Sira

Neki prizori sa Uhuda nakon bitke

1.3kviews

Piše: Abdullah Nasup

Čim su se mušrici povukli s bojnog polja, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je Aliji, radijallahu anhu, da prati neprijateljsku vojsku da bi saznao vraćaju li se u Mekku ili imaju druge namjere. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Tako mi Allaha, ako su se uputili ka Medini, krenut ćemo za njima i u njoj ćemo se boriti protiv njih.“ (Ibn Hišam, Es-Sira) Međutim, mušrici nisu ni pomišljali ni na što drugo osim na povratak u Mekku.

 

Uloga muslimanki u Bitki na Uhudu

Bitka na Uhudu je prva bitka u kojoj su muslimanke uzele učešće, pokazujući čvrstinu svog imana, a neke su se istakle i pravim junačkim podvizima. Izašle su da bi napajale vodom žedne i previjale ranjene, a neke su učestvovale u odvraćanju mušričkih napada od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Neke od njih su: Aiša, kćerka Ebu Bekra, Ummu Ammara, Hamna bint Džahš, Ummu Salit, Ummu Sulejm i nekolicina ensarijki. (dr. Sallabi, Život i djelo posljednjeg Vjerovjesnika, str. 622-623) Er-Rubejji’e bint Muavviz, radijallahu anha, rekla je: ”Bile smo sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, (na Uhudu), napajale (žedne), liječile ranjenike, a poginule prenosile u Medinu.“ (Sahihul-Buhari, br. 2882) U Bitki na Uhudu protiv mnogobožaca se borila samo Ummu Ammara Nusejba. Kako navode Zehebi i Vakidi, Damra b. Seid prenosi od svoje nane koja je na Uhudu pojila borce, da je rekla: ”Čula sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Mjesto Nusejbe bint Ka’b danas bolje je od mjesta toga i toga.’“ Pridržavala je svoju haljinu i žestoko se borila te je zadobila trinaest rana. Kada je umrla, bila sam jedna od žena koja ju je ogasulila pa sam izbrojala trinaest ožiljaka na njenom tijelu. Vidjela sam kako je Ibn Kamie udara po leđima, od čega je imala veliku ranu koju je liječila godinu dana. Kada je Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, mujezin pozvao u pohod na Hamraul-Esed, obukla je odjeću, ali zbog silnog krvarenja nije mogla poći, cijelu tu noć smo joj liječili rane. Nakon povratka iz Hamraul-Eseda, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prije nego što je otišao svojoj kući, poslao je njenog brata Abdullaha b. Ka’ba da vidi kako je, pa kada ga je obavijestio da je dobro, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo se obradovao.“ (dr. Sallabi, Život i djelo posljednjeg Vjerovjesnika)

 

Strpljivost ashabijki na pogibiji najmilijih

Safijja bint Abdul-Muttalib: Nakon pogibije svog brata Hamze, došla je na Uhud. Pošto je Hamza bio izmasakriran, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je njenom sinu Zubejru b. El-Avvamu: ”Stigni je i vrati je da ne vidi šta su uradili sa njenim bratom.“ Zubejr joj je rekao: ”Majko, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje ti da se vratiš.“ Upitala je: ”A zašto? Već sam čula da mi je brat izmasakriran radi Allahove vjere. Zadovoljni smo Njegovom odredbom, osaburit ćemo i nadati se Njegovoj nagradi, ako Bog da!“ Kada je Zubejr prenio Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ove riječi, Poslanik je rekao: ”Skloni joj se s puta!“ Došla je kod njega, klanjala mu dženazu, dovila da mu Allah oprosti grijehe i govorila: ”Allahovi smo i Njemu ćemo se svi vratiti!“ (Ibn Hišam, Es-Sira)

