Hutbe

Negativne posljedice stagnacije ummeta

390pregledi
Piše: Dr. Nasir el-Omer         Preveo: Sead ef. Jasavić

Razlozi i faktori dekadence i stagnacije su ostavili veliku pustoš za sobom, i veoma ružne i negativne posljedice, koje ćemo obraditi u današnjoj hutbi, a sve sa razlogom kako bi što prije i što ispravnije došli do prave dijagnoze i do pravih ljekova kojima se moramo pomoći na putu popravka našeg trenutačnog stanja.

 
1. Ideološko zastranjivanje ummeta – je najizraženija a ujedno i najopasnija negativna posljedica koja se mogla pojaviti zbog djelovanja i utjecaja prije spomenutih razloga i faktora. Ideološko zastranjivanje se može primjetiti u dosta prisutnom otvorenom ateizmu kao i u zastupanju i vođenju anti-islamskih pokreta, za šta nam je i dalje najsvježiji primjer “komunizam” koji je prava ideološka kontra islamu i koji predstavlja sušto nevjerstvo i ateizam a kojeg su brojne muslimanske mase, neke iz ubjeđenja a neke samo iz interesa, prihvatile za svoje. Komunizam je najbolji primjer oličenja ideološkog zastranjivanja muslimana.

2. Izopačenost određenih školskih programa – je također plod ideološke devijacije, i ono se razlikuje od države do države. U nekim muslimanskim državama se uči to da je Islam i islamski šeri’at razlog stagnacije i dekadence muslimana, i da su određeni bontoni islama i kultura ponašanja oličenje njihove zaostalosti!? Neki školski programi islam trpaju u isti koš sa kršćanstvom i jevrejstvom (stavljajući znak jednako između njih – što je apsolutno neispravno i netačno. Islam je jedinstveni sistem života koji ima pravila za sve njegove sfere za razliku od kršćanstva i jevrejstva koji su čisto religioznog tipa bez imalo smisla za uređenje ovozemaljskog života!

Kad smo kod izopačenosti školskih programa moramo spomenuti i najjasniji primjer toga koji je u onoj bivšoj Jugoslaviji bio posebno oličen u dva predmeta: Istorija i Srpsko-Hrvatski jezik, putem kojih su Srbi i Hrvati, a u ime bratstva i jedinstva, širili anti-islamizam i anti-bošnjaštvo, pokušavajući kod muslimana ubiti svaki osjećaj za njima, što im, elhamdulilah, nije pošlo za rukom.

Istorija, koju su nam pisale srpsko-hrvatske ruke je obilovala neistinama i lažama na račun Bosne i muslimana, poput one da su Srbi pobjednici bitke na Kosovu, ali “nakon te pobjede Srba u kosovskoj bitki, Turci su vladali samo 500 godina!?”

Srpsko-hrvatski jezik, makar u Srbiji i Crnoj Gori, se nikako nije mogao zamisliti bez traktata iz intelektualnog opusa crnogorskog popa – Njegoša, koji je svakoj generaciji učenika, preko svog Gorskog Vijenca, morao potcrtati to da u cetinjsko-crnogorskoj nahiji muslimanskog uha više ne osta – od te nevjeri turske!?

Marko Kraljević je priča za sebe; i pored toga što nam je svima jasno da je on bio vojnik muslimanske vojske, i to dobar, gledajući u čitanke mogli bi zaključit da Marko nije ostavio druma turskog a da ga nije uzorao itd.. “Aoj Marko ne ori drumove, aoj turci ne gaste oranja!? Op.prev.)

3. Socijalna devijantnost i pokvarenost nam je također ostala u naslijeđe kojeg su nam razlozi i faktori dekadence i stagnacije ostavili. Današnje porodice nisu kao one stare prije 50 i više godina. Odnosi između muža i žene, između sina i oca, između brata i brata nisu kao i prije. Naše porodice razjedaju i muče raznorazne bolesti; svratimo do socijalnih službi, do bolnica i do sudova pa ćete se uvjeriti u istinitost ovoga o čemu zborimo.

Žena-muslimanka, je posebno stradala i stagnacija se posebno na nju odrazila. Žena-muslimanka, ali ona koja je maksimalno odrođena od islama, je iskorištena od strane nevjernika kao najjače oružje u borbi protivu muslimana! Islam je taj koji je jedini stao u zaštitu ženi, čuvajući je od svega lošeg (ali nekim “muslimankama” se čini da nije tako; misle da im je razgolićenost i fizički rad po poljima i firmama van kuće velika čast i veliki napredak, a same znaju da nije tako!) Predislamski arapi su bili poznati i po tome što su bili ljubomorni na svoje žene, skrivajući ih od pogleda stranaca, dok za razliku od njih, današnji arapi (kao i turci i albanci i bošnjaci) – ne čuvaju svoje žene, niti iz vjerskih razloga, niti iz ljubomore spram njih! Na stotine je časopisa i novina, koji obavezno na svojoj prvoj stranici moraju imati jednu razgolićenu ženu, koja se reklamira kao i svaka druga roba! Pa, jeli u tome pohranjen napredak ženskog svijeta? Žene se uzimaju za konobarstvo i prostituciju – i za to trebamo da kažemo da je napredak, civilizacija i savremenost? Žene se uzimaju da rade po fabrikama i po njivama – ta velika radna snaga da nam ne propadne slučajno? Današnja žena a pogotovo muslimanka je zloupotrijebljena u ime civilizacije i slobode i jednakosti sa muškim polom.

