Ramazan i post

Neki propisi o Bajramu

462pregledi

Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Medinu, njeni stanovnici imali su dva dana u kojima su se igrali i veselili, pa ih on upita: ‘Šta su ova dva dana?’ Oni odgovoriše: ‘U njima smo se igrali u vrijeme neznaboštva.’ Na to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Allah vam ih je zamijenio boljim: Kurbanskim i Ramazanskim bajramom.’” Bilježi ga Ebu Davud.[1]

Od Ebu Ubejde, oslobođenog roba Ibn Ezhera, prenosi se da je rekao: “Prisustvovao sam Bajramu uz Omera b. El-Hattaba, radijallahu anhu, i on reče: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je postiti ova dva dana: dan vašeg prekidanja posta (prvi dan Ramazanskog bajrama), a drugi dan je dan u kojem jedete meso svojih kurbana.’” Bilježe ga El-Buhari i Muslim.[2]

Od Ebu Seida, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je post na dan prekida posta i dan klanja (kurbana).” Bilježe ga El-Buhari i Muslim.[3]

Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan prekida posta (Bajram) izašao i klanjao dva rekata tako da ni prije ni poslije njih nije ništa klanjao.” Bilježe ga El-Buhari i Muslim.[4]

Od Ummu Atijje, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da na Ramazanski i Kurbanski bajram izađu sve žene: i starije i mlađe djevojke, kao i žene koje su u menstrualnom ciklusu. Što se tiče žena u menstrualnom ciklusu, one su prisustvovale skupu muslimana i njihovoj dovi, a sklanjale su se sa musalle (mjesta gdje se klanja).” Bilježe ga El-Buhari i Muslim.[5]

Pouke i propisi

  1. Uzvišeni Allah počastio je muslimane Ramazanskim i Kurbanskim bajramom, i sa ta dva blagdana zamijenio im je sve predislamske praznike i slavlja.
  2. Ova dva islamska blagdana razlikuju se od svih nemuslimanskih praznika, bez obzira kojoj vjeri i pravcu pripadali. Najbitnije razlike su sljedeće:

(a) Nastupanje Bajrama određuje se viđenjem mlađaka, a ne računanjem, što nije slučaj sa nemuslimanskim praznicima.

(b) Bajrami se vežu za velike ibadete i obilježja islama, kao što su post, sadekatul-fitr, hadždž i kurban.

(c) Bajrami su obilježeni ibadetima koji nas približavaju Allahu, poput tekbira, bajram-namaza i bajramske hutbe. Nemuslimanski praznici obilježeni su raznim vrstama nevjerstva i zablude, i prožeti su strastima i raznim nedoumicama.

(d) U danima Bajrama do izražaja dolaze čestitost, dobročinstvo i solidarnost, koji se ogledaju u izdvajanju sadekatul-fitra i u dijeljenju poklona i kurbanskog mesa.

(e) U obilježavanju Bajrama nema mjesta za neka druga vjerovanja i ideologije, kao što je Nova godina, ili vjerovanje u zvijezde, niti za neke uspomene, niti za svete ličnosti, niti za ideje nacionalizma ili patriotizma, već se ta dva dana u svim svojim obilježjima slave isključivo i samo radi Uzvišenog Allaha.

(f)   Otuda je obavezno iskazivati zahvalnost Uzvišenom Allahu na ovim velikim blagodatima izvršavajući Njegove naredbe i kloneći se Njegovih zabrana, pa čak i u danima Bajrama, koji su dani slavlja i veselja.

3. U nezahvalnost na blagodatima u danima Bajrama spada zapostavljanje farzova, neprikladno oblačenje žena i njihovo miješanje sa muškarcima, pretjerano rasipanje i raskoš u odjeći, hrani i slavlju, te pojava muzike i muzičkih instrumenata.

4. Muslimanu je sunnet okupati se prije bajram-namaza i obući najljepšu odjeću. Naši dobri prethodnici to su redovno prakticirali.