Hamna bint Džahš: Na povratku sa Uhuda, Hamna bint Džahš srela je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa joj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Očekuj nagradu!“ ”Zbog čega, Allahov Poslaniče?“, upitala je, pa joj je kazao: ”Poginuo ti je brat Abdullah.“ ”Allahovi smo i Njemu ćemo se vratiti. Neka mu Allah oprosti grijehe i neka mu je prijatna šehidska smrt“, kazala je. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče joj: ”Očekuj nagradu!“ Upitala je: ”Zbog čega, Allahov Poslaniče?“ Rekao je: ”Poginuo ti je daidža Hamza b. Abdul-Muttalib!“ Ona je rekla: ”Allahovi smo i Njemu ćemo se svi vratiti. Neka mu Allah oprosti grijehe i neka mu je prijatna šehidska smrt!“ Zatim joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovo rekao: ”Očekuj nagradu!“, a ona je upitala: ”Zbog čega, Allahov Poslaniče?“ Rekao je: ”Poginuo ti je muž Mus’ab b. Umejr!“ Hamna je počela jadikovati i govoriti: ”O žalosti!“ Vidjevši kako je podnijela pogibiju brata i daidže, a kako se ražalostila zbog smrti muža, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Muž kod žene ima posebno mjesto!“ (Ibn Hišam)

Žena iz Benu Dinara: Sa’d b. Ebu Vekkas kazuje: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prolazio je pored jedne žene iz plemena Benu Dinar kojoj su na Uhudu poginuli muž, brat i otac. Kada su joj javili za njihovu pogibiju, upitala je: ”A šta je sa Allahovim Poslanikom?“ Rekoše joj: ”On je, hvala Allahu, dobro kao što želiš!“ Rekla je: ”Pokažite mi ga! Hoću da ga vidim!“ Pokazali su joj ga, pa kada ga je vidjela, rekla je: ”Svaka nevolja je mala ako si ti dobro!“ (Ibn Hišam, Es-Sira; dr. El-Ali Sahihus-sire)

 

Šehidi Uhuda

U Bitki na Uhudu poginulo je sedamdeset ashaba, a u mušričkoj vojsci poginula su dvadeset dva borca. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, po svom običaju, nakon bitke ostao je na bojnom polju. Hodao je poprištem bitke pregledajući ranjene i šehide. Tražio je svoga voljenog amidžu Hamzu b. Abdul-Muttaliba, radijallahu anhu, lava islama, junaka s kojim se njegov ubica nije usudio suočiti licem u lice nego ga je ubio mučki sleđa i iz zasjede. Našao ga je kako leži na mjestu pogibije, rasporenog trbuha, izvađene jetre, odsječenog nosa i ušiju. Prenosi se da je Vahšij dao Hindi bint Utbe komad njegove jetre. Ona je zagrizla i počela žvakati, ali kako je mogla progutati, ispljunula ju je. Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, obuze velika tuga zbog neljudskog odnosa mušrika prema mrtvom tijelu Hamze, radijallahu anhu. Gledajući taj prizor, kazao je: ”Da to neće rastužiti Safijju i da neće postati sunnet poslije mene da se tako postupa, ostavio bih Hamzu ovako, pa da njegovo tijelo pojedu zvijeri i ptice. Ako mi Allah da pobjedu nad Kurejšem, zaista ću masakrirati trideset njihovih muškaraca radi Hamze!“ Ashabi, radijallahu anhum, potreseni prizorom i tugom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekoše: ”Ako nam Allah da pobjedu nad njima, tako ćemo ih izmasakrirati da će to biti nešto nezapamćeno među Arapima!“ Međutim, Allah, dželle šanuhu, to je zabranio objavivši: ”A kada kažnjavate, kažnjavajte onoliko koliko ste pretrpjeli. A za strpljive je bolje da otrpe.“ (Sura En-Nahl, 126) Nakon toga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odlučio je da se strpi i oprosti im, i zabranio je masakriranje općenito. (Ibn Hišam, Es-Sira; dr. Rizkallah, Es-Siretun-nebevijje fi du’il-mesadiril-aslijje) Prolazeći pored uhudskih šehida, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ja sam ovima svjedok. Ko god bude ranjen radi Allaha, na Sudnjem danu će mu iz rane teći krv koja će mirisati na misk. Pogledajte ko je od njih najviše pamtio Kur’an pa ga stavite ispred njegovih drugova u kaburu.“ Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi u predanju kod El-Buharije da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zamotavao po dvojicu šehida na Uhudu u jedan ćefin, pitajući: ”Ko je od njih više znao Kur’ana napamet?“, pa bi onoga kojeg bi mu pokazali stavljao prvog u kabur, a zatim je rekao: ”Ovima sam ja svjedok na Sudnjem danu.“ Naredio je da ih ukopaju u onome u čemu su poginuli, nije ih gasulio niti im klanjao dženazu. Također je naredio da budu ukopani na mjestu pogibije i da one koji su već odneseni u Medinu vrate natrag. (dr. El-Umeri)

