Pitanje: Čula sam da za novorođenče treba da se zakolje akika – životinja koja odgovara i propisima za kurban, te da se tim mesom nahrane najbliži – rodbina i komšije, i da za žensko dijete treba zaklati jedan kurban, a za muško dva kurbana. U vezi svega toga, imam nekoliko nedoumica:
1. Da li je akika sunnet ili farz?
2. Šta ako je žena rodila više od jednog djeteta – blizanci, trojke… kako se onda primjenjuje taj propis? Ja imam sinove blizance, da li to znači da odjednom trebam zaklati četiri ovce ili ili je bolje i naredne tri godine klati po jedan kurban (što ukupno dođe četiri ovce ili druge životinje)? Trebam li naglasiti da to ne mogu priušiti.?
3. Da li se meso dijeli kao kurban – u sirovom stanju ili se treba ispeći pa pozvati
goste? Ako je drugi slučaj u pitanju, kako se očekuje od porođene žene da sedmi dan (kad
se preporučuje klanje akike) “prima i poslužuje goste” kad su njoj “babine”, tj.
period od 40 dana kad treba odmarati i mirovati?
Unaprijed hvala na odgovorima – razjašnjenjima!
Odgovor: Cijenjena sestro u islamu, islamski učenjaci u pogledu propisa akike imaju oprečne stavove, a mi ćemo spomenuti njihove stavove bez spominjanja dokaza, kako se ovaj odgovor ne bi pretvorio u studiju.
Većina islamskih učenjaka smatrala je da je klanje akike za novorođenče pritvrđeni sunnet (ar. sunne muekkede). Ovog stava bile su tri pravne škole: malikijska, šafijska i hanbelijska, a također ovog stava bili su i mnogi drugi učenjaci i mudžtehidi ovog ummeta, počevši od prvih generacija pa nadalje: Ibn Abbas, r.a., Ibn Omer, r.a., Aiša, r.a., Fatima, r.a., Urve ibn Zubejr, Ata, Zuhri, Ebu Sevr i na kraju, između ostalih, to je bio odabir šejhul-islam Ibn Tejmijje.
Drugi su smatrali da je klanje akike obaveza (vadžib). To je stav bukvalističke pravne škole, na čijem su čelu Davud ibn Alij i Ibn Hazm. Također, to je stav imama Ahmeda u jednoj predaji od njega, a to mišljenje odabrali su i neki učenjaci hanbelijske pravne škole.
Učenjaci hanefijske pravne škole po ovom pitanju imaju tri različita stava. Neki učenjaci hanefijskog mezheba smatrali su da je klanje akike nafila (dobrovoljno djelo), a to isto smatraju i današnji sljedbenici hanefijskog mezheba, kao što je spomenuto u knjigama hanefijskog mezheba. Neki su, pak, smatrali da je to mubah (dozvoljeno djelo), a mezheb je na stanovištu da je to derogiran propis i da je to pokuđeno činiti.
Smatram, a Allah najbolje zna, da je mišljenje većine islamskih učenjaka najprioritetnije. To je mišljenje u kojem je objedinjeno postupanje po svim argumentima ovog poglavlja, a ujedno su njihovi dokazi najjači i najjasniji.
Vaša konstatacija, da je od sunneta se za muško dijete kolju dvije ovce, a za žensko jedna je tačna, iako su učenjaci kazali da ako bi čovjek koji je u oskudnom materijalnom stanju zaklao samo jednu ovcu za muško dijete, time bi ispunio sunnet akike.
Rekao je imam Nevevi: ”Sunnet je da se za dječaka zakolju dvije ovce, a za djevojčicu jedna, a ako bi zaklao jednu ovcu za dječaka, ispunio bi osnovu sunneta.”
Što se tiče akike za blizance, propisano je da se za svako dijete zakolje posebna akika. Ibn Abdul-Berr je po tom pitanju spomenuo konsenzus učenjaka, da se jednom ovcom ne može objediniti akika za blizance.
Što se tiče vas, ako možete zaklati četiri ovce, to je najpotpunije što možete učiniti. A ko to ne možete, onda zakoljite za svakog od njih po jednu ovcu. A ako ni to ne možete, zakoljite jednu ovcu za jednoga a kada mognete zakoljite drugu za drugoga. A ako ni to ne možete, pa kazali smo da je klanje akike potvrđeni sunnet, i onaj ko je ne zakolje neće biti grješan, naročito ako znamo da se taj propis u osnovi odnosi na onoga ko je u mogućnosti da to učini.
Što se tiče podjele mesa akike, islamski učenjaci pojasnili su da se pitanje akike ni u ovom segmentu ne razlikuje od pitanja kurbana.
Rekao je hafiz Ibn Abdul-Berr: ”Učinit će sa akikom isto što čini sa kurbanom: pojest će nešto, podijeliti nešto kao sadaku, a nešto će darovati prijateljima i komšijama. To je preneseno od Aiše, r.a., a to je stav većine islamskih učenjaka.”
Poznato nam je iz propisa kurbana da ovo pitanje nije strogo precizirano i definirano argumentima Kur’ana i sunneta, što ukazuje da u tom pitanju postoji određena sloboda. Većina islamskih učenjaka preporučila je, a to nije obaveza, da se meso kurbana podijeli na tri dijela: dio koji ostavlja sebi, dio koji daje prijateljima, komšijama, poznanicima i dio koji podijeli siromašnima. Ako bi čovjek podijelio meso kurbana i akike na neki drugi način, time ne bi napravio nikakav prekršaj.
Većina učenjaka spomenula je da nije poželjno da se meso akike dijeli svježe, već je pohvalno da se skuha, spremi i da se tako dijeli, ili će se pozvati ljudi kako bi pojeli pripremljeno meso. To su spomenuli imam En-Nevevi, Begavi, Šafija, Ibnul-Kajjim i dr.
Sve spomenuto nije u koliziji sa babinama i ženminim odmaranjem, meso akike može da pripremi i da posluži neko drugi mimo majke novorođenčeta.
A Allah najbolje zna.
Es-selamu alejkum!
Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.
