Ramazan i post

Neke od blagodati ramazana (Ramazanska besjeda 2.dio)

386pregledi

Preveo: mr. Ahmed Purdić

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada nastupi mjesec ramazan, otvore se nebeska vrata, a zatvore džehennemska, i šejtani se povežu u lance.” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.[1]

U drugom se predanju navodi: “Kada nastupi prva noć ramazana, povežu se šejtani i zli džinni, zatvore se sva vrata Džehennema, a otvore se sva vrata Dženneta. Tada glasnik poviče: ‘O ti koji želiš dobro, priđi, i o ti koji želiš zlo, prestani! Allah svake noći (neke Svoje robove) oslobađa od Vatre.’”[2]

Riječi: “O ti koji želiš dobro, priđi…”, znače: O ti koji želiš dobro, pristupi činjenju dobra, ovo je tvoje vrijeme, jer dobijaš veliku nagradu za mala djela. A ti koji želiš zlo, suzdrži se i pokaj se, jer ovo je vrijeme pokajanja.[3]

U drugom predanju Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavještava ashabe, radijallahu anhum, o radosnim vijestima i kaže: “Došao vam je ramazan, blagoslovljeni mjesec kojeg je Uzvišeni Allah naredio da postite, u njemu se otvaraju vrata Dženneta, zatvaraju vrata Džehennema i okivaju zli džinni. U njemu Allah ima noć koja je bolja od hiljadu mjeseci, pa kome bude uskraćeno njeno dobro, doista je uskraćen.”[4]

Od Ebu Hurejre, ili od Ebu Seida, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista Allah svake noći i svakog dana oslobađa (neke Svoje robove od Vatre) i svaki taj rob ima dovu koja mu se prima.” Hadis bilježi Ahmed.[5]

Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista, Allah kod svakog završetka posta (iftara) oslobađa (od Vatre), a to je svake noći.” Hadis bilježi Ibn Madža.[6]

Pouke i propisi

  1. Blagodati mjeseca ramazana ogromne su, jer se u njemu dešavaju ovi veličanstveni događaji: otvaranje vrata Dženneta, zatvaranje vrata Džehennema, vezanje šejtana, a to se dogodi prve noći u ramazanu i traje do kraja mjeseca.
  2. Prvi hadis ukazuje na to da su Džennet i Džehennem stvoreni te da je otvaranje i zatvaranje njihovih vrata istinsko i stvarno.[7]
  3. Blagoslovljena sezona (odabrana vremena) i dobra djela koja u njima ljudi rade povod su za stjecanje zadovoljstva Uzvišenog Allaha, što, između ostalog, rezultira otvaranjem vrata Dženneta i zatvaranjem vrata Džehennema.
  4. Legitimno je veseliti se dolasku ramazana i čestitati onome ko ga dočeka, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjao ove odlike ramazana da bi obradovao svoje ashabe i podstakao ih na dobročinstvo u njemu. Tako se treba obradovati svakom dobru.
  5. Zli džinni (šejtani) okivaju se u ramazanu i oslabljen je njihov utjecaj na ljude zbog dobrih djela koja se čine u ovom mjesecu.
  6. Allah je podario neizmjerne blagodati i učinio veliko dobročinstvo Svojim robovima sačuvavši njihov post i pruživši im zaštitu od šejtanskih spletki, kako im oni ne bi pokvarili ibadete (obrede) u ovom blagoslovljenom mjesecu.[8]
  7. U hadisu se potvrđuje postojanje šejtana i da oni imaju tijelo koje je moguće vezati okovima, te da među njima postoje buntovnici koji se u mjesecu ramazanu okivaju okovima.[9]
  8. Velike blagodati kojima se odlikuje ramazan postići će vjernici koji iskažu poštovanje prema ramazanu i u njemu upotpune pravo Uzvišenog Allaha (istinski robuju Uzvišenom Allahu), a što se tiče nevjernika koji post u njemu ne smatraju obaveznim, niti poštuju njegove zabrane, njima se ne otvaraju vrata Dženneta, niti se za njih zatvaraju vrata Džehennema, a njihovi šejtani ne okivaju se – takvi ne zaslužuju oslobađanje od Vatre.[10] Prema tome, ko od njih umre u mjesecu ramazanu ili u nekom drugom mjesecu, on zaslužuje kaznu Uzvišenog Allaha i dobit će je.
  9. Svi muslimani koji skrnave svetost mjeseca ramazana: ne posteći, radeći ono što kvari post ili umanjuje njegovu nagradu, kao što je ogovaranje i prenošenje tuđih riječi, laganje i prisustvovanje takvim skupovima, nalikujući tako nevjernicima – za takve postoji opravdana bojazan da će izgubiti ovu veliku blagodat i da će za njih biti zatvorena vrata Dženneta, a da će im se otvoriti vrata Džehennema i da će se njihovi šejtani osloboditi (te na njih neometano djelovati).