 

Nekoliko istaknutih šehida Uhuda

Mus’ab b. Umejr: Habbab, radijallahu anhu, pripovijeda: ”Učinili smo hidžru sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, želeći nagradu od Allaha, pa smo i dobili ogromnu nagradu i veliko dobro. Neki od nas su se posvetili radu na Njegovom putu tako da nisu od datog im dobra ništa pojeli, a od takvih je bio i Mus’ab b. Umejr, koji je poginuo na Uhudu ostavivši iza sebe samo jedan ogrtač. Kada bismo ga pokrili tim ogrtačem po glavi, noge bi mu bile otkrivene, a ako bismo mu pokrili noge, glava bi bila otkrivena. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Pokrijte mu glavu, a na noge stavite mirisnu žukvu.“ (Sahihul-Buhari, br. 1286)

Prenosi se od Abdurrahmana b. Avfa, radijallahu anhu, da je, kada mu je jedanput doneseno jelo, a bio je postač, rekao: ”Poginuo je Mus’ab b. Umejr, a bio je bolji od mene i nismo ga imali u šta zamotati osim jednog ogrtača. Poginuo je Hamza i još jedan drugi ashab, a bio je bolji od mene, i nismo ga imali u šta zamotati osim jednog ogrtača. Bojim se da mi je Allah ubrzao moju nagradu dajući mi obilje na ovome svijetu.“ Zatim je dugo plakao. (Sahihul-Buhari, br. 1274 i 1275) Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napuštajući Uhud, ugledao ubijenog Mus’aba pa se zaustavio i uputio za njega dovu, a zatim proučio ajet: ”Ima muškaraca koji su iskreni u obećanju koje su dali Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju, i nisu ništa izmijenili.” (Sura El-Ahzab, 23) Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Svjedočim da su ovi ljudi šehidi kod Allaha na Sudnjem danu, pa ih posjećujte, jer, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nema toga ko ih poselami, do Sudnjeg dana, a da mu neće odgovoriti na selam.“ (Mustedrekul-Hakim, Život i djelo posljednjeg Vjerovjesnika)

Sa’d b. Er-Rebi’: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio mu je povjerio vijest o pohodu Kurejšija i mnogo ga je volio. Kada je završena bitka, rekao je: ”Ko će provjeriti šta se desilo sa Sa’dom b. Er-Rebi’om, je li živ ili mrtav?“, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio da je napadnut kopljima. Ubejj b. Ka’b, radijallahu anhu, rekao je: ”Ja ću provjeriti, Allahov Poslaniče!“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ako vidiš Sa’da b. Er-Rebi’u, prenesi mu selam od mene i reci mu: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pita te kako se osjećaš!’“ Ubejj je tražio i našao ga ranjenog, na izdisaju, pa mu je rekao: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio mi je da provjerim jesi li živ ili mrtav.“ Sa’d je rekao: ”Proboden sam dvanaest puta, ali sam ubio svoga ubicu.” U drugoj vjerodostojnoj predaji stoji: ”Selam Allahovom Poslaniku i tebi. Poručujem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Allahov Poslaniče, osjećam miris Dženneta!’ A poruči mome narodu, ensarijama: ‘Nemate opravdanja kod Allaha ako se šta desi Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dok među vama ima barem jedan koji trepće okom.”’ Zatim je ispustio dušu, neka mu se Allah smiluje. (dr. El-Ali, Sahihus-sire)

 

Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, dova i povratak u Medinu

Nakon bitke Poslanik je rekao ashabima: ”Poravnajte se da uputim dovu svome Gospodaru.“ Ashabi su se poredali u saffove, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo doviti riječima koje ukazuju na dubinu imana. Dova je glasila: ”Allahu moj, Tebi pripada sva hvala. Niko ne može uskratiti ono što Ti daš, niti može dati ono što Ti uskratiš. Koga Ti ostaviš u zabludi, niko ga ne može uputiti, a koga uputiš, niko ga ne može u zabludu odvesti. Niko ne može dati ono što Ti uskratiš, niti ko može uskratiti ono što Ti daš. Niko ne može približiti ono što Ti udaljiš, niti iko može udaljiti ono što Ti približiš. Allahu moj, obaspi nas Svojim blagoslovima, milošću, dobrotom i opskrbom. Allahu moj, molim Te za vječne blagodati koje nikada neće nestati. Allahu moj, molim Te za blagodat na dan pobjede i za sigurnost na Dan straha. Utječem se Tebi od zla koje si nam dao i zla koje si od nas otklonio. Allahu naš, učini da zavolimo iman i ukrasi ga u našim srcima, i učini da zamrzimo nevjerstvo, grijehe i nepokornost. Učini nas od upućenih, usmrti nas kao muslimane i proživi nas kao muslimane i priključi nas dobrima, sačuvaj nas poniženja, uzaludnog kajanja i smutnje. Allahu moj, oglasi rat nevjernicima koji poriču Tvoga Poslanika, spusti na njih poniženje i kaznu, i oglasi rat nevjernicima kojima je data Knjiga! Ti si Istinski Bog!“ (dr. Ibrahim el-Ali, Sahihus-sire) Nakon toga uzjahao je svoga konja i vratio se u Medinu. (dr. El-Umeri, Es-Siretun-Nebevijjetus-sahiha)

 

Pouke, poruke i propisi

●  Učestvovanje žena u džihadu. Aiša, radijallahu anha, rekla je: ”Tražila sam od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolu da učestvujem u džihadu, pa je rekao: ”Za vas žene džihad je obavljanje hadždža.“ (Sahihul-Buhari, br. 2875) Međutim, kao što vidimo, dozvoljeno je da žena daje doprinos džihadu kroz neborbene aktivnosti, poput previjanja ranjenika, spremanja hrane borcima, napajanja vodom i dr. Ženi je dozvoljeni da se bori samo u iznimnim slučajevima kada njena borba postaje nužna.

●  Da li se šehidima klanja dženaza ili ne? Hafiz Ibn Hadžer je rekao: ”Poznato je razilaženje među ulemom oko toga trebali ili ne klanjati dženazu šehidu palom u bitki protiv nevjernika. Tirmizi je rekao: ”Neki učenjaci smatraju da treba klanjati dženazu šehidu, od njih su kufljanski učenjaci te Ishak (Ibn Rahavejh), a neki smatraju da ne treba, i to je stav medinskih učenjaka te imama Šafije i Ahmeda.“ Maverdi je kazao: ”Bolje je klanjati dženazu šehidu, ali ako se ne klanja, ispravno je.“ (Sažeto iz Sahihus-Sire, dr. El-Alija)

●  Šehidi su živi i opskrbljeni kod svog Gospodara. Allah, dželle šanuhu, rekao je: ”Ne mislite da su mrtvi oni koji su poginuli na Allahovom putu. Ne, oni su živi i opskrbljeni kod svoga Gospodara.“ (Ali Imran, 169) Bilježi Muslim od Ibn Mes’uda da je rekao: ”Šehidi su u tijelima zelenih ptica. One imaju kandilje ispod Arša, lete po Džennetu gdje požele, potom se vraćaju svojim kandiljima.“ Zbog toga učenjaci smatraju da šehidi žive istinskim životom. (Vidjeti: dr. Rizkallah)

●  Želja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pri spomenu šehida Uhuda. Bilježi Ahmed u Musnedu da je Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, rekao: ”Kada bi bili spomenuti šehidi Uhuda, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao je reći: ”Kamo sreće da sam poginuo sa ashabima podno brda (Uhuda)!“ (Sahihus-sire)

●  Neki fikhski propisi iz Bitke na Uhudu:

a)  Ako neprijatelj odluči napasti muslimane, nije obavezno izaći mu na megdan, nego se odbrana može organizirati u gradovima i utvrdama, i na bilo koji drugi koristan način.

b)  Šehidi se na gasule i ne zamotavaju u ćefine, nego se ukopavaju u svojoj odjeći, osim ako bi im ona bila otuđena i slično, niti se sapire krv s njihovih rana. To zato što će ih Allah počastiti time da njihove rane i krv mirišu poput miska na Dan kad budu proživljeni.

c)  Sunnet je da šehidi budu ukopani na mjestu pogibije.

●  U islamske vojne kodekse spada zabrana masakriranja, kako živih, tako i mrtvih.

 

El-Asr