojava u društvu. Naravno, nije lahko biti uzor drugima jer to zahtijeva dodatni trud koji se ulaže ili je potrebna odreðena posebnost neke osobe.

Da je uzor bitan, to nam govori i stav islama kada je kao uzora svojim sljedbenicima odabrao posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: ”Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor…” (Al-Ahzab, 21.)

Koliko je bitno odabrati pravu osobu koja će nam u nečemu biti uzor i za kojom ćemo se povesti u odreðenim postupcima i situacijama, govori i preporuka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se u vjeri ugledamo na boljeg vjernika od nas, kako bismo se trudili da budemo što bolji u vjeri, a u dunjaluku na onoga ko je u težoj situaciju od nas, kako bismo bili zahvalni na onome što imamo. Kada smo kod ove teme, obaveza je da napomenemo na grešku pojedinih koji svoje uzore nazivaju idolima, što je neispravno i nije dozvoljeno s obzirom da je islam zabranio idolopoklonstvo. Slična i ovome je i izreka nekih koji, kada žele dokazati koliko nešto vole, kažu ”ja to obožavam”, što je neispravno i nije dozvoljeno jer musliman obožava samo Allaha Jednog i Jedinog i ne pripisuje Mu sudruga u bilo čemu.

Primjetno je da i današnja omladina ima svoje uzore. A ima onih koji se pokušavaju istaći nad drugima u svojim poganostima kako bi bili ”cool”. Kakva budućnost čeka odreðenu skupinu ljudi ili narode, najbolje govori na koga se oni ugledaju. Više je nego žalosno ono što vidimo u našoj okolini kada je riječ o tzv. uzorima. Većina mladih ljudi ugleda se na pjevače, glumce, ”promicatelje” novih trendova u društvu itd. Vidimo kako neiskvarene mlade djevojčice u osnovnim školama o svome vratu nose simbol playboy zečica.

čitati ili slušati o životima tih ljudi uistinu je ogavno. Uglavnom se velika većina njih odala svim mogućim porocima u društvu: droga, alkohol, blud ili preljuba, raznim zakonskim prijestupima, homoseksualizmu, pedofiliji itd. Ako su ikada stupali u brak, to bi se vrlo brzo završavalo razvodima zbog raznih stvari, bilo da se radi o ljubavnim aferama ili nekada zbog bezveznih povoda. To su ličnosti kojima je tako jednostavno pred milionima ljudi pokazati svoje nago tijelo ili skinuti gaće i okrenuti stražnjicu oku kamere koja ih snima, a iza koje stoje milioni gledalaca.

Dječija svijest je poput spužve, ako spužvu stavimo u prljavu vodu, ona će je upiti, a ako je stavimo u čistu vodu, opet će je upiti. Kakva će voda biti u spužvi, zavisi gdje je stavimo.

Iza njih ne zaostaju ni drugi poput modnih kreatora kojima bi nekada i sam šejtan zavidio na idejama koje im dolaze u glavu kada je u pitanju odijevanje. Opće je natjecanje ko će kreirati odjevni predmet koji ističe što više tjelesne obline i da izgleda tako da nešto pokriva, a u stvarnosti i ne skriva ništa.

Sve navedene ogavnosti pakuju se pod plašt umjetnosti. Gledamo nadrogiranog manijaka koji skače na podijumu i ispušta životinjske krike putem ozvučenja i za to se smatra ”velikim” umjetnikom. Što je nekada bila sramota, sada je umjetnost! Otkako je svijeta i vijeka, kako se to kaže, stidno mjesto je nešto što se skrivalo od drugih i njegovo pokazivanje smatralo se sramotom, a danas je slika spolnog organa umjetnost.

I da nastavimo nabrajati pojedinosti onoga što se dešava oko nas, ispisali bismo stranice i stranice, a nakon svega mogli bismo samo osjetiti jednu veliku prazninu i bol u duši zbog svega toga. Imam osjećaj da su se sve danas prisutne ogavnosti, koje su bile poznate u historiji čovječanstva, u našem vremenu pojavile zajedno. Osjećam da nije ostalo neko zlo a da ga danas ljudi ne čine i da ne postoji grijesi zbog kojih su uništavani narodi a da danas nisu prisutni, javno i otvoreno, i to sve pod okriljem naprednosti, modernosti i umjetnosti.

Nezahvalno je ne spomenuti i novinare, one koji u većini slučajeva podupiru i daju javnu podršku zlu koje se meðu nama širi. Kada govorimo o novinarima, mislimo na većinu njih, a čast izuzecima, dobrim i moralnim ljudima. Nisam vidio ljude koji se javno ističu po svojoj nemoralnosti i potpori širenju zla i vrijeðanju islamskih svetinja kao novinare. Kada je u pitanju ismijavanje vjerskih svetinja, ima tu i drugih, ali upornijih od njih nema. Ne samo da ne obavljaju profesionalno svoj posao nego su često skloni i lažima, podvalama i namještaljkama. Prodane duše, jednostavno rečeno, jer osjećam da bi pojedini i roðenog babu prodali ili provalili za ”dobru” priču. Kada je riječ o BiH, muslimani su dobro iskusili, kako to reče jedan od političara, ”novinarski teror”. Nije ostao ni jedan ružan izraz u našem jeziku a da njime nisu nazvani vjernici. Njihov odnos prema vjeri i vjernicima više je nego kritičan. Rijetko je čuti od takvih lijepe riječi na račun vjere. čujem da je i prisutna pojava da pojedini glavni imami imaju redovne telefonske pozive pojedinih novinara kojih ih torturišu provokativnim pitanjima i ispitivanjima. Krajnje je vrijeme da se digne glas protiv takvih manijaka. Ne mogu se više trpjeti ismijavanja svetinja islama. Obaveza muslimana je da zaštite čast islama i muslimana i islamskih svetinja od najezde dijela novinarske stoke. Kada se pojave pred kamerama ili kada pišu tekst za svoje novine ili časopise ponašaju se kao da su od strane Boga dati da komentarišu sve i svašta i kao da su stručni za sve stvari koje se dešavaju. Primjetno je da se i tokom intervjua sa uglednim ličnostima ponašaju kao prostaci prekidajući sagovornika ili dodavajući uvredljive komentare na sagovornikove izjave.

Zato, čitaoče, razmisli o tome ko treba da te zadivi svojim smislom za život i svojim ponašanjem i shvatanjem života. Ko ti treba biti uzor i od koga treba uzimati informacije. Nastoj da ne budeš od onih za koje Kur’an časni kaže: “Na Dan kad nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: ‘Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!’ – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu.” (Al-Furkan, 27-29.)

Prvi put objavljeno: utorak, 18 Studeni 2008 01:40