10.Otvaranje vrata Dženneta i zatvaranje vrata Džehennema nije u koliziji sa riječima Uzvišenog Allaha: “…edenski vrtovi, čije će kapije biti za njih otvorene” (Sad, 50), jer ove riječi ne ukazuju na to da su ona stalno otvorena, s obzirom da ajet govori o Sudnjem danu. Isto tako, zatvaranje vrata Džehennema nije u koliziji sa riječima Uzvišenog: “…i kad do njega dođu, kapije njegove će se pootvarati” (Ez-Zumer, 71), zbog mogućnosti da se vrata Džehennema zatvore prije toga.[11]

11.Vrijednost Noći kadr ogromna je, jer ona je bolja od hiljadu mjeseci u kojima nema te noći i onome ko je ne iskoristi uskraćeno je veliko dobro.

12.Uzvišeni Allah svake noći u ramazanu oslobađa (Svoje robove) od Vatre, a najpreči da bude oslobođen Vatre jeste onaj ko posti i čuva post, obavlja noćni namaz na najbolji način i čini mnoga dobra djela, sve to iz ljubavi prema Uzvišenom Allahu, nadajući se Njegovoj nagradi i strahujući od Njegove kazne.

13.Onima koji budu oslobođeni od Vatre, Uzvišeni Allah prima dove. On je za njih spojio dvije velike nagrade: oslobađanje od džehennemske vatre i uslišavanje dova.

14.Musliman treba čuvati svoj post od onoga što ga kvari ili umanjuje njegovu nagradu, kao i svoj sluh, vid i jezik od svega onoga što mu je Allah zabranio, kako bi zaslužio oslobođenje od džehennemske vatre.

15.Postač treba često upućivati dove, jer nadati se da će njegova dova biti primljena.

 

Nastavit će se inšaAllah…

Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu

Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl



[1]    El-Buhari, 1800, i Muslim, 1079.

[2]    Ovo predanje bilježe Et-Tirmizi, 682, Ibn Madža, 1642, Ibn Huzejma, koji ga smatra autentičnim, 1883, Ibn Hibban, 3435, i El-Hakim, 1/582, koji je rekao da ispunjava uvjete El-Buharija i Muslima. Albani ga je u djelu Sahihu Sunen Et-Tirmizi svrstao u autentične hadise.

[3]    Hašijetu Es-Sendi ala Sunen En-Nesai, 4/130.

[4]    Ovo predanje bilježe En-Nesai, 4/129, Ahmed, 2/230, i Abd b. Humejd, 1429.

[5]    Ovo je Ahmedovo predanje, 2/254, a bilježi ga i Et-Taberani u El-Evsatu, 6/257, s autentičnim lancem prenosilaca.

[6]    Ibn Madža, 1643, a Albani je u svom djelu Sahih Ibn Madža za njega rekao: “Hasenun sahih”.

[7]    Vidjeti: Šerh Ibn Bettal, 4/20, i El-Mufhim, 3/136.

[8]    Zehiretul-ukba, 20/255.

[9]    Zehiretul-ukba, 20/255.

[10]  Vidjeti: Fetava Šejhul-islam, 5/131–474.

[11]  Zehiretul-ukba, 20/253.

X