5. Sunnet je ujutro na Ramazanski bajram, prije odlaska na bajram-namaz, pojesti nekoliko datula jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, tako postupao. Dodatni razlog za ovakvo postupanje jeste i požurivanje sa izvršenjem naredbe Uzvišenog Allaha da se post na dan Bajrama prekida.

6. Sunnet je da žene i djeca izađu na Bajram radi namaza i zajedničke dove muslimana. Žene koje imaju menstruaciju udaljit će se od musalle na kojoj se klanja, a prisustvovat će hutbi i dovi.

7. Sunnet je na bajram-namaz krenuti pješice i na musallu, gdje se klanja bajram-namaz, otići jednim, a vratiti se drugim putem, kako se to i prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.

8. Nakon bajram-namaza, muslimanu je bolje da ostane na musalli kako bi saslušao hutbu i aminao na dovu. Za žene u menstrualnom ciklusu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “neka prisustvuju dobru i dovi muslimana.”

9. Prije ili poslije bajram-namaza ne klanja se nikakva nafila. Međutim, kada musliman uđe u džamiju dozvoljeno mu je da klanja tehijjetul-mesdžid, makar to bilo u vremenu kada je zabranjeno klanjati, jer namaz tehijjetul-mesdžid ima povod zbog kojeg se klanja, a namazi sa povodom, za razliku od opće nafile, mogu se klanjati i u vremenu zabrane.

10. klanjati nafilu, ako nije vrijeme kada je zabranjeno klanjati, ali je donošenje tekbira u tom vremenu najbolje.

11. Ako muslimani sve do podnevskog vremena ne saznaju da je Bajram nastupio, bajram-namaz će klanjati sutradan. Ko zakasni pa imama na bajram-namazu stigne na sjedenju, sjest će sa njim, a nakon selama namirit će dva rekata i na oba donijeti bajramske tekbire.

12. Ko propusti bajram-namaz neće ga naklanjati jer nema dokaza da se naklanjava, i ovo je preferirajuće mišljenje.

13.  U danima Bajrama propisani su slavlje i veselje, ali u granicama dozvoljenog, tako da se ne krše zabrane niti izostavljaju obaveze. Blagdanski dani u muslimanskim kućama trebali bi da budu popraćeni obilnijom trpezom jer je slavlje u danima Bajrama obilježje i muslimana i islama.

14. U danima Bajrama muslimani treba da se okupe oko zajedničke sofre jer je to obilježje Bajrama i time se postiže bliskost njihovih srca i stvara atmosfera jedinstva.

15. Bajram se može čestitati i u tome nema nikakve smetnje. Od naših dobrih prethodnika, Allah im se smilovao, prenosi se da su prilikom susreta na dan Bajrama jedni drugima čestitali riječima: “Tekabbelallāhu minnā ve minkum! (Da Allah primi i od nas i od vas!).” Riječi kojima se čestita Bajram mogu se razlikovati shodno običajima u različitim zemljama i vremenima, s tim da to ne budu neke zabranjene riječi. Također treba paziti da način čestitanja ne bude identičan čestitanju koje je karakteristično za nemuslimane i njihove praznike, jer to se onda smatra oponašanjem koje je muslimanima strogo zabranjeno.

 

Nastavit će se inšaAllah…

Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu

Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl 

Preveo: Fahrudin ef. Haseljić



[1]    Ebu Davud, 1134, En-Nesai, 3/179, Ahmed, 3/103, i Ebu Ja‘la, 3841. Vjerodostojnim ga je ocijenio El-Hakim, 1/434, rekavši: “Ispunjava uvjete Muslima.” Ibn Hadžer u Fethul-Bariju, 2/422, i Albani u djelu Sahih Sunen Ebi Davud, također su ga ocijenili vjerodostojnim.

[2]    El-Buhari, 1889, i Muslim, 1137.

[3]    El-Buhari, 1890, i Muslim, 827.

[4]    El-Buhari, 945, i Muslim, 884.

[5]    El-Buhari, 931, i Muslim, 890.

X