Aktuelno

Neodoljivi zov islama

790views
Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U hadisu koji je zabilježio imam Ahmed od Temima ed-Darija stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:  ”Ova stvar (islam) će doprijeti dokle dopiru noć i dan, i neće Allah ostaviti kuću niti nastambu a da u nju neće ući ova vjera islam, koja će jedne uzvisiti, a druge poniziti. Ponosni će biti oni koji prihvate islam, a poniženi oni koji ostanu u nevjerstvu.”
U savremenom društvu dešavaju se istovremeno dva dijametralno suprotna procesa koji će, svaki na svoj način, ostaviti duboke posljedice i uveliko utjecati na životne tokove u budućnosti. Jedan proces počeo je kao novi svjetski poredak, koji je, nakon pada komunizma, spektakularno najavljen kao širenje demokratije i politike ljudskih prava u svijetu, a u stvari je i formalno i suštinski značio borbu protiv islama i muslimana, što se i pokazalo. Ta borba ima dvije dimenzije, vojnu i ideološku, i tragovi i jedne i druge vidljivi su u cijelom svijetu. Stoga možemo slobodno kazati da se muslimanima danas dešava upravo ono što je rečeno u hadisu: ”Doći će vrijeme kada će se protiv vas okupiti narodi kao što se gladni ljudi okupljaju oko sofre.” Da bi, dakle, opravdali agresiju i imperijalističku politiku, Amerika i njeni saveznici, uporedo sa oružanim, vode i opasni ideološko-propagandni rat protiv islama, imputirajući mu militarizam, terorizam, netoleranciju, dekadenciju i zaostalost.

Borba koja je unaprijed osuđena na poraz
Pošto su u tu borbu upregli svu svoju fizičku i intelektualnu snagu i moć, u uspjeh nisu ni posumnjali, ali ”…nevjernici su počeli spletke smišljati, ali ih je Allah otklonio, jer On to umije najbolje”. Govoreći o slabosti nevjerničkih spletki i njihovih nastojanja, i konačnom ishodu te borbe, Uzvišeni je objavio: ”Oni koji ne vjeruju troše imanja svoja da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih, sigurno, utrošiti, zatim će, zbog toga, žaliti i na kraju će pobijeđeni biti” (El-Enfal, 36.). I zaista, koliko su samo nevjernici potrošili milijardi i koliko truda i snage uložili kako bi ocrnili i diskvalificirali islam, kako bi uništili islamski ahlak, pokvarili muslimansku omladinu, razorili islamsku porodicu, međutim, cilj nisu i neće ostvariti, već će na kraju ostati kratkih rukava i praznih džepova, i bit će poraženi i poniženi. A dokaz da nisu i neće uspjeti, nije samo njihov sve očigledniji poraz na vojnom polju u okupiranim muslimanskim zemljama, već i u činjenici da upravo danas, u jeku najžešće borbe protiv islama i sveopće antiislamske kampanje, mnogobrojni kršćani u Americi, a prije svega u našem evropskom okruženju, prihvataju islam kao svoju vjeru i svoj životni put. E, to je taj drugi proces koji je fenomen sam po sebi, a koji će bez sumnje pomrsiti račune planerima i vođama prvog procesa. Jer, mnogi se pitaju, kako je moguće da u vremenu u kojem islam nije popularan ni atraktivan, u kojem sljedbenici i pripadnici islama ne igraju važnu ulogu na političkom i naučno-tehničkom polju, nestvarno veliki broj Engleza, Nijemaca, Šveđana, Italijana i drugih nemuslimana, mahom intelektualaca i izuzetno uspješnih sportista i kulturnih radnika, prihvata islam i s ponosom