Moralna izopačenost i dekadenca je posebna priča. Ne samo da je prisutna kod velikog broja omladine, već je moralna izopačenost prisutna i kod dobrog dijela starijih ljudi i muslimana! Sijede glave gotovo ni malo ne zaostaju za omladinom u činjenju raznih vrsta nemorala, poput: kocke, alkohola, bluda, perverzije, droge i duhana, pošteđeni klanjanja namaza i gotovo svake vrste ibadeta! Sve je ovo rezultat i posljedica glavnih faktora dekadence ummeta!

4. Ekonomska slabost. Kada smo počeli nazadovati mi smo saznali i za kapitalizam i za socijalizam i za sve ostale izmove. Islam sa svim svojim pravilima poslovanja i ekonomije je pravi put uspjeha i prosperiteta. Muslimanske zemlje su na razmeđi kapitalističkih i socijalističkih ekonomskih sistema i enormno mali broj muslimanskih zemalja se pridržava islama kada je u pitanju ekonomija! Većinu bogatstava muslimanskih zemalja eksploatišu nevjerničko-nemuslimanske zemlje. Većina novca i bogatstva samih muslimana se ulaže u evropske i američke države, nemajući povjerenja da svoj novac ulažu u svoj narod i svoju državu. Većina firmi i poslovanja ekonomskog tipa u muslimanskim zemljama vode i osnivaju nemuslimani sa zapada ili istoka. “Kada bi arapi povukli svoje uloge iz evropskih i američkih banaka – i evropa i amerika bi propale!” Dakle, nemuslimani upravljaju muslimanskim bogatstvima što je pravo ekonomsko zlo, i posljedica je naše stagnacije i dekadence!

5. Gubljenje respekta i poštovanja od strane neprijatelja. Muslimani su postali poput riječne pjene. Na muslimana se ne gleda kao nekada: čovjek od hejbeta, strahopoštovanja, moći i snage. Ne! Musliman je danas čovjek kojeg niko ne respektuje, s kojim se drugi ismijavaju, oličenje slabosti! Nevjernici su izgubili strah od muslimana, zbog toga što smo mi izgubili strah od Allaha dž.š.; ne bojimo Ga se, i nismo Mu pokorni!

6. Prelazak iz kabine vođstva u zadnji vagon voza! Muslimanske zemlje su prihvatile evro-američku krilaticu koju su naučili ponavljati kao papagaji: zemlje trećeg svijeta ili nerazvijene zemlje… Ko to ima pravo nas i muslimanske zemlje nazivati zemljama trećeg svijeta ili nerazvijenim zemljama? Ko to nama i djeci našoj nameće trećo-svjeti status? Prihvatanje ove krilatice i mirenje sa njome je znak pravog poniženja, slabosti i poniženosti!

7. Padanje u očaj – uz šta ide i inferiornost i bezosjećajnost spram problema ummeta islama. (Muslimani više ne reaguju na bol, i osjećaji spram svoje braće su im otupili. Svi mi čekamo druge da nam nešto doprinesu i da nam nešto donesu, a nikako da budemo mi ti koji će drugome doprinjeti ili mu nešto donijeti!)

8. Davanje prednosti ličnim interesima nad interesima ummeta!
Većina muslimana svoje jutro i svoj dan i svoju noć troše za svoj lični interes, ne razmišljajući o potrebi ummeta i džemata. Većina muslimana je spremna prodavati svoju vjeru za večeru, misleći da ako bude radio za privatne interese da će sve biti u redu. Bez ostvarenog jakog džematskog i društvenog interesa nema boljitka ni privatnim interesima. Neko ća nastojati da grabulja za sebe i za svoju kuću sa društvenog i džematskog budžeta ali neka zna da će imati ulice slabe, infrastrukturu slabu, da će mito i korupcija doći njemu glave, da će po ulicama pijani ljudi voziti auta, da će noću kriminalne grupe da obijaju kuće, i da siluju i da ubijaju, pa će možda i kuće onih koji samo gledaju u svoju računicucdoći na red. Bez društvenog i džematskog interesa nema hajra nikome!)

Preuzeto iz djela:
Esbabu Tehallufil-Muslimin,
dr. Nasir el-Omer
Prijevod s arapskog jezika:
Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Prvi put objavljeno: nedjelja, 01 Ožujak 2009 05:21