žive njegove principe. Čuđenje je još veće ako se tome doda činjenica da su oni potpuno svjesni iskušenja koja ih čekaju nakon primanja islama, poput prekidanja rodbinskih veza, gubljenja mnogih privilegija u zapadno-kršćanskim društvima, ostajanje bez posla, trpljenje izolacije, odbacivanja, šikaniranja i gubljenja kompletnog komoditeta i lagodnog života u kojem su do jučer ”uživali.” Oni za tim nimalo ne mare, već trenutak primanja islama i izgovaranja šehadeta doživljavaju kao trenutak najvećeg ushićenja i duševnog ispunjenja i smatraju ga važnijim od cjelokupnog života koji su kao ugledni profesori, novinari, ljekari, sportske zvijezde, proveli u izobilju, orgijanju i zgrtanju imetka i postizanju dunjalučke slave. Islam je jednostavno postao neodoljivi izazov za Evropljane i mnogobrojni novopečeni muslimani su dokaz da islam neće nestati i da Allahovo svjetlo niko ne može utrnuti, ma kakve metode i silu koristio. Jer, islamski ummet je prošao i preživio iskušenje otpadništva nakon smrti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, zatim, tatarsku najezdu, krstaške ratove, pad i nestanak hilafeta, danas trpi i kuša unutarnje podjele, nejedinstvo, rascjepkanost na državice i kojekakve emirate i sultanate, i mnoge druge bolesti koje rastaču njegovo biće, ali je islamski ummet, ili bolje kazati islam, ostao i opstao, i danas je u fokusu možda više nego ikada. Namjerno naglasak stavljamo na islam, a ne na današnje muslimane, jer većina konvertita u islam, nažalost, nisu primili islam preko muslimana koji su rođeni u krilu islama, već vlastitim istraživanjem i proučavanjem islama ili pak preko drugih konvertita u islam, kakav je recimo bivši njemački bokser Pierre Vogel, koji je nakon primanja islama postao jedan od najpoznatijih muslimanskih misionara ili daija u toj državi. Iako zvanična Njemačka krije stvarne podatke o broju konvertita u islam, Pierre i organizacija kroz koju djeluje imaju precizne podatke da je samo putem njegovog misionarskog rada, u 2007. godini  na islam prešlo 16.000 Nijemaca, u 2008. godini  24.000, a  u 2009. godini također 24.000.  Između ostalih, islam je primila i kćerka nekadašnjeg ministra unutrašnjih poslova u bivšoj Schrederovoj vladi, Otta Schiliya, zatim direktor kriminalističke službe u Frankfurtu, sada poznat kao Ebu Bilal, mnogobrojni profesori, ljekari, advokati, sportisti itd. Toliko je primanje islama u Njemačkoj u porastu da je jedan od rukovodilaca državne obavještajne službe u gradu Braunschweigu, izvjesni Pulman, otvoreno kazao Pierre Vogelu: ”Ako nastavite ovim tempom, do 2025. godine, muslimani će biti najbrojniji narod u Njemačkoj.” Interesantno je da je samo jedno audio-predavanje od Pierrea Vogela, u kojem objašnjava osnovne principe islama, doživjelo 3 miliona kopiranja ili presnimavanja. Kao što je interesantno i impresivno to da su danas na tlu Njemačke najaktivnije daije, trojica bivših kršćana, Nijemac, Grk i Armenac. U prilog ovoj priči o sve masovnijem primanju islama od strane evropskih kršćana, ide i intervju sa profesorom žurnalistike iz Švedske koji objavljujemo u ovom broju. Da ne spominjemo Francusku i Englesku i druge evropske države, koje nimalo ne zaostaju za Njemačkom u tom pogledu.

Zora islama u Evropi samo što nije svanula
U čemu je onda tajna sve masovnijih prelazaka Evropljana  i Amerikanaca u islam? Odgovor na ovo pitanje prepustit ćemo upravo jednom od konvertita u islam, američkom policajcu i bivšem svećeniku koji je u razgovoru sa poznatim egipatskim učenjakom, šejhom Muhammedom Hassanom, na njegovo insistiranje da mu ispriča kako je postao musliman, rekao sljedeće: ”Ja sam i prije zvaničnog prihvatanja islama pročitao prijevod Kur’ana na engleskom i neka poglavlja iz Buharijine zbirke hadisa. Međutim, ključni momenat desio se onoga dana kada sam kao komandir policije, službenim autom krenuo po svog kolegu muslimana. Naime, ja sam došao pred njegov stan, ali ga nisam našao. Rekli su mi da je otišao u mesdžid, pa sam se tamo i zaputio. Pred mesdžid sam stigao upravo kada je mujezin učio ezan. Ni slutio nisam da će to biti momenat koji će moj život iz temelja promijeniti. Riječi ezana uistinu su ostavile neopisiv trag na moju dušu i ja sam u tom trenutku prvi put u životu osjetio istinsku radost života. Zatim sam posmatrao muslimane kako skrušeno klanjaju namaz, kako svi zajedno i skladno čine ruku’ i sedždu. Veličanstven prizor! Nekoliko puta sam zvao svog kolegu muslimana, ali se on nije odazivao. Nakon završenog namaza, on mi je prišao, a ja sam mu ozbiljnim tonom rekao: ‘Ti znaš da sam ja tvoj komandir i zašto se nisi odazvao kada sam te zvao?’ Sasvim mirno mi je odgovorio: ‘Ja sam bio u namazu, pred svojim Gospodarom, i dok sam u tom stanju, nikome se ne odazivam osim Njemu.’ Te riječi su u meni probudile želju da primim islam. Pitao sam ga kakva je procedura za to, a on mi je rekao da se prvo moram okupati, a onda izgovoriti šehadet i to je sve. Nisam želio odgađati taj čin. Umjesto na posao, otišao sam kući i okupao se, zatim sam se vratio u mesdžid i pred imamom i prisutnim muslimanima izgovorio sam šehadet. Moje ime je Majkl, ali sam ga promijenio i sada se zovem Abdusabur.” Nakon toga šejh Hassan ga je upitao šta misli o budućnosti islama u Americi, a on je dao zanimljiv odgovor. Rekao je: ”Šejh, dobro zapamti što ću ti reći, islam je u Americi vrlo jak. Dakle, islam, a ne muslimani. I želim te obradovati informacijom da mnogi Amerikanci počinju shvatati da je poslanica Isaa, a.s., bila ista kao i poslanica Muhammeda, a.s., a to je poziv u islam. Mogu ti reći da se islam mnogo širi među policajcima u Americi. Nedavno je jedna žena policajac primila islam i došla je na posao u hidžabu, pa je komandir policije zahtijevao da skine hidžab, a ona je odbila, rekavši mu: ‘Hidžab neću skinuti ni po cijenu da ostanem bez posla.’ Šejh, pošto ti mnogo putuješ po svijetu, ja bih te zamolio da preneseš tri moje poruke: jednu Amerikancima općenito, drugu američkim muslimanima i treću muslimanima Egipta. Moja poruka Amerikancima glasi: Znajte da mi muslimani vjerujemo u Isaa, a.s., isto kao što vjerujemo u Muhammeda, a.s.; poruka američkim muslimanima bila bi: Ne požurujte, već saburajte, jer ništa se ne može postići bez strpljivosti; a poruka muslimanima Egipta bila bi: Iako nas dijele hiljade kilometara, znajte da smo sa vama i da vas volimo u ime Allaha.” To je, dakle, odgovor na postavljeno pitanje. Ovdje se zapravo radi o povijesnoj realizaciji islama kao univerzalne vjere, koja se od samog početka obraća cijelom čovječanstvu, konstantno naglašavajući neraskidive veze bratstva koje spajaju članove njegova multikulturalnog i multirasnog ummeta, bratstva kakvo nije niti će ikada biti viđeno u budućnosti ni u jednoj drugoj religiji. Islam je vjera koja je u skladu sa ljudskom prirodom  i koja čovjeku priskrbljuje duševni mir, sreću i zadovoljstvo i donosi dunjalučke i ahiretske koristi. Kako je to divno primijetio Mustafa Islamoglu, rekavši: ”Islam i insan (čovjek) dati su jedno za drugo poput sjemenke i zemlje.” Bez takve vjere čovjek ne može ostvariti sreću za kojom traga. U tom smislu su kur’anske riječi: ”Onaj ko bude slijedio uputu Moju, neće zalutati i neće nesrećan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti.” Suštinu islama shvatio je i nekadašnji vladar Bahrejna, koji je na Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, poziv u islam, ovako odgovorio: ”Ja sam razmišljao o vašoj vjeri i vidio da ona vodi računa i o dunjaluku i o ahiretu, pa šta me onda sprečava da prihvatim vjeru u kojoj je sreća za moj život na ovom i sigurnost na budućem svijetu. Do jučer sam se čudio onima koji su primali islam, a danas se, eto, čudim onima koji odbijaju da ga prihvate.” Kao što ju je shvatio i Thomas Carlyle, engleski historičar, filozof i esejist, koji je o islamu kazao: ”Islam je došao u okruženje lažnih vjera, izokrenutih puteva, pa ih je progutao, i priliči mu da ih proguta, jer je istina. Čim je islam zablještao, utrnuo je arapsko idolopoklonstvo, kršćanska nagađanja i pretpostavke, i sve ostalo što nije počivalo na istini. Sve to postalo je prah i pepeo.” Zbog toga mi muslimani moramo biti optimisti, jer, ma koliko se to nama činilo, svijetom ne vlada i ne vrhuni snaga laži i zabludjelih vjera i ideja, niti snaga gvožđa i oružja koje je u službi njihovog promicanja,  već snaga jedne i jedine istine. To je istina zbog koje je Allah stvorio ljude, Zemlju i nebesa, Džennet i Džehennem, zbog koje je objavio Knjige i slao poslanike – a njeno ime je islam. I ne zaboravimo da je noć najmračnija pred samu zoru, a zora islama u Evropi samo što nije svanula.

Saff br. 259